Zvonimir Golob

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Zvonimir Golob
Puno ime Zvonimir Golob
Rođenje 19. veljače 1927., Koprivnica, Hrvatska
Smrt 1. lipnja 1997., Zagreb, Hrvatska
Zanimanje književnik
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1945. - 1996.
Književne vrste pjesme, eseji

Zvonimir Golob (Koprivnica, 19. veljače 1927. - Zagreb, 1. lipnja 1997.[1]), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj.

Životopis[uredi VE | uredi]

Zvonimir Golob rođen je u Koprivnici 1927. godine. Studirao je na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. S Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izbačen je 1948. godine, zbog druženja s tada osuđivanim pjesnikom Tinom Ujevićem.[2] Nakon studija u Zagrebu, jedan je od pokretača časopisa Krugovi, a uređivao je i druge publikacije. Sudjelovao je u osnivanju skupine Studio 64, koja je stvorila i afirmirala Zagrebačku školu šansone.

Golob je svoje pjesme gradio asocijacijom metafora, a posebnu pozornost pridavao je glazbenosti i čitkosti stiha. Objavljivao je i eseje, te prevodio s više jezika. Skladatelj je i autor tekstova šansona snimljenih na 20-ak ploča i kazeta, a bavio se i umjetničkom fotografijom. Jednom je rekao: "Ja sam samo čovjek koji piše o onome što vidi i čuje....moje pjesme su moja duša".[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Osjetljivo srdce, vlast. nakl., Zagreb, 1945.
  • Okovane oči, [vlast. nakl.?], Zagreb, [1946?]
  • Nema sna koji te može zamijeniti: osamnaest pjesama ZG Zvonimira Goloba, Poezija 52, Zagreb, 1952.
  • Afrika, Lykos, Zagreb, 1957.
  • Glas koji odjekuje hodnicima, Mladost, Zagreb, 1957.
  • Elegije, Naprijed, Zagreb, 1963.
  • Kao stotinu ruža: [pjesme i šansone], vlast. nakl., Zagreb, 1970.
  • Naga: ljubavne pjesme, Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
  • Čovjek i pas i druge šansone, Croatia concert, Zagreb, 1971.
  • Područje poljubaca, Zbirka Biškupić, Zagreb, 1976.
  • Čemu služe roditelji, Mladost, Zagreb, 1977.
  • Poezija i kabala: studije - eseji - kritike, Alfa - "August Cesarec", Zagreb, 1978.
  • U(l)kus duodeni: polemike 1957-68, Mladost, Zagreb, 1978.
  • Devet elegija, Zrinski, Čakovec, 1979.
  • Grlice u šumi: pjesme o ljubavi, Prosvjeta, Zagreb, 1979.
  • Sjena križa, Naprijed, Zagreb, 1986.
  • Dnevnik 1985, Mladost, Zagreb, 1987.
  • Stidljive ljubavne pjesme, Školska knjiga, Zagreb, 1988.
  • Stope: izabrane pjesme, izabrao Branimir Donat esej napisao Branimir Bošnjak, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1989.
  • Rana, "Dora Krupićeva", Zagreb, 1996.
  • Dušo moja, prir. i ur. Mladen Pavković, Alineja, Koprivnica, 2003.
  • Izabrane pjesme, Euroknjiga, Zagreb, 2006.
  • Tvoj dio zraka: (izabrane pjesme), odabrao i pogovor napisao Davor Šalat, Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 2017.

Neka njegova djela je u njezinoj antologiji Zywe zradla iz 1996. godine s hrvatskoga jezika na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Spomen[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Uz obljetnicu smrti Zvonimira Goloba, nsk.hr, 1. lipnja 2012., pristupljeno 28. travnja 2018.
  2. 2,0 2,1 Najvećemu hrvatskom pjesniku ljubavi..., nsk.hr, 19. veljače 2018., pristupljeno 28. travnja 2018.
  3. Katalog KGZ: Dušo moja / Zvonimir Golob; priredio i uredio Mladen Pavković, pristupljeno 4. rujna 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]