Franjevačka klasična gimnazija u Visokom

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Franjevačka klasična gimnazija u Visokom, jedina klasična gimnazija u Bosni i Hercegovini, srednjoškolska je odgojno-obrazovna ustanova u vlasništvu Franjevačke provincije Bosne Srebrene.

Prikaz visočke gimnazije i samostana, uz prizor mučenja 5 franjevaca i rušenja samostana u Visokom 1450. godine na Hrvatskom katoličkom kalendaru u Bosni i Hercegovini za mjesec veljaču, 1930. godina

Povijest[uredi | uredi kôd]

Stara zgrada Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, sagrađena 1900. - 1913., danas Franjevačko sjemenište

Prije dolaska u Visoko: 1882-1900.[uredi | uredi kôd]

Gimnazija je utemeljena 1882. odlukom Provincijskog kapitula u Fojnici. Određeno je da se dotadašnje samostanske škole diljem provincije zatvore, odnosno objedine u jednu središnju školu, koja je u kolovozu 1882. otvorena u Franjevačkom samostanu u Kreševu.

Prva školska godina započeta je s 3 razreda i svega 21 učenikom, a prvi ravnatelj (prodirektor) bio je fra Grgo Martić. Već sljedeće školske godine, odlukom uprave Bosne Srebrene škola i sjemenište preselili su u Franjevački samostan u Gučoj Gori kod Travnika, koji je tada mogao ponuditi bolji smještaj.

U Gučoj Gori škola je 1886., u petoj godini svoga postojanja, otvorila i IV., a sljedeće godine i V. razred. Postupno se počelo uvoditi i nove nastavne predmete - opću povijest (1888.) i njemački (1888.) te grčki jezik (1892.) te se tako škola po nastavnom programu izjednačila s nižim državnim gimnazijama. Znatan iskorak u organzaciji kao ravnatelj ostvario je fra Anđeo Franjić, koji je shvatio da bi za Gimnaziju trebalo graditi poseban zavod, a kao lokaciju već 1893. predlagao je Visoko.

Odluku o gradnji donijela je uprava Bosne Srebrene 1899., a već u kolovozu 1900. učenici su iz Guče Gore uselili u novu zgradu. Time je ostvaren važan preduvjet za nesmetan razvoj franjevačke odgojno-obrazovne djelatnosti u Visokom. Zgradu je projektirao i radove vodio Ivan Holz, a rradnja (63.000 forinti) je financirana prodajom franjevačkog gostinjca u Istanbulu (26.000 forinta), prilozima samostana i župa (26.000 forinta) te darovima dobročinitelja. Samostan i crkva sv. Bonaventure građeni su zajedno sa zgradom gimnazije.[1]

Godine borbe za ravnopravnost: 1900-1918.[uredi | uredi kôd]

Odmah po dolasku u Visoko otvoren je i VI. razred gimnazije, a profesori i učenici počeli su raditi s velikim zanosom.

Gimnazijska zgrada nije bila odmah izgrađena u opsegu u kojem se danas nalazi: 1900. imala je oblik velikog uglatog slova J. Ubrzo se osjetilo da je ta zgrada pretijesna pa je 1913/14. na dužem dijelu nadograđena po nacrtu arhitekta Franje Holza.[1], tako da su stvoreni uvjeti da se iste godine otvori VII., a sljedeće godine i VIII. razred. Nakon što je postala osmorazredna, na Gimnaziji je 1916. godine održana prva matura.

U punom zamahu razvoja: 1919-1945.[uredi | uredi kôd]

U Kraljevini SHS, sva dotle stečena prava Gimnazije bila su uz male iznimke potvrđena, a 1924. konačno joj je priznato pravo javnosti. Ubrzo se počela mijenjati i struktura đaštva Gimnazije: dok su prije većinu đaka činili sjemeništarci, od 1925/26. brojem prevladavaju vanjski đaci, a zbog sve većeg broja đaka-katolika iz udaljenih mjesta, za njih je uz Gimnaziju 1928. izgrađen poseban objekt, tzv. konvikt: dvokatnica s podrumom, ukupne površine oko 3.200 m2, kao internat za 150 vanjskih đaka iz udaljenih mjesta. U istoj se zgradi za njih i za sve ostale vanjske đake izvodila nastava. Sve veće zanimanje za upis u Gimnaziju dodatno je pojačano 1928/29., kada se uz klasična odjeljenja, od V. razreda, počinju uvoditi i realno-gimnazijska.

Đaci su u konvikt dolazili s teritorija cijele tadašnje države, a osobito iz Bosne, Dalmacije, Slavonije i Zagreba. Tako je 1930/31. broj svih đaka Gimnazije dosegao 413, a najviše ih je bilo 1939/40. - ukupno 536.

Godine 1935. izgrađena je gimnastička dvorana po projektu Karla Pařika (Paržika).[1]

Tijekom II. svjetskog rata u dio gimnazijske zgrade uselila se domobranska vojska, a veći dio konvikta zauzela je njemačka Feldengendarmerie. Zato je partizansko zrakoplovstvo 1944. bombardiralo zgradu konvikta. U konc-logorima NDH stradalo je 8 učenika Židova, a partizani su 1945. godine na različitim mjestima poubijali 11 sjemeništaraca.

Licem prema životu: 1945-1990.[uredi | uredi kôd]

Ubrzo nakon rata i nastupa komunističke vlasti Gimnazija je izgubila pravo javnosti. Nastojeći nastaviti s radom i bez prava javnosti samo za sjemeništarce, šk. godina 1945/46. započeta je 13. prosinca 1945., a kad je u veljači 1947. stigla izričita naredba da se nastava ima prekinuti, Ravnateljstvo Gimnazije uspjelo je dobiti dopuštenje da se i ta školska godina završi. Školska godina 1946/47. nije ni započeta. Uz veliko nastojanje Uprave Bosne Srebrene tadašnje Ministarstvo prosvjete odobrilo je Gimnaziji rad 27. studenog 1947., ali pod nazivom »Franjevačko sjemenište« i uz uvjet da svjedodžbe Gimnazije vrijede samo pri upisu na teološke visoke škole i fakultete, tako da su Gimnaziju od tada pohađali samo franjevački sjemeništarci.

Nakon stjecanja dozovole za rad najveći veliki problem bio je tijesan prostor, jer su partizani u kolovozu 1945. po kratkom postupku oduzeli Konvikt, a u samostansku zgradi početkom šk. godine 1945/46. uselile su razne državne ustanove: realna gimnazija, srednjoškolski internat, večernja osnovna škola i štab omladinskih brigada za izgradnju željezničke pruge ŠamacSarajevo. Zato su većina đaka i neki profesori stanovali u potkrovlju, koje je zbog hladnoće prozvano »Sibir«. Nakon što je 1950. tadašnji provincijal fra Jozo Markušić s delegacijom Udruge Dobri pastir posjetio maršala Tita, spomenute ustanove počele su se iseljavati, sve dok franjevcima 15. srpnja 1964. nisu vraćene i posljednje prostorije u samostanskoj zgradi.

Rat i poraće: 1992-2007.[uredi | uredi kôd]

Tijekom rata u Bosni i Hercegovini – od travnja 1992. do ožujka 1996. – Gimnazija je djelovala u Republici Hrvatskoj, u Baškoj Vodi. Nisu zabilježena posebna oštećenja objekta Samostana Sv. Bonaventure, a u zgradi Konvikta su bile smještene jedinice Armije BiH. Nakon 1995. godine, objekt Konvikta je vraćen u posjed franjevaca, te su u njega ponovo smješteni đaci i profesori.[2] Zahvaljujući velikoj potpori Vlade Republike Hrvatske, učenici su stanovali u Hotelu Slavija, a nastava se održavala u prostorijama mjesne osnovne škole. Posljednjih godina Gimnaziju pohađa 70-80 učenika, kandidata za Franjevački red, koji potječu iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine.

Otvaranje za novo vrijeme: nakon 2007.[uredi | uredi kôd]

Nakon punih 60 godina Gimnaziji je, odnosno Franjevačkom samostanu u Visokom, u prosincu 2005. vraćena zgrada konvikta, koju je JNA pretvorila u vojarnu još 1945.

Od šk. god. 2007/08., odlukom Uprave Bosne Srebrene, u Gimnaziju se po prvi put nakon 1944/45. ponovno mogu upisivati vanjski đaci bez obzira na vjeroispovijest, a po prvi put od osnivanja i učenice.

Uprava Bosne Srebrene započela je 2007. projekt temeljite obnove ovog objekta kako bi mogao služiti svojoj prvotnoj svrsi. Konvikt je vrlo suvremeno obnovljen i useljen početkom školske godine 2009/10. U njemu se od 2016/17. odvija nastava za sve učenike.

Zahvaljujući brojnim donatorima, a najviše njemačkoj dobrotvornoj organizaciji Renovabis, od 2015. godine Gimnazija ima vrlo modernu sportsku dvoranu.

Početkom školske godine 2019/20. u Gimnaziji se školuje 114 učenika i učenica, od kojih 68 stanuju u Koviktu.

Statistike[uredi | uredi kôd]

Uprava[uredi | uredi kôd]

Ravnatelji Gimnazije[uredi | uredi kôd]

Ravnatelji Gimnazije od njezina utemeljenja su franjevci Bosne Srebrene:


Ravnatelji konvikta[uredi | uredi kôd]

Konviktom su također uvijek upravljali franjevci:

Nastavno osoblje[uredi | uredi kôd]

Od utemeljenja do danas na Gimnaziji je predavalo oko 270 nastavnika. U školskoj godini 2020/21. u Gimnaziji je angažirano ukupno 25 nastavnika i odgojitelja, od kojih sedam franjevaca Bosne Srebrene i dvije školske sestre franjevke.

Nastavni plan[uredi | uredi kôd]

Nastava se odvija po nastavnom planu za klasične gimnazije:

Predmeti I. r. II. r. III. r. IV. r.
Hrvatski jezik i književnost 4 4 4 4
Njemački jezik 3 3 3 3
Engleski jezik 2 2 2 2
Latinski jezik 3 3 3 3
Grčki jezik 3 3 3 3
Glazbena umjetnost 1 1 1 1
Likovna umjetnost 1 1 1 1
Logika 1
Psihologija 1
Filozofija 2
Povijest 2 2 2 2
Zemljopis 2 2 2 1
Matematika 2 2 2 2
Fizika 2 2 2 2
Kemija 2 2 2 2
Biologija 2 2 2 2
Sociologija 1
Informatika 1 1
Tjelesna i zdrav. kultura 2 2 2 2
Vjeronauk/Relig. kultura 1 1 1 1
Ukupno 35 35 35 35

Financiranje rada[uredi | uredi kôd]

Od 1. travnja 2015. Gimnazija se financira iz Budžeta Zeničko-dobojske županije. Školovanje u Gimnaziji za sve je učenike besplatno, a konviktorci financiraju troškove smještaja u konviktu. Svim učenicima i učenicama osigurani su besplatni udžbenici, a djelomice školske ekskurzije i izleti te povremeni posjeti kazalištima i koncertima.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 Franjevačka provincija sv. Križa - Bosna Srebrena Visoko – samostan Sv. Bonaventure (pristupljeno 29. studenoga 2019.)
  2. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika. old.kons.gov.ba. Pristupljeno 24. prosinca 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]