Prerafaeliti: razlika između inačica
m robot Dodaje: eu:Prerrafaelismo |
m Bot: Migrating 41 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q184814 (translate me) |
||
Redak 24: | Redak 24: | ||
{{Link FA|no}} |
{{Link FA|no}} |
||
[[be:Прэрафаэліты]] |
|||
[[be-x-old:Прэрафаэліты]] |
|||
[[bg:Прерафаелити]] |
|||
[[br:Rakrafaelouriezh]] |
|||
[[bs:Prerafaeliti]] |
|||
[[ca:Prerafaelitisme]] |
|||
[[cs:Prerafaelité]] |
|||
[[da:Det Prærafaelitiske Broderskab]] |
|||
[[de:Präraffaeliten]] |
|||
[[el:Προραφαηλίτες]] |
|||
[[en:Pre-Raphaelite Brotherhood]] |
|||
[[es:Hermandad Prerrafaelita]] |
|||
[[eu:Prerrafaelismo]] |
|||
[[fa:انجمن برادری پیشارافائلی]] |
|||
[[fi:Prerafaeliitit]] |
|||
[[fr:Préraphaélisme]] |
|||
[[he:פרה-רפאליטים]] |
|||
[[hu:Preraffaeliták]] |
|||
[[it:Preraffaelliti]] |
|||
[[ja:ラファエル前派]] |
|||
[[ka:პრერაფაელიტები]] |
|||
[[ko:라파엘 전파]] |
|||
[[lv:Prerafaelītu brālība]] |
|||
[[nl:Prerafaëlieten]] |
|||
[[nn:Prerafaelittane]] |
|||
[[no:Det prerafaelittiske broderskap]] |
|||
[[pl:Prerafaelici]] |
|||
[[pt:Irmandade Pré-Rafaelita]] |
|||
[[ro:Prerafaeliții]] |
|||
[[ru:Прерафаэлиты]] |
|||
[[sc:Preraffaelitas]] |
|||
[[sh:Prerafaeliti]] |
|||
[[simple:Pre-Raphaelite Brotherhood]] |
|||
[[sk:Preraffaelisti]] |
|||
[[sr:Прерафаелити]] |
|||
[[sv:Prerafaeliterna]] |
|||
[[th:กลุ่มนิยมแบบก่อนราฟาเอล]] |
|||
[[tr:Ön-Raffaeloculuk akımı]] |
|||
[[uk:Прерафаеліти]] |
|||
[[vi:Tiền Raphael]] |
|||
[[zh:前拉斐爾派]] |
Inačica od 10. ožujka 2013. u 03:23
Bratstvo prerafaelita, čiji su se najraniji radovi prepoznavali po tajanstvenim inicijalima PRB, bilo je udruženje slikara osnovano 1848. U Londonu. Njegovi glavni članovi bili su William Holman Hunt, John Everett Millais i Dante Gabriel Rossetti, a najstariji među njima, Hunt, imao je tek 21 godinu. Kao grupa, Bratstvo je potrajalo tek nešto dulje od desetljeća, ali poticaj koji je dalo vodećoj viktorijanskoj umjetnosti, usmjerivši je u novom pravcu, trajao je do ranih godina dvadesetoga stoljeća.
Sve dok joj Bratstvo nije dalo svoje obilježje, britanska je umjetnost bila pod vrlo snažnim utjecajem Kraljevske akademije (Royal Academy), osnovane u prvim godinama vladavine Georgea III. i njenog prvog predsjednika Joshue Reynoldsa. Usprkos djelima poput Turnerovih i Constableovih, stil slikanja koji je podupirala Kraljevska akademija slijedio je stil starih majstora, s obilatom uporabom smeđe boje. Trojica mladih prerafaelita namjerno su postavila izazov ustaljenim umjetničkim gledištima, sastavivši manifest o svojim namjerama i objavivši ga u četiri broja časopisa The Germ (Klica). Slikali su izravno iz prirode, s objektivnom vjernošću i originalnim idejama, pokazujući sklonost prema onome što je bilo otvoreno i srdačno u umjetnosti iz prošlosti – posebno umjetnosti prije Rafaela.
Kako bi revnosno oponašali velike talijanske slikare koji su prethodili Rafaelu, slikari Bratstva pomno su proučavali boje u prirodi, reproducirajući ih kao jarke i jasne i pretvarajući ih u vlažnu, bijelu temeljnu boju. Išli su neumjereno daleko u traženju pravih uzoraka za okolicu i ljude na svojim slikama. U želji da slikaju izvorne, duboko značajne teme okrenuli su se Bibliji, tražeći nadahnuće. Među njihovim najznačajnijim ranim radovima bili su Huntovo Svjetlo svijeta i Unajmljeni pastir, Millaisov Krist u roditeljskom domu i dvije Rossetijeve verzije na temu Blagovijesti.
U početku su kritičari, uključujući i Dickensa, bili prema njima neprijateljsko raspoloženi. Nije im se sviđao realizam koji je Kristova oca prikazivao kao radnika, a Djevicu kao običnu mladu djevojku. Na pripadnike grupe PRB gledalo se kao na one koji sebe smatraju boljima od Rafaela; članovi Bratstva također su bili sumnjičeni za sklonost u Rimu (to je bilo razdoblje Oxfordskog pokreta). Ali veliki kritičar John Ruskin snažno ih je branio i mladi slikari uskoro su stekli obožavatelje, posebno među sve bogatijim srednjim staležom iz Midlandsa i sjevera Engleske.
Visoka načela Bratstva uskorop su se pokazala nedostatnima da bi zadugo zadržala zanimanje plodne mašte Rossetija i nemirne vještine Millaisa. Samo je Hunt ostao vjeran idealima Bratstva. Druga dvojica razvila su se u drugim smjerovima, Shakespearovim drama i drugih izvora koji su postali popularni s pojavom romantičarskog pokreta početkom 19. stoljeća.