Art déco

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
art déco
Plakat za Svjetsku izložbu, Chicago 1933.
Plakat za Svjetsku izložbu, Chicago 1933.

Art déco (skraćeno od franc. art décoratif: „ukrasna umjetnost”) je naziv za pokret u primijenjenoj umjetnosti i arhitekturi koji je nastao nakon međunarodne izložbe dekorativnih umjetnosti (Exposition Internationale des Arts et Décoratifs Industriels Modernes) u Parizu 1925. god. Kao pojava unutar mode, pa i moderne umjetnosti djeluje 1930-ih u Francuskoj, često i tijekom 1940-ih kada je postao sveprisutan u Sjedinjenim Američkim Državma[1], gdje se posebno ističe u arhitekturi. U Engleskoj ono započinje tek 1940-ih, a i Japan svoje izvozne proizvode izrađuje u maniri art décoa[2], dok se u Kini javlja njegova mješavina s modernim stilom ranog 20. stoljeća u tzv. stilu Amoy Deco (gradovi Šangaj i Kulangsu[3]).

Povijest i odlike[uredi VE | uredi]

Odlike art décoa su bile gotovo identične art nouveau i Wiener Werkstätte, a prisutan je u svim područjima umjetničkoga oblikovanja života, pa i u graditeljstvu, te se očituje i kao kulturološka pojava. Odlikuje se jednostavnim čistim formama s pročišćenim klasicizmom i bogato dekoriranim geometrijskim ili stiliziranim figuralnim likovima. Posebna pozornost pridaje se unutarnjem uređenju prostora, plakatima, opremi knjiga, a slikarstvo (najpoznatiji primjer bila je poljska slikarica Tamara de Lempicka, čija su djela bila neki blagi derivat kubizma) i kiparstvo, osobito sitna plastika, poprimaju često ukrasnu (dekorativnu) funkciju, pri čemu se upotrebljavaju neobični i skupi materijali[2] odavajući dojam luksuza i bogatstva (žad, srebro, slonovača, opsidijan, krom, kristal)[1].

Velika blagavaonica broda Normandie (1935.), reljefi Raymonda Delamarrea

Art déco je bio zanešen modernim industrijskim strojevima, automobilima i brzinom, pa su njegovi umjetnici preferirali relativno jednostavne ravne forme, simetriju i ponavljanje uzoraka. Formalno, na art déco su utjecali art nouveau, Bauhaus, kubizam, pa čak i ruski balet. Karakteristični motivi art décoa bile su vrlo konvencionalno prikazani ženski aktovi, životinje, lišće, sunčeve zrake i sl.[1] Većina priznatih autora art décoa kreirali su pojedinačne predmete, ili su ih umnažali u vrlo malim i strogo ograničenim količinama.

Najpoznatiji autori u Francuskoj su bili dizajneri namještaja Jacques Ruhlmann i Maurice Dufrène, zlatari Raymond Templier i Jean Puiforcat, dizajner nakita i stakla René Lalique, te modni dizajneri Erte i Paul Poiret[1]. U Švedskoj je bila en vouge dizajnerica nakita Wiwen Nilsson.

U Britaniji su slavu stekli zlatar Henry George Murphy i američki grafičar Edward McKnight Kauffer, dok su u Sjedinjenim Američkim Državama djelovali finski arhitekt Eliel Saarinen i dizajner Donald Deskey, koji je dao veliki doprinos uređenju njujorškog Rockefeller Centra, osobito njegova interijera, dok se gradio između 1929. - 1940.[1]

Dva njujorška nebodera su klasični primjeri tog pravca, to su Chrysler Building Williama Van Alena i Empire State Building, djelo tvrtke Shreve, Lamb & Harmon.[1] Tijekom 1930-ih art déco seli na jug u Miami na Floridi koji se upravo tad pretvara u ladanjski grad. Tamo je većina hotela na South Beachu podignuta u tom stilu, pa ga i zovu „povijesni distrikt Art Deco”[1].

Za Drugog svjetskog rata art déco je u većini zemalja izašao iz mode, ali se krajem 1960-ih pojavila nostalgija za njegovim ostvarenjima, koja tinja do danas, pa se neki autori primijenjene umjetnosti, mode i nakita inspiriraju formama tog stila.

Art déco u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Hotel Dubrovnik, Zagreb (1929.)

Kako je art déco bio logičan nastavak bečke secesije, stvaranje dekorativnih umjetnosti u ozračju art décoa u Hrvatskoj je 1920-ih prisutno gotovo na svim područjima oblikovanja (keramika, plakati, sitna plastika, scenografija itd.), a često je oblikuju znani umjetnici (Tomislav Krizman, Ljubo Babić, Radovan Tommaseo, Branko Kocmut).

U arhitekturi je art déco prepoznatljiv kao usputna, ali vrlo uočljiva pojava na više javnih objekata, kao što su Hotel Esplanade u Zagrebu iz 1925.[4] i Hotel Milinov (današnji Hotel Dubrovnik) iz 1929., oba djela arhitekta Dionisa Sunka. U tom stilu uređeno je i pročelje robne kuće Kastner i Öhler (NAMA) 1928., arhitekta Alfreda Kellera.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Art déco
  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Art Deco (engleski). Encyclopædia Britannica. pristupljeno 23. srpnja 2017.
  2. 2,0 2,1 art déco, Hrvatska enciklopedija LZMK, Pristupljeno 23. srpnja 2017.
  3. http://whc.unesco.org/en/news/1688 Sites in Cambodia, China and India added to UNESCO’s World Heritage List], UNESCO, 8. srpnja 2017. (engl.) Preuzeto 23. srpnja 2017.
  4. Welcome (engleski). Hotel Esplanade. pristupljeno 24. 10. 2015

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]