Mliječna kiselina

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mliječna kiselina (ili kiselinaetanska kiselina), 2-hidroksipropionska kiselina, CH3CH(OH)COOH. Spada u grupu hidroksikarbonskih kiselina. U svojoj molekuli sadrži jedan asimetrični ugljikov atom pa se pojavljuje u dvjema optički aktivnim modifikacijama (D-mliječna i L-mliječna kiselina) te kao njihova racemična, optički neaktivna smjesa (DL-mliječna kiselina). Tvori bezbojne kristale koji se tale na 25 do 26°C (D-m. k. i L-m. k.), odnosno na 18°C (DL-m.k.), pa prelaze u bezbojnu sirupastu higroskopnu tekućinu, vrlo lako topljivu u vodi i alkoholu, teško topljivu u eteru.

L-mliječna kiselina stvara se raspadanjem glikogena u mišićima koji su pod opterećenjem i uzrok je njihova umora. D-mliječna kiselina nastaje vrenjem iz šećera i drugih ugljikohidrata djelovanjem anaerobnih bakterija, pa se zato nalazi u kiselome mlijeku, kiselom zelju, siru, siliranom krmivu itd.. Mliječna kiselina idustrijski se proizvodi fermentacijom šećera iz škroba, melase ili sulfitne lužine, a sintetski reakcijom cijanovodične kiseline i acetaldehida, uz kiselinski nitril kao međuproizvod. Rabi se umjesto limunske i vinske kiseline u proizvodnji bezalkoholnih pića, kiselih bombona, u medicini, tekstilnoj i kožnoj industriji, industriji vrenja i dr..

I mnoge soli i esteri mliječne kiseline (laktati) važni su u tehnici i medicini. Tako su npr. natrijev laktat i kalijev laktat nadomjesci za glicerol. Magnezijev laktat blagi je laksativ, etil-laktat hipnotik je i sedativ, a u tehnici služi kao otapalo, titanijev laktat služi za močenje kože itd..

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Hrvatska enciklopedija, Broj 7 (Mal-Nj), str. 381. Za izdavača:Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2000.g. ISBN 953-6036-29-0 (cjelina) i 953-6036-32-0


P chemistry.svg Nedovršeni članak Mliječna kiselina koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.