Zadarska županija

Zadarska županija
Zastava	Grb
Karta
Opći podaci
Država	Hrvatska
Sjedište županije	Zadar
Površina	3646 km2
Broj stanovnika (2021.)	159.766 stanovnika
Gustoća stanovništva	43,82 stan./km2
Broj gradova	6
Broj općina	28
Broj naselja	229
ISO 3166-2:HR	HR-13
Pozivni broj	+385 (0)23
Župan	Božidar Longin
Službene stranice	https://www.zadarska-zupanija.hr/
Portal Hrvatske

Zadarska županija smještena je u središnjem dijelu Jadranske Hrvatske, na sjeveru Dalmacije. Sjedište županije je u gradu Zadru.

Upravno-teritorijalni ustroj[uredi | uredi kôd]

Županiju čini 6 gradova i 28 općina:

Gradovi:
- Grad Benkovac
- Grad Biograd na Moru
- Grad Nin
- Grad Obrovac
- Grad Pag
- Grad Zadar (sjedište županije)

Općine:
- Općina Bibinje
- Općina Galovac
- Općina Gračac
- Općina Jasenice
- Općina Kali
- Općina Kolan
- Općina Kukljica
- Općina Lišane Ostrovičke
- Općina Novigrad
- Općina Pakoštane
- Općina Pašman
- Općina Polača
- Općina Poličnik
- Općina Posedarje
- Općina Povljana
- Općina Preko
- Općina Privlaka
- Općina Ražanac
- Općina Sali
- Općina Stankovci
- Općina Starigrad
- Općina Sukošan
- Općina Sveti Filip i Jakov
- Općina Škabrnja
- Općina Tkon
- Općina Vir
- Općina Vrsi
- Općina Zemunik Donji

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovništva iz 2021. godine na prostoru Zadarske županije živjelo je 159.766 stanovnika. Prosječna gustoća naseljenosti dosegla je 43,82 stanovnika/km².

Zadarska županija: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	84091	94156	98063	108330	123375	136522	146375	149855	154026	162682	174957	190356	194098	214777	162045	170017	159766
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Etnički sastav 2021.: Hrvati 93,6 %, Srbi 3,7 %, Albanci 0,5 %, Bošnjaci 0,2 %, Slovenci 0,3 % i drugi.

Županijska uprava[uredi | uredi kôd]

U razdoblju 1993. – 1997. godine, županijski je prostor uključivao i područje bivšeg autonomnog Kotara Knin (Zadarsko-kninska županija). Teritorijalnim preustrojem 1997. i ukidanjem te upravne jedinice znatnije su izmijenjene županijske granice. Zadarska županija je obuhvatila središnji dio suvremenog prostornog kompleksa zadarske regije (uključuje Sjevernu Dalmaciju i veći dio Like), uz pripadajuće priobalje i otoke te dio Južne Like (općina Gračac).

Rezultati županijske skupštine[uredi | uredi kôd]

Stranka	Postotak glasova
HDZ, HSS, HSLS, HSP, HSU	62,99 %
SDP, HNS, DSU	24 %
DSU	6,87 %

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Zadarska županija izuzetno je pogodno prostorno položena na srednjem dijelu Jadranske Hrvatske, odnosno u središnjem dijelu Hrvatskog primorja. Ukupna površina županije je 7486,91 km². Površina kopna iznosi 3641,91 km², površina morskog dijela iznosi 3845,00 km² a površina otoka 587,6 km². Geografski je položena tako da zahvaća primorje sjeverne Dalmacije te zaobalje Ravnih kotara, Bukovice, Pozrmanja i Južne Like. S kontinentalnim dijelovima Jadranske Hrvatske je odvojena, ali i povezana visokim masivom Velebita, što je tisućljećima određivalo njezin razvoj, u smislu otežanog prometa, ali i stoljetne transumantnog nadopunjujućeg gospodarstva koje je bilo osnova stvaranja središta srednjovjekovne hrvatske države baš u ovom prostoru. Danas je ta povezanost bitno unaprijeđena probijanjem autocestovnog tunela Sveti Rok. Ima ključni geoprometni položaj u povezivanju kontinentalnog i priobalnog prostora Hrvatske. Preko njenog teritorija prolazi autocesta Zagreb - Zadar - Split - Dubrovnik, dijelom i kao trasa buduće Jadransko-jonske europske prometnice, a u planu je i izgradnja jadranske željezničke pruge. Suvremenim autocestovnim povezivanjem županija je povoljno položena na važnom prometnom pravcu Baltik - Panonski bazen - Zadar - Ancona - Srednja i Južna Italija.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Područje današnje Zadarske županije središnji je dio prostorne jezgre nastanka hrvatske države. Tu je pronađen natpis s najstarijim spomenom hrvatskog imena (Šopot kod Benkovca), tu su nalazile hrvatske županije Luka, Nin i Sidraga te kraljevski gradovi Nin, Biograd i Zadar. Osnovni čimbenik naseljavanja tog prostora bilo je plodno područje Ravnih kotara sa zaobaljem Velebita i Like s Krbavom i Pounjem, što je omogućavalo nadopunjavajuću sredozemno-kontinentalnu ekonomiju i stočarska kretanja s izmjenom ispaša u zimskom i ljetnom razdoblju. U kasnijem razdoblju, djelomičnim gubitkom nezavisnosti Kraljevine Hrvatske, važnost tog prostora oslabila je. U 15. stoljeću, Zadar i njegova okolica su prodajom Dalmacije postali posjed Mletačke Republike, a već početkom 16. stoljeća počeli su osmanski prodori. Slobodno područje je svedeno na uski obalni pojas oko Zadra, Nina, Biograda i Novigrada, dok je unutrašnjost bila izložena stalnim ratnim pustošenjima. Stanovništvo je bježalo na zadarske otoke te dalje u Istru i Kvarner, a njihova mjesta naselili su novi doseljenici, među kojima je bilo i dosta Vlaha (kasnije Srbi). Završetkom mletačko-osmanskih ratova krajem 17. stoljeća, gotovo čitavo zadarsko područje došlo je pod vlast Mletačke Republike (osim ličkog dijela) i ostalo u njezinom sastavu sve do 1797. godine. Nakon toga nastupila su kratkotrajna razdoblja prve austrijske i francuske vladavine, a zatim stabilnog razvoja u vrijeme druge austrijske, odnosno vladavine Habsburške Monarhije. Tada je ostvaren i jači razvoj zbog utjecaja Zadra, tada glavnog grada Kraljevine Dalmacije.

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Grad Pag – (povijesna jezgra) primjer planiranog renesansnog grada iz 15. stoljeća
hrvatski kraljevski gradovi Biograd na Moru i Nin (povijesne jezgre)
Nacionalni park Paklenica
povijesna jezgra Zadra s mnogobrojnim spomenicima iz raznih povijesnih razdoblja (crkva Svetog Donata, Forum, Zadarska katedrala i dr.)
Cerovačke špilje
PP Vransko jezero (veći, sjeverozapadni dio)
PP Telašćica
planirani PP Povljansko polje, ornitološki rezervati Velo blato i Malo blato na otoku Pagu^[1]^[2]
kanjon rijeke Zrmanje
vrelo rijeke Zrmanje
vrelo rijeke Une kod Srba
stari Maslenički most
kaštel Benković
otok Ugljan: rimske iskopine, dvorac Callifi, samostan
utvrda Sveti Mihovil, Preko
Utvrda Kličevica, Šopot
samostan Galovac, Preko
franjevački samostan, Kraj
samostan Ćokovac, Tkon
crkva sv. Pelegrina, Savar
svjetionik Veli rat
hipodrom, Polača
značajni krajobraz i posebni rezervat šumske vegetacije Dubrava – Hanzine, otok Pag^[3]
kanjon Kupe
Kolansko blato - blato Rogoza, ornitološki rezervat
kula, Ražanac
kula, Zaton
Maškovića Han
mirila, Starigrad
Modrič špilja, Rovanjska
palača Petricioli, Sali
palača Rančić, Sali
ravnokotarska vinska cesta
stare gradine, Obrovac
Tulove grede
nadbiskupski ljetnikovac Palac, Sukošan
ljekovito blato Segal, otok Pag^[4]
crkva sv. Nikole, Perilo^[5]
crkva sv. Martina u Povljanskom polju^[5]
uvala Stara Povljana^[5]

Partnerska županija[uredi | uredi kôd]

Baranjska županija^[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Zadarski list
↑ TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2015. Pristupljeno 16. kolovoza 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Natura Jadera. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2015. Pristupljeno 16. kolovoza 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ ^a ^b ^c TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
↑ Partner (mađ.). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2013. Pristupljeno 1. svibnja 2010.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Službene stranice županije

[1] Zadarski list

[2] TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2015. Pristupljeno 16. kolovoza 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[3] Natura Jadera. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. rujna 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[4] TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. veljače 2015. Pristupljeno 16. kolovoza 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[#1-5] TZ Povljana. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2014. Pristupljeno 1. rujna 2014. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

[6] Partner (mađ.). Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2013. Pristupljeno 1. svibnja 2010.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]