Portal:Hrvatska/Osnovna tablica/Izabrani članak/05 2016
Otok Pag je površinom 5. najveći otok u Jadranskom moru, ali je duljinom obale od 302,47 km, najrazvedeniji otok Jadrana (koeficijent razvedenosti 4,5).
Otok je poznat po slaboj pokrivenosti vegetacijom nekih svojih dijelova, koje se često uspoređuje s Mjesečevom površinom. Kamenit pejzaž s tek pokojom vlati aromatičnog bilja koje pasu ovce stvara jedinstveni dojam. Zbog položaja otoka pod Velebitom s kojeg cijele godine (osobito zimi) pušu jake bure, otok Pag je gotovo čitav prekriven posolicom iz Velebitskog kanala.
Na otok se, s južne strane, može stići mostom, Paški most dug 340 m, iz pravca Zadra, tj. Posedarja ili trajektom u Žigljen na sjeveru otoka iz luke Prizna.
Otok Pag je jedini hrvatski otok koji je podijeljen između dvije županije. Sjeverni dio otoka (Grad Novalja) nalazi se u Ličko-senjskoj, a južni (Grad Pag, Općina Kolan i Općina Povljana) u Zadarskoj županiji.
Otok Pag bio je naseljen već u neolitiku. Najstariji poznati naziv otoka, Kissa, predilirskog je podrijetla. U zaseoku Metajna na brežuljku Zaglava, postoje ostaci zidnih slikarija nepoznate starosti, koje prikazuju ljudske likove. Nađeni su ostaci većeg broja gradinskih naselja i grobnih humaka (tumula) iz brončanog i željeznog doba.
Pod imenom Cissa Portunata, Pag spominju Plinije u 1. stoljeću, a Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću naziva ga Kissa. Istoimeno naselje, Cissa - najveće rimsko naselje na otoku - nalazilo se na prostoru današnje Caske nedaleko Novalje. Očuvani su dijelovi kuća i zidina, te dijelovi vodovoda koji je vodom opskrbljivao Cissu i njenu luku Novalju (od lat. navalia - luka). Podzemni dijelovi tog vodovoda mogu se danas vidjeti u Novalji, a poznati su kao Talijanova buža.