Partizanski zločin u Zrinu

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zrin

Partizanski zločin u Zrinu označava pokolj kojeg su počinili Titovi partizani u zoru 9. rujna 1943. godine u rodnom mjestu slavnog Nikole Šubića Zrinskog. U Zrinu tada nije bilo vojnih snaga regularne vojske NDH.[1] Danas tu ne živi više nitko od Hrvata.

Zrin je prije početka Drugog svjetskog rata imao oko 850 stanovnika Hrvata u 143 obitelji.

Tijek događaja[uredi VE | uredi]

Po riječima fra Ivice Petanjka, koji je rodom iz ovog sela, tijekom rata Zrin su više puta opsjedali partizani iz okolnih mjesta koja su naseljena - kako se kaže u tom kraju - "Vlasima". Partizani su napali 9. rujna 1943. godine i spalili Zrin do temelja. Tijekom i nakon Drugog svjetskog rata poginulo je ili ubijeno 213 stanovnika Zrina.[2]

Tog 9. i 10. rujna 1943., partizani su opljačkali Zrin, kuće razrušili, župnu crkvu Našašća sv. Križa spalili, a trećinu žitelja pobili.[3]

Nakon rata sva pokretna i nepokretna imovina mještana je konfiscirana, a svim stanovnicima, tj. udovicama i djeci, zabranjen je povratak u mjesto - slično kao što se dogodilo s Hrvatima u Španovici, Boričevcu kod Gračaca, Udbini i nekim drugim dijelovima SR Hrvatske u kojima se etničko čišćenje lokalnih Hrvata shvaćalo i prikazivalo kao antifašističku borbu. Žene i djeca iz Zrina su teretnim vagonima odvezeni u Slavoniju i smješteni većinom u četiri sela pokraj Đakova: Slatinik, Drenje, Gašinci i Lapovci. Hrvatima je strogo zabranjen povratak u mjesto, te se doista - sve do danas - niti jedan jedini Zrinjanin nije vratio na svoje obiteljski posjed [4].

Jugokomunistička historiografija je svojom tumačenjem zaobilazila i prešućivala zbivanja o tim - i sličnim - zločinima nad hrvatskim civilnim stanovništvom u NDH.

Protiv zločinaca do danas nije počeo sudski postupak.

Zagrebačka nadbiskupija nikada nije ukinula župu Zrin, makar je to jedina župa u Hrvatskoj bez ijednog živućeg katolika.[5]

Obnova hrvatske baštine u Zrinu ide iznimno sporo ili nikako. Pomaci u obnovi na utvrdi i crkvi sv. Magdalene iz godine u godinu su doista sramotno spori. Mise za pobijene u ovom zločinu još 2010. održavale su se na temeljima spaljene i porušene crkve Uzvišenja sv. Križa. Te iste 2010. stanje je bilo takvo da se hrvatski barjak još nije vihorio na utvrdi Zrinu. Štoviše, jarbol na kojem je bio hrvatski barjak demontiran je. Još uvijek zatrpan je kamenjem.[6]

Hrvatske vlasti još nisu ozbiljno pristupile povratu imovine koja je za komunističke vladavine oteta raseljenim Zrinjanima i njihovim potomcima. [6]

Obilježavanje[uredi VE | uredi]

Za sve Zrinjane stradale u Drugom svjetskom ratu održava se misa zadušnica na mjestu srušene crkve Našašća sv. Križa u Zrinu.[7] Prije mise održava se Mimohod hrvatske časti od podnožja Zrinske tvrđave do mjesta srušene crkve Našašća sv. Križa, a poslije mise komemoracija žrtvama Zrina. [7]

Istraživanja[uredi VE | uredi]

Do tijela poginulih se došlo 2013. početkom arheoloških istraživanja. Nađenai su ostatci ispremještanih ljudskih kostiju, a kad su stigli rezultati analize uzoraka, utvrdilo se da su to ostatci iz Drugog svjetskog rata.[3]

24. studenoga 2014. uz mjesto srušene župne crkve Našašća Svetog Križa započela su istražna iskapanja radi pronalaženja i ekshumiranja posrmtnih ostataka Zrinjana pobijenih u drugom svjetskom ratu, čiji su ostatci pronađeni gomilu prije.[3]

Član komisije HBK i BK BiH koji za hrvatski martirologij koji se bavi ovim istraživanjem je Franjo Talan.[3]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. (Hrvatski

institut za povijest, Zagreb 2008.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Darko Sagrak: Tužna obljetnica uništena Zrina: Grad koji živi u sjećanjima svojih stanovnika i njihovih potomaka, Vjesnik, 9. rujna 2003.
  2. Zrin, str. 11
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Stjepan Vego: Mučenički Zrin - Počela iskapanja, Hrvatsko slovo, 5. prosinca 2014., str. 12
  4. Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. / dokumenti / Zagreb i Središnja Hrvatska; priredili Vladimir Geiger i dr.; Slavonski Brod, Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje; Zagreb, Hrvatski institut za povijest, 2008
  5. Damir Borovčak: Zločini u Zrinu i bezobrazna šutnja (2), 21. siječnja 2010., hrsvijet.net, (pristupljeno 5. lipnja 2012.)
  6. 6,0 6,1 Damir Borovčak: Još ima svjedoka pokolja i paleža Zrina, Hrvatsko kulturno vijeće, 7. rujna 2010.
  7. 7,0 7,1 Nuncij D'Errico predvodi misu zadušnicu za sve Zrinjane stradale u II. svjetskom ratu, IKA, 14. rujna 2014., IKA N - 162818/9
  8. Fokus (poveznica neaktivna)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Glas koncila
  • Vjesnik Darko Sagrak: Tužna obljetnica uništena Zrina: Grad koji živi u sjećanjima svojih stanovnika i njihovih potomaka, 9. rujna 2003.
  • Hrvatsko žrtvoslovno društvo Zločini u Zrinu i bezobrazna šutnja (1), 19. siječnja 2010. (fotografija spaljenog Zrina)
  • HDPZ Zrin - obljetnica pokolja i progona Hrvata, Politički zatvorenik br.212
  • "Lokacija Zrin", web - stranica posvećena stradanju Zrina, kod "Šafarić"