Velika simbolička loža Ugarske
Ovo je članak o povijesnoj velikoj loži. Za aktivnu veliku ložu pogledajte članak Simbolička velika loža Mađarske.| Velika simbolička loža Ugarske
Magyarországi Symbolikus Nagypáholy
| |
|---|---|
| Prethodnik | Velika loža Ivanovskog reda Ugarske Veliki orijent Ugarske |
| Utemeljena | 21. ožujka 1886. |
| Prestala postojati | 12. lipnja 1950. |
| Tip | velika loža |
| Sjedište | Budimpešta |
Velika simbolička loža Ugarske (mađa. Magyarországi Symbolikus Nagypáholy) je bila slobodnozidarska velika loža koja je djelovala u dva navrata, između 1886. i 1920. godine te od 1946. do 1950. godine, na teritoriju današnje Mađarske a u državama koje su se u tom razdoblju mijenjale: Zemlje Krune sv. Stjepana (1886. – 1918.), Demokratska Republika Mađarska (1918. – 1919.), Sovjetska Republika Mađarska (1919.), Kraljevina Mađarska (1920.) te Narodna Republika Mađarska (1946. – 1950.).
Pod zaštitom ove velike lože radilo je i nekoliko hrvatskih masonskih loža s područja Trojedne Kraljevine, i to u Sisku (Loža "Ljubav bližnjega", 1872.), Zagrebu (Loža "Hrvatska vila", 1892.; Loža "Maksimilijan Vrhovac", 1913.), Rijeci (Loža "Sirius", 1901.) i Osijeku (Loža "Budnost", 1912.).
.jpg)
Godine 1795. godine carskim dekretom car Franjo II. zabranjeno je slobodno zidarstvo u čitavoj Habsburškoj Monarhiji,[1] a time i u Ugarskoj, pa su tako prestale s radom masonske lože. Nakon Austro-ugarske nagodbe 1867. godine Ugarska je postala zasebna kraljevina unutar Austro-Ugarske što je omogućilo slobodnom zidarstvu da se formalno ponovno uspostavi.
Osam loža uspostavljenih pod zaštitom Velike lože do Sunca (njem. Großloge Zur Sonne) iz Bayreutha, Kraljevina Bavarska, su 1870. godine formirale Veliku ložu Ivanovskog reda Ugarske. Pored toga, Veliki orijent Ugarske osnovan je 1872. godine od strane desetak loža koje je formirao Veliki orijent Francuske.[2]
Velika loža Ivanovskog reda Ugarske i Veliki orijent Ugarske su se ujedinili u ožujku 1886. godine formirajući novu Veliku simboličku ložu Ugarske koja se tada sastojala od 26 loža koje su imale ukupno 1800 članova.[2][3]
Do Prvog svjetskog rata Velika loža imala je 32 lože u Budimpešti, 51 u široj Ugarskoj, te 20 loža u pograničnim područjima i susjednim državama s preko 10.000 članova. Velika loža bila je nadaleko priznata kao regularna u cijelom masonskom svijetu.[2][3]
Tri hrvatske lože, Loža "Ljubav bližnjega" i Loža "Maksimilijan Vrhovac" u Zagrebu te Loža "Budnost" u Osijeku, su se izdvojile krajem 1918. godine i formirale hrvatsku Veliku ložu "Ljubav bližnjega".[4][5][6] Nakon toga, Lože "Maksimilijan Vrhovac" i "Budnost" te Loža "Pobratim" u Beogradu će u lipnju 1919. godine formirati Veliku ložu Srba, Hrvata i Slovenaca "Jugoslavija" na teritoriji novouspostavljene Kraljevine SHS.
U 1919. godini tri vojvođanske lože, Loža "Aurora" u Vršcu, Loža "Budućnost" u Somboru i Loža "Stvaranje" u Subotici, prešle su pod zaštitu Velike lože SHS "Jugoslavija", dok je Loža "Sirius" u Rijeci prešla u Veliki orijent Italije.
Velika loža je raspuštena dekretom 1920. godine, a do kraja Drugog svjetskog rata u zemlji je ostalo samo oko 300 masona.[2][3]
Velika simbolička loža Ugarske je ponovno oživljena 1946. godine i vrlo brzo se razvijala tako da je do 1950. godina imala člans 1500 članova u 11 loža u Budimpešti i tri u široj Ugarskoj (Debrecin, Nyíregyháza i Segedin).[2][3]
Mađarska tajna policija je 12. lipnja 1950. godine okupirala je i zaplijenjena zgradu Velike lože u Budimpešti, a Velika loža je nasilno raspuštena. Nakon toga je osnovan Masonski fond za pomoć Mađarskoj pod pokroviteljstvom austrijske i njemačke velike lože, koje su se brinule za masone u Mađarskoj. Mađarski masonski izbjeglice osnovali su lože u Kanadi, Sjedinjenim Državama, Argentini, Brazilu, Francuskoj i Austriji.[2][3]
Veliki majstori Velike simboličke lože Ugarske bili su:[7]
- Ferenc Pulszky (1886. – 1888.); prethodno je bio veliki majstor Velike lože Ivanovskog reda Ugarske
- István Rakovszky (1888. – 1893.)
- Imrich Ivánka, mađ. Imre Ivánka (1893. – 1896.)
- George Ioanovici, mađ. György Joannovics (1896. – 1909.); prethodno je bio veliki majstor Velikog orijenta Ugarske
- Árpád Bókay (1909. – 1919.)
- Gottlob Rau (1919.)
- József Balassa (1920., de facto)
- Géza Supka (1946. – 1949.)
- Marcell Benedek (1949. – 1950.)
Primarni masonski obred Velike simboličke lože Ugarske je Ivanovski obred. Velika loža upravlja simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i delegira upravljanje visokim masonskim stupnjevima.
- ↑ Prva zabrana masonerije u na Hrvatskim prostorima bila je zbog zalaganja za federalizaciju Habzburške monarhije. blagamisterije.com. Pristupljeno 29. travnja 2023.
- ↑ a b c d e f The Origins of the Symbolic Grand Lodge of Hungary. ststephenlodge.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 29. studenoga 2022. Pristupljeno 10. prosinca 2023.
- ↑ a b c d e Evil Or Godsend? The Impact Of Freemasonry On Hungary And The World. hungarytoday.hu (engleski). 28. srpnja 2017. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. prosinca 2023. Pristupljeno 10. prosinca 2023.
- ↑ Povijest hrvatskoj slobodnog zidarstva. vlh-glc.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2000. Pristupljeno 11. prosinca 2023.
- ↑ Rašović, Renata. 17. svibnja 2018. Kronologija i tajne osnivanja loža: Tko su prvi hrvatski masoni. vecernji.hr. Pristupljeno 11. prosinca 2023.
- ↑ Marković, Krešimir. 29. prosinca 2022. Kako su različite forme masonerije kroz povijest utjecale na Hrvatsku?. blagamisterije.com. Pristupljeno 11. prosinca 2023.
- ↑ Magyar nagymesterek listái. miraheze.org. Pristupljeno 12. prosinca 2023.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||