Nagrada "Tin Ujević": razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m robot Dodaje: en:Tin Ujević Award |
m robot Dodaje: sh:Nagrada Tin Ujević |
||
| Redak 43: | Redak 43: | ||
[[en:Tin Ujević Award]] |
[[en:Tin Ujević Award]] |
||
[[sh:Nagrada Tin Ujević]] |
|||
Inačica od 24. ožujka 2009. u 02:18
Nagrada "Tin Ujević" je nagrada koja se dodjeljuje za doprinose u hrvatskom pjesništvu. Smatra ju se najprestižnijom nagradom u hrvatskom pjesništvu.
Ime nosi u čast hrvatskog pjesnika Tina Ujevića.
Nagrada je utemeljena 1980. godine.
Dodjeljuje ju Društvo hrvatskih književnika od 1981.. Do 1993. nagrada se dodjeljivala u Zagrebu, a od 1993. u Ujevićevu rodnom Vrgorcu, na 5. srpnja, na dan njegova rođenja, na vrgoračkoj manifestaciji "S Tinom u Vrgorcu".
Dosadašnji dobitnici
- 1981.: Nikica Petrak, za zbirku pjesama "Tiha knjiga"
- 1982.: Slavko Mihalić, za knjigu pjesama "Pohvala praznom džepu"
- 1983.: Irena Vrkljan, za zbirku pjesama "U koži moje sestre"
- 1984.: Nikola Milićević, za zbirku pjesama "Nepovrat"
- 1985.: Branimir Bošnjak, za zbirku pjesama "Semantička gladovanja"
- 1986.: Igor Zidić, za zbirku pjesama "Strijela od stakla"
- 1987.: Dragutin Tadijanović, za zbirku pjesama "Kruh svagdanji"
- 1988.: Tonko Maroević, za zbirku pjesama "Trag roga ne bez vraga"
- 1989.: Tonći Petrasov Marović, za zbirku pjesama "Moći ne govoriti"
- 1990.: Luko Paljetak, za zbirku pjesama "Snižena vrata"
- 1991.: Vlado Gotovac, za zbirku pjesama "Crna kazaljka"
- 1992.: Zvonimir Golob, za zbirku pjesama "Rana"
- 1993.: Mate Ganza, za zbirku pjesama "Knjiga bdjenja"
- 1994.: Dražen Katunarić, za knjigu pjesama "Nebo/Zemlja"
- 1995.: Vladimir Pavlović, za zbirku pjesama "Gral"
- 1996.: Dubravko Horvatić, za zbirku pjesama "Ratnoa noć"
- 1997.: Boris Domagoj Biletić, za pjesničku knjigu "Radovi na nekropoli"
- 1998.: Gordana Benić, za zbirku pjesama "Laterna magica"
- 1999.: Andrijana Škunca, za zbirku pjesama "Novaljski svjetlopis"
- 2000.: Mario Suško, za zbirku pjesama "Versus axsul"
- 2001.: Ivan Slamnig, za poetsku zbirku "Ranjeni tenk" (posmrtno)
- 2002.: Petar Gudelj, za zbirku pjesama "Po zraku i po vodi"
- 2003.: Vesna Parun, za zbirku soneta "Suze putuju"
- 2004.: Alojzije Majetić, za zbirku pjesama "Odmicanje paučine"
- 2005.: Borben Vladović, za zbirku pjesama "Tijat"
- 2006.: Željko Knežević, za zbirku pjesama "Kopito trajnoga konja"
- 2007.: Ante Stamać, za zbirku pjesama "Vrijeme, vrijeme"
- 2008.: Miroslav Slavko Mađer, za zbirku pjesama "Stihovi dugih naziva"