Miroslav Slavko Mađer

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Miroslav Slavko Mađer
Miroslav Slavko Mađer.jpg
Rođenje 1. srpnja 1929.
Smrt 14. kolovoza 2015.
Književne vrste poezija, drame
Književni period 1950-ih do 2015.

Miroslav Slavko Mađer (Miroslav S. Mađer; Hrtkovci, 1. srpnja 1929.Zagreb, 14. kolovoza 2015.)[1] bio je hrvatski književnik i književni kritičar. Pisao je pjesme, drame, radijske drame, televizijske drame, kratke priče, oglede, eseje, crtice, novele, humoreske te djela za djecu. Bio je jedan od istaknutih pisaca krugovaša, a radio je i kao novinar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u srijemskom selu Hrtkovcima. U Vinkovcima je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je studirao na Filozofskom fakultetu, gdje je diplomirao 1955. Posao je prvo našao u Osijeku, a potom je tri godine radio na mjestu profesora u Vinkovcima u gimnaziji, a zatim je pet godina bio ravnatelj u Gradskom kazalištu. 1965. je otišao u Zagreb gdje je radio kao radijski novinar na RTV Zagreb i kao književnik, a prilagođavao je književna djela za radio, televiziju i kazališta. Višestruki je sudionik manifestacije Dani Josipa i Ivana Kozarca.

Mlađi je brat književnika Slavka Mađera, koji je umro nakon teške bolesti u 24. godini, na pragu ljudske i pjesničke zrelosti. Bratova je smrt odredila Miroslavovo bavljenje književnošću.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

(popis nepotpun)

  • Kasni rimarij, zbirka pjesama, 2011.
  • Studij pjesme, eseji i studije, 2007. (suautor)
  • Stihovi dugih naslova, 2007.
  • Snovi, 2006.
  • Dnevna potrošnja, 2006. (emitirano na Hrvatskom radiju i u književnim časopisima Republika, Forum i inima)
  • Pjesnikova lektira, kritički tekstovi, 2004.
  • Junaci, drame i radijske drame, 2003.
  • Kolodvori jave, pjesme, 2001.
  • Izabrane pjesme, pjesme, 2001. (izabrao Dubravko Jelčić)
  • Jesenja berba, 1999.
  • Leteći šaran, pripovjetke za djecu, 1996.
  • Oči neba, zbirka kratkih priča, 2005.
  • Neput, 1989.
  • Djedovo slovo, 1986., 1990. i 1992. kao zvučna knjiga
  • Izabrana djela, 1984. (u zbirci su i Slavko Mađer, Branislav Zeljković, Stanko Juriša, Zlatko Tomičić)
  • Ispod klupe, pjesme, 1981.
  • Četrdeset devet, 1979.
  • Asser Savus: feljtoni od mladosti, 1978.
  • Putna glazba , 1976.
  • Pišta s vašarišta, 1975.
  • Pjesme iz nedoumice, pjesme, 1975.
  • Lenije zelene lenije, 1965.
  • U čovjeku, 1961.
  • Moja lipanjska kotlina, pjesme, 1960.
  • Utaman, pjesme, 1957.
  • Raskršće vjetra, pjesme, 1955.
  • Mislim na sunce, pjesme, 1955.

Brojna djela su mu doživjela i uprizorenje na hrvatskim kazališnim pozornicama.

Djela su mu prevedena i na talijanski, mađarski i ine jezika. Njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Svojim djelima je ušao u antologiju hrvatske ljubavne pjesme Ljubav pjesnika prireditelja Krste Špoljara iz 1956., hrvatske revolucionarne poezije Krilat riječ prireditelja Jure Franičevića Pločara i Živka Jeličića iz 1978., hrvatske ratne lirike U ovom strašnom času prireditelja Ive Sanadera i Ante Stamaća '90-ih, Lirika o Slavoniji Grigora Viteza iz 1956.,  : antologija duhovne poezije Krist u hrvatskom pjesništvu : od Jurja Šižgorića do naših dana u izboru Vladimira Lončarevića iz 2007., Pjesme o Zagrebu: 1743.-1964. u izboru Pavla Cindrića iz 1965. i inima.

Prevodio je i sa slovenskog jezika (Tone Pavček).

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1967. je bio zamoljen u početku organiziranja »Vinkovačkih jeseni« 1967. napisati neku pjesmu koja bi se uklopila u program. Stihovi (pjesme Pjevat će Slavonija, koja je postala simbolom ravnice) su ponuđeni osječkom skladatelju Branku Mihaljeviću, koji ju je spremno uglazbio, a puni publicitet dobila na »Požeškom festivalu« gdje je nagrađena u izvedbi Vice Vukova.[2]
  • 1989. na 4. Pjesničkim susretima, u Vinkovcima, primio nagradu za životno djelo, "Visoka žuta žita".
  • 2009. nagrada Grada Zagreba.

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „U zabludi su oni koji gledaju na nas »ognjištare« kao nacionaliste. Ne mogu se odreći svoje obitelji. Moja obitelj je moja zemlja. Moja obitelj je moj životni kraj. Držim se one stare poslovice: 'Tko ne voli svoje, taj ne voli ni tuđe.'”
([2])
Wikicitati „Bojim se da je došlo vrijeme količine, a ne kakvoće. Došlo je i vrijeme afirmiranja negativnog. Mediji nameću zabavnu komponentu. Kao da postoji samo jedna publika koja želi što lakše i probavljivije štivo. A nema isticanja onog serioznog i vrijednog. Na svim područjima, ne samo književnosti”
([2])
Wikicitati „Iščekuje se sudbina haškog suđenja našim generalima. Po mojemu, i ne samo mojemu uvjerenju, oni su nedužni - branili domovinu, a završili među onima koji su napadali naše prostore. ”
([2])
Wikicitati „Smeta mi ako se previše govori o događajima nakon »Oluje«, a mnogo manje spominje uništavanje Vinkovaca, Vukovara, uzroci, početak i tijek ratnih zbivanja. Nameće se krivnja zbog obrambenoga rata. ”
([2])
Wikicitati „Ujedinio sam bratovu i svoju poeziju, sve obrazložio u knjizi »Izabrane pjesme«, koja je izišla 1969. u Zagrebu i dobila nagradu Matice hrvatske godinu dana kasnije, u osvit Hrvatskog proljeća.”
([2])
Wikicitati „Odlučio sam se simbolično potpisivati »Miroslav S. Mađer«, iako uglavnom istaknu bratovo ime. Ne smeta, zbrku sam napravio u dobroj bratskoj namjeri. Želio sam da on nastavi živjeti, jer za mene i mrtvi žive, samo su negdje daleko, nisu nadohvat ruke.”
([2])
Wikicitati „Vezan sam duboko za svoj zavičaj, i srijemski, i slavonski, držim sve jednom našom ravnicom, sin sam te ravnice i te zemlje. Ne ističem zavičajnost deklarativno, već pjesnički, stvaranjem, izražavam ono što je u meni.”
([2])
Wikicitati „Ne mogu prihvaćati pisce koji se nijednom riječju nisu dotaknuli onoga kraja iz kojega su potekli. Meni to nije prirodno. Gledaju jednostrano, smeta im zavičajnost, premda ona ni ne mora biti bitna, ali se osjeća. Odbacujem posve takve prigovore, jer smatram da nema nezavičajnih pisaca. Nije pravi pisac ili pjesnik koji na ovaj ili onaj način ne otkriva vrelo svoje književne riječi i nadahnuća. Ne može se čovjek odricati zemlje koja ga rodila.”
([2])
Wikicitati „Od početka sam vjerovao kako će pjesma ispasti dobra ako je pisana na dobrom, čistom materinskom jeziku. ”
([2])
Wikicitati „Prihvaćam poetske izražajnosti novijih naraštaja, ali mi strašno smeta vulgarnost. Ne mogu podnijeti psovku u stihu. ”
([2])
Wikicitati „Prava pjesma ima karizmu molitve. To nije samo u vjerskom smislu (iako dubinski jest), već mora imati u sebi humanizam, ljudskost i ljepotu jezika.”
([2])
Wikicitati „Uloga vjere doista jest da se ljudi osjećaju što manje izgubljenima. ”
([2])
Wikicitati „Onaj tko nije vjernik, ateist ili agnostik, mora negdje priznati Boga u sebi. Bez obzira vjeruje li on ili ne vjeruje, Bog je usađen u čovjeka. ”
([2])

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Večernji.hr – U 86. godini preminuo književnik Miroslav Slavko Mađer, objavljeno i pristupljeno 17. kolovoza 2015.
  2. 2,00 2,01 2,02 2,03 2,04 2,05 2,06 2,07 2,08 2,09 2,10 2,11 2,12 2,13 2,14 Razgovor s književnikom Miroslavom Slavkom Mađerom 2012. godine. Miroslav Slavko Mađer: »Čovjek se ne odriče zemlje koja ga je rodila«, razgovarao Tomislav Šovagović za Glas Koncila, tekst prenijelo Hrvatsko kulturno vijeće, 19. kolovoza 2015.
    HKV Logo.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća. Vidi dopusnicu Hrvatskoga kulturnog vijeća za Wikipediju na hrvatskome jeziku.
  3. (Novi list): Jadranski književni susreti: »Crikveničko sunce« Miroslavu S. Mađeru, Novi list, 7. lipnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]