Vojislav Šešelj

Vojislav Šešelj (srpski:Војислав Шешељ) (Sarajevo, 11. listopada 1954.), optužen za ratne zločine, srpski političar, profesor prava, predsjednik Srpske radikalne stranke i četnički vojvoda.

Životopis

Studij prava završio je u Sarajevu 1976., magistrirao je 1977., a doktorirao u Beogradu u studenom 1979. godine.

Političku karijeru započeo je ranih osamdesetih godina kao opozicija komunističkom režimu. Tad je (1984.) uhićen i osuđen na osam godina zatvora. Branitelj mu je bio Vladimir Šeks.Kazna mu je smanjena pa 1986. izlazi na slobodu i odlazi u Beograd. Dok se nalazio u Srbiji nastupao je sa krajnje desnih, antikomunističkih i nacionalističkih pozicija. 1989., od strane četničkog zapovjednika iz Drugog svjetskog rata Momčila Đujića, Vojislavu Šešelju dodijeljena je titula četničkog vojvode, ali kojom je naknadno i oduzeta.Iste te godine u Munchenu drži govor kojim predlaže premještanje glavnog grada SR Srbije i SFRJ na Kosovo-s ciljem ponovnog posrbljenja te pokrajine.

Zajedno sa svojim kumom Vukom Draškovićem, 1989. godine, Šešelj je osnovao stranku pod imenom Srpska narodna obnova. Međutim, kumovi su se uskoro posvađali pa se i stranka raspala. Iduće, 1990. godine, Šešelj je pokušao osnovati Srpski četnički pokret koji je ubrzo zabranjen. Tako je i sam Šešelj vrlo brzo uhićen, a 9. prosinca te godine (na prvim višestranačkim izborima u Srbiji) bio je jedan od predsjedničkih kandidata i osvojio je blizu sto tisuća glasova.

Dana 23. veljače 1991. godine Šešelj osniva Srpsku radikalnu stranku. Sredinom iste godine, uspjeva ući u Skupštinu Srbije ispred izborne jedinice Rakovica.

Svoj ratni pohod na Hrvatsku počeo je porukama o "budućoj zapadnoj granici Velike Srbije" na crti Karlobag-Karlovac-Virovitica.
Nakon govora, djelovao je po mitinzima, gdje je sudjelovao u podstrekivanju mjesnih hrvatskih Srba na rat i mržnju prema Hrvatima. Tako je na mitingu u Baranji, u Jagodnjaku, govorilo "svakog tko kaže da to nije srpska zemlja treba ubiti kao kera". U Srijemskoj Kamenici se angažirao u istjerivanju medicinskog osoblja i pacijenata hrvatske nacionalnosti iz tamošnjeg Kliničkog centra (zloglasni upad u vojnoj uniformi).

Bivši čelnik srbijanskog KOS-a, Aleksandar Vasiljević, je Šešeljeve postrojbe označio kao izvršitelje zločina u Ovčari, koji se dogodio studenog 1991. godine.

Svibnja 1992. godine, na prvim izborima za Skupštinu SR Jugoslavije (koje je srpska oporba bojkotirala), njegova Srpska radikalna stranka osvaja drugo mjesto i Šešelj postaje jedan od značajnijih političkih faktora u zemlji. Njegovim zalaganjem, oboren je prvi premijer SRJ Milan Panić (prosinca 1992), a lipnja 1993. uspio je 'srušiti' tadašnjeg predsjednika SRJ Dobricu Ćosića. Tako se pokazao kao izuzetno vjeran pomagač srpskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću. No, rujna te godine, dolazi do raskida suradnje između Miloševića i Šešelja. SRS otkazuje povjerenje Miloševićevoj manjinskoj Vladi Srbije, zbog čega dolazi do izvanrednih parlamentarnih izbora. Radikali tako bilježe pad popularnosti, a tijekom 1994. i 1995. Šešelj je dva puta boravio u zatvoru zbog čestih optužbi i napada na Miloševića.

Za predsjednika Općine Zemun izabran je 1996. godine (nakon općinskih izbora) kojeg je pretvorio u švercersku tržnicu. Za njegova mandata počeli su izgoni Hrvata iz stanova. I one koji su ih branili po dužnosti, odvjetnike izgnanih hrvatskih obitelji, šešeljevci su premlaćivali.

U jesen 1997. godine, na izborima za predsjednika Srbije, pobjedio je u drugom krugu kandidata Miloševićevog SPS-a Zorana Lilića ali mu pobjeda nije priznata jer, navodno, nije izašao dovoljan broj glasača na birališta. U prosincu iste godine, na ponovo organiziranim izborima, gubi od novog Miloševićevog kandidata - Milana Milutinovića.

Međutim, sve mu to nije smetalo da 24. ožujka 1998. godine uđe u koalicijsku Vladu Srbije sa Socijalističkom partijom Srbije i Jugoslovenskom levicom. Tada je izabran za potpredsjednika te Vlade, koja je u listopadu te godine donela zakon o informiranju koji je oštro kažnjavao sve novine koje su pisale protiv Miloševićevog režima.

Nakon što je Milošević u lipnju 1999. godine prihvatio plan Ahtisari-Černomirdin, koji je značio potpuno povlačenje jugoslavenskih i srpskih vojno-policijskih snaga sa Kosova, Šešelj odlučuje izaći iz Vlade Srbije. No, vrlo brzo se u Vladu vratio, zbog "nacionalnih interesa". Sve to je, međutim, doprinijelo padu rejtinga radikala.

24. rujna 2000. godine, Šešeljevi radikali uvjerljivo gube na izborima za Skupštinu SR Jugoslavije i SRJ. Tri mjeseca kasnije, 23. prosinca, na izvanrednim izborima za Skupštinu Srbije, osvajaju svega 23 zastupnička mjesta.

U rujnu 2002. godine, za vrijeme vladavine Zorana Đinđića, Šešelj se kandidira za predsjednika Srbije i malo popravlja rejting SRS.

Suđenje u Haagu

Zbog aktivnosti tijekom rata na području bivše Jugoslavije od strane tužiteljstva Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije, u siječnju 2003. godine optužen je za počinjena kaznena djela. 24. veljače 2003. dobrovoljno odlazi u pritvor u Haagu gdje se nalazi i danas.

Optužnica ga tereti za zločine u Hrvatskoj (Voćin, vukovarska bolnica), BiH te za progone i likvidacije Hrvata iz Vojvodine (posebice Srijema, poznati slučaj Hrtkovaca, koje je u svom zatiranju hrvatstva preimenovao u "Srbislavce"), odnosno za ratni zločin i etničko čišćenje.

Suđenje mu je počelo 7. studenog 2007. godine.

Početkom rujna 2008. godine, razišao se sa svojim najbližim suradnikom i zamenikom predsjednika SRS - Tomislavom Nikolićem. Šešelj je tražio da radikali glasuju protiv Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Srbije i Europske unije, dok je Nikolić bio da se glasuje za. 6. rujna, Nikolić podnosi ostavku na dužnosti u stranci i najavljuje osnivanje nove, dok ga Šešelj označuje "izdajnikom" i optužuje da su ga "zavrbovale strane obaveštajne službe". Istovremeno, Šešelj je ovlastio Dragana Todorovića da vodi stranku u njegovom odsustvu. Šešelj i dalje ima utjecaja na srpsku političku scenu, a njegova Srpska radikalna stranka je, nakon odlaska Tomislava Nikolića, izgubila dobar dio svojih dotadašnjih birača.

Zanimljivost

Šešelj porijeklo vuče iz mjesta hercegovačkog sela Orahov do, sela odakle dolaze svi ostali Šešelji. Ironično, u vrijeme sukoba Rimokatoličke crkve i Pravoslavne crkve pravoslavni su popovi nudili zemlju svim katolicima koji prijeđu na pravoslavlje. U to vrijeme Orahov dol naseljavale su samo tri obitelji Šešelj. Dvije obitelji su pobjegle u Dubrovnik i ostale na katoličanstvu, dok je jedna primila pravoslavlje, a to je obitelj četničkog vojvode Vojislava Šešelja.

Državne funkcije

• Potpredsjednik Vlade Srbije (ožujak 1998. - listopad 2000.)

Vanjske poveznice

• Velika odgovornost za masovne zločine, palež i progone Članak u "Vjesniku"
• Opasan čovjek velike popularnosti odlazi u Haag Članak u "Vjesniku"
• Službena stranica
• Izjave Vojislava Šešelja, BBC News (engl.)