Boričevac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Boričevac
Boričevac na karti Hrvatska
Boričevac
Boričevac
Boričevac na zemljovidu Hrvatske
Županija Ličko-senjska
Općina/Grad Donji Lapac
Zemljopisne koordinate 44°33′N 15°58′E / 44.55°N 15.96°E / 44.55; 15.96Koordinate: 44°33′N 15°58′E / 44.55°N 15.96°E / 44.55; 15.96
Stanovništvo (2001.)
 - Ukupno 24
Pošta 53250 Donji Lapac
Pozivni broj +385 053
Autooznaka GS
Boricevac 27072012 2 roberta f.jpg

Boričevac je naselje u Ličko–senjskoj županiji.

Smještaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se u ličkom Pounju, odnosno istočnom dijelu Like, u općini Donji Lapac. Boričevac je smješten neposredno uz granicu s Bosnom i Hercegovinom. Najbliže susjedno selo je Gornji Lapac, dok je općinsko središte, Donji Lapac, udaljeno nekoliko kilometara na zapadu. Sjeverno je i manji zaseok Mišljenovac. Najbliže naselje u susjednoj Bosni je Kulen Vakuf.

Rijeka Una kraj Kulen Vakufa nedaleko Boričevca

Povijest[uredi VE | uredi]

Od polovice 13. stoljeća postojala je utvrda starohrvatskoga roda Boričevića iz plemena Lapčana. Na sjevernom dijelu župe Boričevići su sagradili utvrdu koja je bila osnovom za za naselje Boričevac. Lapačka je župa pripadala kninskoj biskupiji, a svi ondašnji stanovnici lapačke župe bili su katolici i Hrvati.[1]

Pod tursku vlast pao je nekoliko godina nakon pada obližnje Ostrovice koja je pala 1521. godine. Lapački kraj je pod tursku vlast pao nekoliko godina poslije, 1527., iste godine kada i Krbava i istočni i južni dio Like.[1]

Čitavo ličko Pounje priključeno je Hrvatskoj 1791. g. mirom u Svištovu zbog čega je muslimansko stanovništvo prešlo u Bosnu i s njima dio pravoslavaca.[1] Glavnina pravoslavaca je ostala. Na napuštene muslimanske posjede došli su pravoslavci s područja od Bruvna do Zrmanje. Boričevac su naselili Hrvati Bunjevci iz lovinačkog kraja[2] te je on postao najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju.[3] Područje Brotnje naselila je hrvatska katolička obitelj Ivezića od Štikade. Oslobođeni kraj pripojen je udruženim biskupijama senjskoj i modruškoj.[1]

Sagrađena je katolička crkva Rođenja Blažene Djevice Marije 1801., a 1807. osnovana je rimokatolička župa. Novoosnovanoj katoličkoj župi (1801.) [1] Boričevcu pripali su i svi ostali katolici koji su bili raspršeni u manjim skupinama po lapačkom kraju, a najbrojniji su od tih bili Ivezići u Brotnji. U vremenima poslije katolicima se broj povećao u u svim većim naseljima. Boričevačka je župa imala privremenu drvenu crkvicu, a 1807. zidanu crkvu.[1] Turci su 1809. spalili cijelo selo i crkvu. Hrvati su ubrzo ponovo obnovili crkvu (1844.[1])i naselje, pučka škola osnovana je 1875. Boričevac u to vrijeme postaje važno križište s carskom ispostavom i karantenom i bilo je najveće naselje s većinskim hrvatskim stanovništvom u ličkom Pounju s oko 1500 stanovnika prije Drugog svjetskog rata, a prema nekim izvorima oko 2300 stanovnika[4], odnosno 2000 stanovnika[5], s manjim okolnim selima.

Na popisu 1931. godine je od 8% hrvatskog stanovništva kotara, 72% je bilo u Boričevcu.[6]

Do pred Drugi svjetski rat, u Boričevcu je živjelo 119 domaćinstava, sve Hrvati uz dvije srpske obitelji, a u bližem i daljem susjedstvu živjeli su i radili i Hrvati i Srbi, boričevačku su osnovnu školu pohađala hrvatska i srpska djeca iz mjesta i okružja.[7] selu je još bila crkva, tri trgovine i nekoliko gostionica. Uži boričevački kraj imao je 10% mješovitih brakova, susjedna sela još i više.

Glavne su gospodarske grane Boričevljanima bile ratarstvo, stočarstvo, kirijanje s kolima i konjima te pečalbarenje u zidarstvu i inin djelatnostima, uglavnom u susjedstvu.

U Boričevačku osnovnu školu zajedno su išla hrvatska i srpska djeca iz okolnih sela. Stoka je zajedno napasana, zajedno su polja obrađivana i sajmeni poslovi obavljani. [8]

Razaranje sela i zločini nad Boričevljanima[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: razaranje Boričevca
Po uspostavi NDH, Srbi iz Lapačkog kraja su podigli pobunu, te su Hrvati iz Boričevca u noći između 1. i 2. kolovoza 1941. g. bili prisiljeni pobjeći u Kulen Vakuf, a 2. kolovoza srpski pobunjenici ušli su u Boričevac, razorili ga, do temelja uništili[9] i pobili preostalo stanovništvo te počinili zločine i u ostalim mjestima u okolici: Brotinja, Poljica, Mišljenovac, Donji i Gornji Lapac.[10] Četnici su 27. srpnja u Brotinju bacili u jamu 38 Hrvata, prezimenom Ivezići. Najmlađi (Jakov) imao je 2, a najstariji (Luka) 82 godine.[11] Za taj zločin nitko nije odgovarao. Dio Srba nosio je četnička obilježja (kokarde), a dio partizanska obilježja (crvene petokrake). Srbi su 6. rujna 1941. napali i Kulen Vakuf te pobili više stotina Hrvata i Muslimana iz Boričevaca.[12][13]

Pobunjenici su 1941. zapalili katoličku crkvu. [1] Boričevljani su ubijeni i proganjani, a djecu su im bacali u Dabine jame.[14] Ime sela Boričevca praktično je nestalo sa zemljovida.[14] Preživjeli Boričevljani izbjegli su u bjelovarski kraj.[14]

Ustanici protiv hrvatske države Boričevljanima su poslali poruku da će svi završiti kao Hrvati Ivezići iz obližnjeg Brotnja, ako ne napuste mjesto. Iz te veće skupine Hrvata u Ivezićima 38 su "ustanici" bacili u jamu. Zbog prijetnje koja nije bila prazna, boričevački župnik Vladimir Stuparić je uz pratnju oružnika, poveo narod prema Bosni. Egzodus boričevačkih Hrvata obuhvatio je glavninu mjesnih Hrvata. Egzodus je krenuo i kolona je krenula 1. kolovoza i nastavila se narednog dana. Većina se našla na putu bez povratka. "Osloboditelji" su uskoro ušli u mjesto i preostale Hrvate pobili ili žive spalili u kućama. Egzodus boričevačkih Hrvata nije prošao mirno. Rujna 1941. dosta tih Hrvata poginulo je kod Kulen Vakufa u jednom četničko-partizanskom naletu preko bosanske granice.[1][15]

Izostanak obnove[uredi VE | uredi]

Poslije Drugog svjetskog rata, Hrvatima nije bio dopušten povratak u razoreni Boričevac, a samo mjesto je izbrisano iz popisa naselja SR Hrvatske. Najviše Boričevljana naselilo se u Bjelovar. Zatiranje tragova ovog hrvatskog naselja išlo je dotle da su neka dvorišta i kuće u potpunosti uklonjeni, od nekih nisu ostali niti temelji. Boričevljanima nisu vraćene ni te ruševine niti zemljišne čestice gdje su nekad bile građevine, a na povratak imovine Boričevljani čekaju još i nakon 25 godina od osamostaljenja Republike Hrvatske.[16]

U Boričevcu je nastala stočarska farma koja je u međuvremenu zapuštena[17], a 2002. g. ponovno obnovljena[18] i proizvodnja djetelinskih travnih smjesa.

Boričevac nakon 1991. g.[uredi VE | uredi]

Nakon vojno-redarstvene akcije Oluja u kolovozu 1995. g., Boričevac, kao i cijela Lika oslobođeni su od velikosrpskog režima kojeg su na velikom dijelu Hrvatske uspostavili pobunjeni lokalni Srbi potpomognuti političkom vlasti iz Beograda.

Na blagdan zaštitnice župe, Male Gospe, 8. rujna. 1996. g. u Boričevcu se, nakon 55 godina izgnanstva, okupilo premo 500 Boričevljana. Nakon mise pred razorenom crkvom, održana je osnivačka sjednica Zavičajnog društva s odlukom o obnovi crkve.[19][20] Za obnovu crkve Vlada Republike Hrvatske odvojila je 1 400 000 kuna.[21] Obnova je počela 2007. g.[22] i još uvijek traje.

Nakon dugogodišnjeg traganja za zemljišnjim knjigama, one su tek 2010. godine pronađene, a time će se omogućiti zaštita prava vlasništva od nezakonitog prisvajanja, odnosno zaštita posjeda, te planska obnova sela.[23]

Demografija[uredi VE | uredi]

Boričevac kao samostalno naseljeno mjesto postoji od popisa stanovništva 2001. godine, kada je popisano 24 stanovnika.[24]

Pregled pučanstva po godinama[25]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001
708 879 702 787 800 788 763 788 11 42 41 41 83 33 24

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

  • Kamilo Blagaić, hrv. pjesnik, mikolog amater, skupljač hrv. narodnih pjesama

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

  • Župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije (Mala Gospa) izgrađena je 1807. g. na mjestu dotadašnje drvene crkvice u istoimenoj župi koja je osnovana 6 godina ranije. Nakon turskog razaranja 1809. g. nova crkva je dovršena tek 1844. g.

Udruženja[uredi VE | uredi]

Izgnani mještani i njihovi potomci osnovali su Udrugu ličana župe Boričevac sa sjedištem u Bjelovaru, a koja promiče obnovu sela i povratak mještana.[26]

Fotogalerija[uredi VE | uredi]

Izvor[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Propovijed u D. Lapcu za blagoslov gradilišta crkve sv. Ivana Pavla II., Gospićko-senjska biskupija, 27. svibnja 2015. Pristupljeno 12. listopada 2016.
  2. Stranice Udruge ličana župe Boričevac-povijesni dio
  3. Službene stranice franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja
  4. Dnevne novine "Novi list" o Boričevcu
  5. Službene stranice franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja
  6. Stranice Udruge ličana župe Boričevac-povijesni dio
  7. Stranice Udruge ličana župe Boričevac-povijesni dio
  8. Stranice Udruge ličana župe Boričevac-povijesni dio
  9. Stranice Udruge ličana župe Boričevac-povijesni dio
  10. Dnevne novine "Vjesnik" o zločinima na Pounjskim Hrvatima
  11. Službene stranice franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja
  12. Službene stranice franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja
  13. Dnevne novine "Novi list" o Boričevcu
  14. 14,0 14,1 14,2 Biskup Bogović u Boričevcu prevodio misu uoči Male Gospe, IKA, 7. rujna 2014., 14:16, IKA V - 163016/9
  15. Damir Borovčak: Boričevac – tragična posljedica ustanka u Srbu, Hrvatsko kulturno vijeće, 5. rujna 2010. Pristupljeno 12. listopada 2016.
  16. Likaplus/Mario Klepić: Mala Gospa na Boričevcu, Likaplus, 5. rujna 2015. Pristupljeno 12. listopada 2016.
  17. Stranice udruge ličana župe Boričevac
  18. Dnevne novine "Novi list"-obnova farme
  19. Službene stranice franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja
  20. Dnevne novine "Novi list" o okupljanju u Boričevcu za blagdan zaštitnice župe
  21. Internetski portal o Lici
  22. Dnevne novine "Novi list"-obnova crkve u Boričevcu
  23. Dnevne novine "Novi list" o pronađenim izvornim zemljišnim knjigama
  24. dzs.hr, 1. STANOVNIŠTVO PREMA SPOLU I STAROSTI, PO NASELJIMA, POPIS 2001., pristupljeno 5. srpnja 2011.
  25. - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.
  26. Stranice udruge
  • CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]