Prijeđi na sadržaj

Zvonimir Golob

Izvor: Wikipedija
Zvonimir Golob
Puno imeZvonimir Golob
Rođenje19. veljače 1927., Koprivnica, Hrvatska
Smrt1. lipnja 1997., Zagreb, Hrvatska
Zanimanjeknjiževnik
NacionalnostHrvat
Period pisanja1945.1996.
Književne vrstepjesme, eseji
Portal o životopisima

Zvonimir Golob (Koprivnica, 19. veljače 1927.Zagreb, 1. lipnja 1997.[1]), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Zvonimir Golob rođen je u Koprivnici 1927. godine. Studirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izbačen je 1948. godine, zbog druženja s tada osuđivanim pjesnikom Tinom Ujevićem.[2] Nakon studija u Zagrebu, jedan je od pokretača časopisa Krugovi, a uređivao je i druge publikacije. Sudjelovao je u osnivanju skupine Studio 64, koja je stvorila i afirmirala Zagrebačku školu šansone.

Golob je svoje pjesme gradio asocijacijom metafora, a posebnu pozornost pridavao je glazbenosti i čitkosti stiha. Objavljivao je i eseje, te prevodio s više jezika. Skladatelj je i autor tekstova šansona snimljenih na 20-ak ploča i kazeta, a bavio se i umjetničkom fotografijom. Jednom je rekao: "Ja sam samo čovjek koji piše o onome što vidi i čuje....moje pjesme su moja duša".[2]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Osjetljivo srdce, vlast. nakl., Zagreb, 1945.
  • Okovane oči, [vlast. nakl.?], Zagreb, [1946?]
  • Nema sna koji te može zamijeniti: osamnaest pjesama ZG Zvonimira Goloba, Poezija 52, Zagreb, 1952.
  • Afrika, Lykos, Zagreb, 1957.
  • Glas koji odjekuje hodnicima, Mladost, Zagreb, 1957.
  • Elegije, Naprijed, Zagreb, 1963.
  • Kao stotinu ruža: [pjesme i šansone], vlast. nakl., Zagreb, 1970.
  • Naga: ljubavne pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Čovjek i pas i druge šansone, Croatia concert, Zagreb, 1971.
  • Područje poljubaca, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1976.
  • Čemu služe roditelji, Mladost, Zagreb, 1977.
  • Poezija i kabala: studije - eseji - kritike, Alfa - "August Cesarec", Zagreb, 1978.
  • U(l)kus duodeni: polemike 1957-68, Mladost, Zagreb, 1978.
  • Devet elegija, Zrinski, Čakovec, 1979.
  • Grlice u šumi: pjesme o ljubavi, Prosvjeta, Zagreb, 1979.
  • Sjena križa, Naprijed, Zagreb, 1986.
  • Dnevnik 1985, Mladost, Zagreb, 1987.
  • Stidljive ljubavne pjesme, Školska knjiga, Zagreb, 1988.
  • Stope: izabrane pjesme, izabrao Branimir Donat esej napisao Branimir Bošnjak, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1989.
  • Rana, "Dora Krupićeva", Zagreb, 1996.
  • Dušo moja, prir. i ur. Mladen Pavković, Alineja, Koprivnica, 2003.
  • Izabrane pjesme, Euroknjiga, Zagreb, 2006.
  • Tvoj dio zraka: (izabrane pjesme), odabrao i pogovor napisao Davor Šalat, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2017.

Neka njegova djela u svojoj je antologiji Żywe źródła iz 1996. godine s hrvatskoga jezika na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Spomen

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Uz obljetnicu smrti Zvonimira GolobaArhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2014. (Wayback Machine), nsk.hr, 1. lipnja 2012., pristupljeno 28. travnja 2018.
  2. a b Najvećemu hrvatskom pjesniku ljubavi...Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. travnja 2018. (Wayback Machine), nsk.hr, 19. veljače 2018., pristupljeno 28. travnja 2018.
  3. Katalog KGZ: Dušo moja / Zvonimir Golob; priredio i uredio Mladen Pavković, pristupljeno 4. rujna 2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]