Kovalentni radijus

Izvor: Wikipedija

Kovalentni radijus je srednje rastojanje najudaljenijih elektrona od jezgre atoma koji se javljaju u pojedinačnim kemijskim vezama koje grade ti atomi.

Za istovrsne kovalentne veze vrijedi Dik=1/2(Dii+Dkk), gdje su Dii i Dkk razmaci atoma u odgovarajućim dvoatomnim molekulama. U tom smislu definiraju se kovalentni radijusi kao polovica razmaka istovrsnih kovalentno vezanih atoma. Konstantnost dužine veze karakteristična je za složenije kovalentne strukture. Na osnovu srednjih vrijednosti za atomske udaljenosti dobiveni su kovalentni radijusi različitih atoma. Kovalentni radijus različit je za jednostruku. dvostruku i trostruku vezu, jer su dužine ovih veza različite.

Dužina veze kod ugljika ovisno o jednostrukoj, dvostrukoj i trostrukoj vezi.

C-C C=C C≡C
dužina veze (pm) 154 134 120
kovalentni radijus (pm) 77 67 60
  • Kod benzena ( a i kod aromatskih spojeva) dolazi do odstupanja dužine veze C-C, 139 pm, što je između 154 pm za C-C i 133 pm za C=C vezu. Gdje je pm - pikometar


Kovalentni radijus elemenata iste periode B, C, N, O, F opada kako redni broj raste.

Veza B C N O F
jednostruka 88 77 75 74 72 -
dvostruka 76 67 61 55 - -
trostruka 68 60 56 50 - -

vrijednosti kovalentnog radijusa su u pm

Empirijske vrijednosti kovalentnog radijusa[uredi | uredi kôd]

Tablica prikazuje empirijski izmjerene kovalentne radijuse za elemente, objavio J. C. Slater 1964.[1] Vrijednosti su u pikometrima (pm).

Skupina 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
Perioda
1 H
25
He
 
2 Li
145
Be
105
B
85
C
70
N
65
O
60
F
50
Ne
 
3 Na
180
Mg
150
Al
125
Si
110
P
100
S
100
Cl
100
Ar
 
4 K
220
Ca
180
Sc
160
Ti
140
V
135
Cr
140
Mn
140
Fe
140
Co
135
Ni
135
Cu
135
Zn
135
Ga
130
Ge
125
As
115
Se
115
Br
115
Kr
 
5 Rb
235
Sr
200
Y
180
Zr
155
Nb
145
Mo
145
Tc
135
Ru
130
Rh
135
Pd
140
Ag
160
Cd
155
In
155
Sn
145
Sb
145
Te
140
I
140
Xe
 
6 Cs
260
Ba
215
*
 
Hf
155
Ta
145
W
135
Re
135
Os
130
Ir
135
Pt
135
Au
135
Hg
150
Tl
190
Pb
180
Bi
160
Po
190
At
 
Rn
 
7 Fr
 
Ra
215
**
 
Rf
 
Db
 
Sg
 
Bh
 
Hs
 
Mt
 
Ds
 
Rg
 
Cn
 
Nh
 
Fl
 
Mc
 
Lv
 
Ts
 
Og
 
Lantanoidi *
 
La
195
Ce
185
Pr
185
Nd
185
Pm
185
Sm
185
Eu
185
Gd
180
Tb
175
Dy
175
Ho
175
Er
175
Tm
175
Yb
175
Lu
175
Aktinoidi **
 
Ac
195
Th
180
Pa
180
U
175
Np
175
Pu
175
Am
175
Cm
 
Bk
 
Cf
 
Es
 
Fm
 
Md
 
No
 
Lr
 


Objašnjenje:

boja pikometara (pm)
nije određen
0-50
51-100
101-150
151-200
201-250
251-300

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. J. C. Slater (1964), Journal of Chemical Physics, svezak 41, strana 3199.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Ivan Filipović, Stjepan Lipanović: Opća i anorganska kemija, Školska knjiga, Zagreb, 1995.