Otac Damien

Izvor: Wikipedija
Otac Damien
Otac Damien
Rođen 3. siječnja 1840.
Tremelo
Preminuo 15. travnja 1889.
Kalaupapa
Beatificiran 4. lipnja 1995.
Kanoniziran 11. listopada 2009.
Spomendan 10. svibnja
Zaštitnik gubavaca i oboljelih od side.
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Otac Damien, rođen kao Jozef De Veuster (Tremelo, Belgija, 3. siječnja 1840. – Kalaupapa, Havaji, 15. travnja 1889.), belgijski katolički svećenik, svetac i misionar. U izboru belgijske televizije Canvas 2005. godine, proglašen je za najvećeg Belgijanca svih vremena.[1] U sličnom izboru belgijske televizije RTBF bio je na 3. mjestu najvećih Belgijanaca svih vremena. Njegov blagdan je 10. svibnja.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Portret Oca Damiena, kada je imao 28 godina.

Rođen je kao sedmo dijete u seljačkoj obitelji. Po završetku osnovne škole, radio je četiri godine na obiteljskom gospodarstvu, a potom ga je otac poslao u školu poduzetništva.

Radije se odlučio za svećenički poziv. Pristupio je 1860. Kongregaciji Presvetog Srca Isusova i Marijina u Leuvenu. Dobio je redovničko ime Damien. Njegov brat Auguste također je bio svećenik. Godine 1864. upućen je u misiju na Havaje. Zaređen je za svećenika 21. svibnja 1864. u Honolulu. Na Havajima došlo je do bolesti domorodaca. Oboljeli su, jer nisu bili otporni na bolesti, kojima su se zarazili pri susretu sa stranicama i trgovcima. Otočjem se širila pojava gubavosti. Oboljeli su poslani u karantenu na otoku Molokai, gdje jm je podignuto naselje na zabačenom mjestu i dopremana hrana. Nisu imali medicinsku skrb, a mnogi su se odali alkoholu i drugim porocima.

Mjesni biskup Louis Désiré Maigret uvidio je nužnost slanja svećenika među gubavce. Javila su se četiri dobrovoljca. Na osobni zahtjev, prvi je među gubavce otišao Otac Damien i smjestio se 1873. na otoku Molokai, gdje je živjelo oko 800 gubavaca izbačenih iz društva. Kroz svoj rad s njima, Otac Damien stekao je veliku popularnost i poštovanje kao »apostol gubavaca«. Pružao im je medicinsku njegu, radio je i živio s njima, gradio kuće, bolnicu i dva sirotišta za napuštenu djecu. te se brinuo za njihove duhovne potrebe. Pokrenuo je proizvodnju na farmi i osnovao školu. Prije njegovog dolaska vladalo je bezakonje i nemoral. Postupno je zajednica počela živjeti sređenim životom. Izgradio je crkvu i utemeljio župu sv. Filomene, zaštitnice u teškim, bezizlaznim situacijama.[2]

Konačno je i on obolio od gubavosti 1885., koja je tada bila smrtonosna i neizlječiva bolest. U pismu svome bratu napisao je, da je postao gubavac među gubavcima, kako bi sve predao Isusu Kristu. Umro je 1889. godine. Njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Belgiju 1936. Pokopan je u samostanu u Leuvenu, koji je postao mjesto hodočašća.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1995., a papa Benedikt XVI. svetim 2009. Zaštitnik je gubavaca te oboljelih od side. Dva središta za okupljanje i liječenje zaraženih od side nose njegove ime, »Damien Center« u Indianapolisu i Albaniju.[2]

Osnovana je "Fondacija Damien" 1964. Ova belgijska organizacija pomaže borbi protiv gubavosti i tuberkuloze u 16 zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike. Također financira znanstvena istraživanja u vezi tih bolesti. Više od polovice novca dolazi od donacija Belgijanaca. Belgija je izdala prigodne kovanice od 20 eura s njegovih likom. U Belgiji i na Havajima postoje mnoga spomen obilježja njemu u čast.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Otac Damien
  1. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. svibnja 2010. Pristupljeno 29. srpnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. a b Beretić, Stjepan. Sveti Damjan De Veuster Zvonik, br. 186 (pristupljeno 15. travnja 2021.)