Marko Semren
| Njegova preuzvišenost Marko Semren | |
|---|---|
| pomoćni biskup banjolučki u miru naslovni biskup abaradirski u miru | |
 Marko Semren u Livnu 2012. godine | |
| Crkva | Katolička Crkva |
| Metropolija | Vrhbosanska |
| Biskupija | Banjolučka |
| Imenovan | 15. srpnja 2010. |
| Instaliran | 18. rujna 2010. |
| Umirovljen | 15. srpnja 2024. |
| Redovi | |
| Ređenje | 29. lipnja 1981. zareditelj Marko Jozinović |
| Posvećenje | 18. rujna 2010. posvetitelj Franjo Komarica |
| Osobni detalji | |
| Rođen | 9. travnja 1954. Bila |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Denominacija | katolik |
| Geslo | Adsum Dei benignitate (Po dobrostivosti Božjoj evo me) |
| Grb |  |
| Normativni nadzor | |
Marko Semren O.F.M. (Bila kod Livna, Bosna i Hercegovina, 9. travnja 1954.) prelat je Katoličke Crkve, pomoćni biskup banjolučki i naslovni biskup abaradirski u miru.[1]
Rođen je 9. travnja 1954. u Biloj kraj Livna, u istoimenoj župi, u Banjolučkoj biskupiji, u obitelji Joze Semrena i Mare rođene Barać.
Osnovnu je školu pohađao u rodnome mjestu te u Guberu i Livnu. Srednju pak školu pohađa na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, gdje i maturira 1973.
Filozofsko-teološko znanje stječe na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu od 1975. do 1981. Kasnije je bogoslovski studij nastavio na Papinskome Sveučilištu Antonianumu u Rimu, gdje je 19. travnja 1985. magistrirao i 5. studenoga 1986. doktorirao iz područja franjevačke duhovnosti.
Kao kandidat Franjevačke provincije Bosne Srebrene 15. srpnja 1973. ulazi u novicijat na Humcu kraj Ljubuškoga (Hercegovina) i završava ga 10. srpnja 1974. kada ujedno i polaže prve redovničke zavjete. Svečane pak redovničke zavjete polaže 13. travnja 1980. u Dubici, u Bosanskoj Posavini.
Za đakona Franjevačke provincije Bosne Srebrene zaređen je 14. prosinca 1980., a za prezbitera 29. lipnja 1981. Oba su ređenja – i đakonsko i prebitersko – bila u Sarajevo, a reditelj je bio vrhbosanski nadbiskup metropolit msgr. Marko Jozinović.
U svojoj je redovničkoj zajednici vršio razne službe, a među njima i službu profesora na Franjevačkoj teologiji u Neđarićima u Sarajevu te odgojitelja novakâ i mladih redovnikâ. Bio je i član Vijeća za ustanove posvećenoga i družbe apostolskoga života Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine.
Papa Benedikt XVI. izabrao ga je i imenovao 15. srpnja 2010. pomoćnim biskupom banjolučkim, dodijelivši mu abaradirsko (Abaradira iz rimskoga doba na sjeveru Afrike) naslovno biskupsko sjedište.[2] Postao je tako pedeseti biskup kojega je Franjevačke provincije Bosne Srebrene dala Katoličkoj Crkvi u svojoj osmostoljetnoj povijesti.[3] Biskupsko imenovanje zateklo ga je na službi gvardijana franjevačkoga samostana u Livnu (imenovan 2009.). U istome je gradu bio od 2001. do 2003. također župnik i dekan.
Za biskupa je zaređen u subotu 18. rujna 2010. u banjolučkoj stolnici ili katedrali svetoga Bonaventure. Glavni zareditelj je bio banjolučki biskup msgr. Franjo Komarica, predsjednik Biskupke konferencije BiH, a suzareditelji su bili vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić, hiccarski nadbiskup naslovnik msgr. Alessandro D’Errico, apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini, zajedno s ostalih 12 biskupa, među kojima su bili đakovačko-osječki nadbiskup metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije msgr. Marin Srakić, splitsko-makarski nadbiskup metropolit msgr. Marin Barišić, mostarsko-duvanjski biskup i istodobno stalni apostolski upravitelj Trebinjsko-mrkanske biskupije msgr. Ratko Perić, i seljski biskup naslovnik i vrhbosanski pomoćni biskup msgr. Pero Sudar.
Bilo je to prvo biskupsko ređenje u Banjoj Luki i uopće na području Banjolučke biskupije što povijest bilježi, navlastito odkako je tamošnje biskupsko sjedište osnovano 5. srpnja 1881. apostolskom uredbom, pučki zvanom bula, Ex hac augusta, pape Lava XIII.[4]
Objavio je nekoliko knjiga, znanstvenoga i pučkoga sadržaja s vjerskim pitanjima:
- Il francescanesimo vissuto nelle regioni croate di Bosnia ed Erzegovina fino al 1517, (Pars dissertationis), Roma [Rim] 1987.
- Život i umiranje pod križem. Svjedočenje kršćanske i franjevačke duhovnosti bosanskih franjevaca, Sarajevo 2000.
- Franjevaštvo u spisima Franje Asiškoga, Zagreb 2003.
- Franjevaštvo u spisima Klare Asiške, Sarajevo – Zagreb 2006.
- Život i smrt iz vjere. Svjedočenje franjevaca Bosne Srebrene, Sarajevo – Zagreb, 2009.
- ↑ Podatci na engleskome (s mogućnošću prijevoda na druge jezike, uključujući i hrvatski) o biskupiji i o biskupu
- ↑ Vijest o imenovanju s podatcima o biskup:
- Bollettino della Sala Stamp della Santa Sede, N. 463/2010, del 15 luglio 2010 (tal.) ;
- L'Osservatore Romano, 16. srpnja 2010., str. 1 i 8. (tal.)
- Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (hrv.)
- ↑ Priopćenje Provincije Bosne Srebrene s podatcima o novoizabranome biskupu Marku Semrenu Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. prosinca 2024. (Wayback Machine)
- ↑ Vidi izvješće o biskupskome ređenju biskupa Marka Semrena, koje donosi Katolička tiskovna agencija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (KTA BK BiH).
