Slavko Mihalić
| Slavko Mihalić | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | Karlovac, 16. ožujka 1928. |
| Smrt | Zagreb, 5. veljače 2007. |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | pjesništvo, pripovjetke |
| Portal o životopisima | |
Slavko Mihalić (Karlovac, 16. ožujka 1928. - Zagreb, 5. veljače 2007.) bio je hrvatski pjesnik, novelist, novinar, književni kritičar i akademik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Mladost i obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Završio pučku školu, gimnaziju, i maturirao, u Karlovcu. Studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu hrvatski jezik i književnost. Piše od 14. godine. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu pokreće književni mjesečnik "Tribina" (1952.).
Književni rad[uredi | uredi kôd]
Urednik je poezije u izdavačkom poduzeću Lykos. Krajem pedesetih godina sudjeluje u organiziranju festivala poezije i glavni je urednik književnog lista Književna tribina. Kad je list obustavljen, odlazi u Društvo hrvatskih književnika, radi u kulturnom tjedniku Telegramu kao zamjenik urednika, više puta ga biraju za tajnika Društva, gdje pokreće The Bridge, reviju za prevođenje hrvatske književnosti na druge jezike, i zasniva međunarodne Zagrebačke književne razgovore.
Godine 1967. jedan je od sastavljača Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Prema Mihalićevim riječima rađeni su pritisci da ne dođe do tiskanja teksta Deklaracije u Telegramu od pripremljenog sloga spremnog za rotaciju, a kasnije proganjanje sviju koji se nisu htjeli odreći dokumenta. »Morao sam otići iz Telegrama, ostao sam bez posla, a onda su 1971. obnovljeni svi napadi«. Svake se godine 16. ožujka pod firmom njegova rođendana slavila zapravo u književničkom Društvu Deklaracija.[1]
U teškim sedamdesetim godinama uglavnom prevodi, osobito sa slovenskog, za što prima Župančičevu listinu. Postaje tajnikom biblioteke Pet stoljeća hrvatske književnosti.
Od 1983. je izvanredni, a od 1991. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.[2] Od 1995. dopisni je član Slovenske akademije znanosti in umetnosti. Od 1987. bio je glavni i odgovorni urednik književnog mjesečnika Razreda za književnost naše Akademije Foruma, a od 2000. predsjednik Društva hrvatskih književnika.
Zbirke pjesama objavljene su mu diljem svijeta na više od 20 jezika.
Na hrvatski jezik prevodi i pjesme iz Makedonije, preveo je neke pjesme Konstantina Miladinova [3].
Djela (do 2005.)[uredi | uredi kôd]
- Komorna muzika, Zagreb 1954.
- Put u nepostojanje, Zagreb 1956.
- Početak zaborava, Zagreb 1957.
- Darežljivo progonstvo, Zagreb 1958.
- Godišnja doba, Zagreb 1961.
- Ljubav za stvarnu zemlju, Zagreb 1964.
- Prognana balada, Kruševac 1965.
- Jezero, Beograd 1966.
- Izabrane pjesme, Zagreb 1966.
- Posljednja večera, Zagreb 1969.
- Vrt crnih jabuka, Zagreb 1972.
- Orfejeva oporuka, Zagreb 1974.
- Krčma na uglu, Trst-Koper 1974.
- Petrica Kerempuh, u starim i novim pričama, Zagreb 1975.
- Klopka za uspomene, Zagreb 1977.
- Izabrane pjesme, u: Pet stoljeća hrvatske književnosti, knj. 164, Zagreb 1980.
- Pohvala praznom džepu, Zagreb 1981.
- Atlantida, Beograd 1982.
- Tihe lomače, Zagreb 1985.
- Iskorak, Zagreb 1987.
- Izabrane pjesme, Zagreb 1988.
- Mozartova čarobna kočija, Zagreb 1990.
- Ispitivanje tišine, Zagreb 1990.
- Zavodnička šuma, Zagreb 1992.
- Baršunasta žena, Zagreb 1993.
- Karlovački diptih, Karlovac 1995.
- Približavanje oluje, Zagreb 1996.
- Pandorina kutija, Zagreb 1997.
- Sabrane pjesme, Zagreb 1998.
- Akordeon, Zagreb 2000.
- Močvara, Zagreb 2004.
- Posljednja večera, Vinkovci 2005.[4]
Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.
Književne nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]
- 1957.: Nagrada Društva književnika Hrvatske, za knjigu pjesama Put u nepostojanje
- 1962.: Nagrada grada Zagreba, za knjigu pjesama Godišnja doba
- 1967.: Nagrada Matice hrvatske, za knjigu Izabrane pjesme
- 1970.: Nagrada grada Zagreba, za knjigu pjesama Posljednja večera
- 1976.: Nagrada “Ivana Brlić Mažuranić”, za knjigu pripovijesti Petrica Kerempuh
- 1982.: Nagrada “Tin Ujević”, za knjigu pjesama Pohvala praznom džepu
- 1985.: Zmajeva nagrada, za knjigu pjesama Tihe lomače
- 1986.: Nagrada Fonda Miroslav Krleža, za najbolje pjesničko djelo u razdoblju 1984.-1987., za knjigu pjesama Tihe lomače
- 1990.: Goranov vijenac, za zbirku pjesama Ispitivanje tišine
- 1992.: Godišnja nagrada Vladimir Nazor, za knjigu pjesmama u prozi Zavodnička šuma
- 1996.: Nagrada Vladimir Nazor, za životno djelo
- 1997.: Povelja Visoka žuta žita, za trajni doprinos hrvatskoj književnosti
- 1998.: Nagrada Ivan Goran Kovačić, za knjigu pjesama Pandorina kutija
- 1999.: Plaketa Dobrojutro, more, za trajni doprinos hrvatskoj književnosti
- 2000.: Nagrada Maslinov vijenac
- 2000.: Nagrada Vilenica Društva slovenskih pisateljev
- 2002.: Nagrada Zlaten venec na Struškim večerima poezije, Struga, Makedonija
Spomen[uredi | uredi kôd]
- Spomen soba Stjepana i Slavka Mihalića, otvorena je 2007. godine u sastavu zavičajnog odjela karlovačke Gradske knjižnice Ivan Goran Kovačić, a sadrži književnu ostavštinu i osobne predmete dvojice književnika.[5]
- Mural Slavka Mihalića u Karlovcu, izradili su ga Leonard Lesić i Dalibor Juras 2020. godine [6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, Građa za povijest Deklaracije, Matica Hrvatska, Zagreb, 1997., ISBN 953-150-102-5, Sineva Pasini, Vjesnik, 14. ožujka 1991., str. 132
- ↑ http://info.hazu.hr/slavko_mihalic_biografija
- ↑ Vjesnik[neaktivna poveznica], Makedoniju i Hrvatsku povezuju kuće od riječi, 1. srpnja 2001.
- ↑ Izvor: Leksikon hrvatskih pisaca, Zagreb: Školska knjiga, 2000. i elektronički katalog NSK Zagreb.
- ↑ Spomen soba Stjepana i Slavka Mihalića, karlovacdanas.com, objavljeno 21. studenoga 2007. (HAW), pristupljeno 19. svibnja 2021.
- ↑ Karlovac: Muralima uljepšavaju vizuru grada i upoznaju turiste s povijesti i kulturom grada, gradonacelnik.hr, objavljeno 4. lipnja 2020. (IA), pristupljeno 19. svibnja 2021.)
- Mihalić, Slavko, Proleksis enciklopedija, proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 20. svibnja 2021.
- Akademik Slavko Mihalić, www.hazu.hr
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Akademik Slavko Mihalić, književnik, HAZU
- Slavko Mihalić, S kraja na kraj dlana, Vergl, 2009., ISBN 9789537725006
- Mihalić, Slavko, Hrvatska enciklopedija
- Ivan Bošković, Klasik hrvatske pjesničke riječi, Kolo 4/2018.
- Orsolya Kálecz-Simon, Egzistencijalistički nadahnuta lirika u Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj, Slavia Centralis 2/2011.
| |||||||||||||||||
| |||||
| ||||||||