Claude Lorrain: razlika između inačica

	Claude Lorrain
Barok
	;
Rođenje	oko 1600.; Champagne, pokrajina Lorraine, Francuska
Smrt	23. studenog 1682.; Rim, Italija
Vrsta umjetnosti	slikarstvo - grafika - crtež
Praksa	Rim
Utjecao	Camille Corot, Romantizam, Salvador Dali, itd.
Utjecali	Nicolas Poussin, Augustin Tassi i dr.
Poznata djela	Odlazak svete Uršule; Ukrcavanje kraljice od Sabe; Krajolik s pastirima
Portal o životopisima

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 22. lipnja 2017. u 02:05

Claude Lorrain pravog imena Claude Gallé ili Claude Lotarinžanin (Champagne, 1600. - Rim, 23. studenog 1682.) bio je francuski slikar i grafičar baroka, koji je djelovao pretežito u Rimu. On je jedan od prvih važnih umjetnika, osim njegovih suvremenika iz slikarstva „nizozemskog zlatnog doba”, koji se koncentrirao na slikarstvo krajolika.

Bio je učenik i suradnik rimskog slikara Augustina Tassija, s kojim je izveo dekoracije u Villi Medici u Firenci. Na njegovo slikarstvo snažno su, osobito u početnoj fazi, utjecali flamanski i nizozemski slikari koji su živjeli u Rimu.

Do kraja 1630-ih prepoznat je kao vodeći pejzažist u Italiji, koji je naplaćivao visoke cijene za svoj rad. Njegova platna su postupno postala veća, ali s manje likova, pažljivije oslikana, i proizvedena po nižoj cijeni^[1]. Od 1640. pod utjecajem je bolonjskoga slikara Domenichina (osobito njegovih krajolika)^[2].

Brojni imitatori preuzeli su njegovu shemu herojskog krajolika i poetsku uporabu svjetla, obično pri zalasku ili izlasku sunca, ali bez primjene nosivih elemenata njegova slikarstva. Znatno je utjecao na suvremenike (nizozemske slikare u Rimu), engleske i francuske slikare od polovice 18. do polovice 19. stoljeća (John Constable, William Turner, C. Corot)On je prethodnik francuskog slikarstva krajolika 19. stoljeća, od barbizonaca do impresionista. U tretmanu krajolika blizak mu je slikar Camille Corot.

Djela

Claude Lorrain stvara barokni tip krajolika, a motivima i detaljima iz prirode daje epsko obilježje, obično predstavljajući prizor iz Biblije ili klasične mitologije (osobito likove iz Ovidijevih Metamorfoza i Vergilijeve Eneide^[2]). Slika velike kompozicije prigušenim tonovima smeđe, srebrne i zlaćane boje s jakim efektima. U krajolike uklapa mitološke pastoralne prizore i biblijske likove, te elemente rimske arhitekture kao što su antičke ruševine i morske luke uokvirene raskošnim palačama (Krajolik s lukom, 1634.; Luka s prizorom ukrcaja sv. Uršule na brod, 1641.; Svadba Izaka s Rebekom, znana i kao Mlin, 1648.; Krajolik s Psihom pred Kupidovom palačom, 1664.). Lorrainov idealizirani način slikanja krajolika bio je i ostao glasovit, zbog formalnoga savršenstva i neprolazne kakvoće.

Bio je plodan autor crteža olovkom i vrlo čestih jednobojnih „ispranih” akvarela, obično smeđih ali ponekad i sivih. Kredu ponekad koristi za pod-crtavanje, obično bijelu za isticanje u različitim medijima, a rjeđe druge boje poput ružičaste. Slikao je veliki broj skica, uglavnom krajolika i očito vrlo često izvedenih na licu mjesta (Tivoli, 1640.); njima su se uvelike divili i utjecali su na brojne druge umjetnike. Zatim postoje studije za slike, raznih stupnjeva dovršenja, mnoge očito izvedene prije ili tijekom procesa slikanja, ali druge možda nakon što je slika završena^[3], kao što je Knjiga istine (Liber Veritatis, 1635.–'40).

Izveo je više od 40 bakropisa, često pojednostavljene verzije slika, uglavnom prije 1642. Oni su tada bili jako korisni, ali se sada smatraju znatno manje važni od njegovih crteža. Također, u svojoj ranoj karijeri slikao je freske, koje su odigrale važnu ulogu u izgradnji njegova ugleda, ali su sada gotovo sve izgubljene.

U Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU u Zagrebu nalazi se slika Talijanski krajolik, koja se pripisuje slikarskomu krugu Claudea Lorraina^[2].

Luka u sutonu (1639.), Louvre, Pariz
Umjetnik proučava prirodu (1639.), Cincinnati Art Museum
Odlazak sv. Uršule (1641.), Nacionalna galerija, London
Pejzaž s Apolonom i Merkurom (1645.), Galerija Doria Pamphilj, Rim

Literatura

↑ Michael Kitson, The Art of Claude Lorrain (katalog izložbe), 1969., Arts Council of Great Britain, str. 6.
↑ ^a ^b ^c Lorrain, Claude, Hrvatska enciklopedija LZMK; Pristupljeno 22. lipnja 2017.
↑ Martin Sonnabend i Jon Whiteley, sa Christianom Ruemelinom, Claude Lorrain: The Enchanted Landscape, 2011., Farnham: Lund Humphries; u suradnji s Ashmolean muzejom u Oxfordu, str. 57.-83.

Ante Vranković: Claude Lorrain - Virtuoz pejzažnog slikarstva, Hrvatska revija, 3/2005, 112-115

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Claude Lorrain

www.ClaudeLorrain.org 149 djela Claudea Lorraina
Claude Lorrain na Web Gallery of Art

[1] Michael Kitson, The Art of Claude Lorrain (katalog izložbe), 1969., Arts Council of Great Britain, str. 6.

[HE-2] Lorrain, Claude, Hrvatska enciklopedija LZMK; Pristupljeno 22. lipnja 2017.

[3] Martin Sonnabend i Jon Whiteley, sa Christianom Ruemelinom, Claude Lorrain: The Enchanted Landscape, 2011., Farnham: Lund Humphries; u suradnji s Ashmolean muzejom u Oxfordu, str. 57.-83.

[1]

[2]

[3]

@@ Redak 11: / Redak 11: @@
 |utjecao       = [[Camille Corot]], [[Romantizam]], [[Salvador Dali]], itd.
 |utjecali= [[Nicolas Poussin]], [[Augustin Tassi]] i dr.
-|djela  = ''[[Odlazak svete Uršule]]''<br>''[[Odlazak kraljice od Sabe]]''<br>''Krajolik s pastirima''
+|djela  = ''[[Odlazak svete Uršule]]''<br>''[[Ukrcavanje kraljice od Sabe]]''<br>''Krajolik s pastirima''
 }}
-'''Claude Lorrain''' pravog imena '''Claude Gallé''' ili '''Claude Lotarinžanin''' ([[Champagne]], [[1600.]] - [[Rim]], [[23. studenog]] [[1682.]]) bio je [[Francuska|francuski]] [[slikar]] i [[Grafika|grafičar]] [[barok]]a, koji je djelovao pretežito u [[Rim]]u.
+'''Claude Lorrain''' pravog imena '''Claude Gallé''' ili '''Claude Lotarinžanin''' ([[Champagne]], [[1600.]] - [[Rim]], [[23. studenog]] [[1682.]]) bio je [[Francuska|francuski]] [[slikar]] i [[Grafika|grafičar]] [[barok]]a, koji je djelovao pretežito u [[Rim]]u. On je jedan od prvih važnih umjetnika, osim njegovih suvremenika iz slikarstva „nizozemskog zlatnog doba”, koji se koncentrirao na slikarstvo [[krajolik]]a.
+[[Slika:%27Landscape_with_a_Piping_Shepherd%27_by_Claude_Lorrain,_c._1629-32,_Norton_Simon_Museum.JPG|mini|lijevo|<center>''Krajolik sa skrivenim pastirom'', 1629.-'32., Norton Simon Museum]]
+Bio je učenik i suradnik rimskog slikara [[Augustin Tassi|Augustina Tassija]], s kojim je izveo dekoracije u Villi [[Medici]] u [[Firenca|Firenci]]. Na njegovo slikarstvo snažno su, osobito u početnoj fazi, utjecali [[Flandrija|flamanski]] i [[Nizozemska|nizozemski]] slikari koji su živjeli u [[Rim]]u.
+Do kraja 1630-ih prepoznat je kao vodeći pejzažist u Italiji, koji je naplaćivao visoke cijene za svoj rad. Njegova platna su postupno postala veća, ali s manje likova, pažljivije oslikana, i proizvedena po nižoj cijeni<ref>Michael Kitson, ''The Art of Claude Lorrain'' (katalog izložbe), 1969., Arts Council of Great Britain, str. 6.</ref>. Od 1640. pod utjecajem je bolonjskoga slikara [[Domenichino|Domenichina]] (osobito njegovih krajolika)<ref name=HE>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37185 Lorrain, Claude], Hrvatska enciklopedija LZMK; Pristupljeno 22. lipnja 2017.</ref>.
-Bio je učenik i suradnik rimskog slikara [[Augustin Tassi|Augustina Tassija]], s kojim je izveo dekoracije u Villi [[Medici]] u [[Firenca|Firenci]]. Na njegovo slikarstvo snažno su, osobito u početnoj fazi,utjecali [[Flandrija|flamanski]] i [[Nizozemska|nizozemski]] slikari koji su živjeli u [[Rim]]u.
+Brojni imitatori preuzeli su njegovu shemu herojskog krajolika i poetsku uporabu svjetla, obično pri zalasku ili izlasku sunca, ali bez primjene nosivih elemenata njegova slikarstva. Znatno je utjecao na suvremenike (nizozemske slikare u Rimu), engleske i francuske slikare od polovice 18. do polovice 19. stoljeća ([[John Constable]], [[William Turner]], C. Corot)On je prethodnik francuskog slikarstva krajolika 19. stoljeća, od [[Barbizonska škola|barbizonaca]] do [[Impresionizam|impresionista]]. U tretmanu krajolika blizak mu je slikar [[Camille Corot]].
 ==Djela==
+[[Slika:Claude Lorrain 008.jpg|mini|lijevo|<center>''[[Ukrcavanje kraljice od Sabe]]'', 1648., [[Nacionalna galerija]], [[London]]]]
+[[Slika:Coast_scene_with_a_battle_on_a_bridge_by_Claude_Lorrain.jpg|mini|<center>''Obalni prizor s bitkom na mostu'', skica iz koje je Lorrain izveo dvije slike, ''Liber Veritatis 137'', [[British Museum]], [[London]]]]
+Claude Lorrain stvara [[barok]]ni tip [[krajolik]]a, a motivima i detaljima iz prirode daje [[ep]]sko obilježje, obično predstavljajući prizor iz [[Biblija|Biblije]] ili [[grčka mitologija|klasične mitologije]] (osobito likove iz [[Ovidije]]vih ''Metamorfoza'' i [[Vergilije]]ve ''[[Eneida|Eneide]]''<ref name=HE/>). Slika velike [[kompozicija (likovna)|kompozicije]] prigušenim tonovima smeđe, srebrne i zlaćane boje s jakim efektima. U krajolike uklapa [[Mitologija|mitološke]] pastoralne prizore i [[Biblija|biblijske]] likove, te elemente [[Umjetnost starog Rima|rimske arhitekture]] kao što su antičke ruševine i morske luke uokvirene raskošnim palačama (''Krajolik s lukom'', 1634.; ''Luka s prizorom ukrcaja sv. Uršule na brod'', 1641.; ''Svadba Izaka s Rebekom'', znana i kao ''Mlin'', 1648.; ''Krajolik s Psihom pred Kupidovom palačom'', 1664.). Lorrainov idealizirani način slikanja krajolika bio je i ostao glasovit, zbog formalnoga savršenstva i neprolazne kakvoće.
+Bio je plodan autor [[crtež]]a [[olovka|olovkom]] i vrlo čestih jednobojnih „ispranih” [[akvarel]]a, obično smeđih ali ponekad i sivih. [[Kreda|Kredu]] ponekad koristi za pod-crtavanje, obično bijelu za isticanje u različitim medijima, a rjeđe druge boje poput ružičaste. Slikao je veliki broj skica, uglavnom krajolika i očito vrlo često izvedenih na licu mjesta (''[[Tivoli]]'', 1640.); njima su se uvelike divili i utjecali su na brojne druge umjetnike. Zatim postoje studije za slike, raznih stupnjeva dovršenja, mnoge očito izvedene prije ili tijekom procesa slikanja, ali druge možda nakon što je slika završena<ref>Martin Sonnabend i Jon Whiteley, sa Christianom Ruemelinom, ''Claude Lorrain: The Enchanted Landscape'', 2011., Farnham: Lund Humphries; u suradnji s Ashmolean muzejom u Oxfordu, str. 57.-83.</ref>, kao što je ''Knjiga istine'' (''Liber Veritatis'', 1635.–'40).
+Izveo je više od 40 [[bakropis]]a, često pojednostavljene verzije slika, uglavnom prije 1642. Oni su tada bili jako korisni, ali se sada smatraju znatno manje važni od njegovih crteža. Također, u svojoj ranoj karijeri slikao je [[freska|freske]], koje su odigrale važnu ulogu u izgradnji njegova ugleda, ali su sada gotovo sve izgubljene.
-Claude Lorrain stvara [[barok]]ni tip [[krajolik]]a, a motivima i detaljima iz prirode daje [[ep]]sko obilježje. Slika velike[[kompozicija (likovna)|kompozicije]] prigušenim tonovima smeđe, srebrne i zlaćane boje s jakim efektima. U krajolike uklapa [[Mitologija|mitološke]] pastoralne prizore i [[Biblija|biblijske]] likove, te elemente [[Umjetnost starog Rima|rimske arhitekture]]. Lorrainov idealizirani način slikanja krajolika bio je i ostao glasovit, zbog formalnoga savršenstva i neprolazne kakvoće.
+U Strossmayerovoj galeriji starih majstora [[HAZU]] u [[Zagreb]]u nalazi se slika ''Talijanski krajolik'', koja se pripisuje slikarskomu krugu Claudea Lorraina<ref name=HE/>.
-Brojni imitatori preuzeli su njegovu shemu herojskog krajolika, ali bez primjene nosivih elemenata njegova slikarstva. On je prethodnik francuskog slikarstva krajolika 19. stoljeća, od [[Barbizonska škola|barbizonaca]] do [[Impresionizam|impresionista]]. U tretmanu krajolika blizak mu je slikar [[Camille Corot]].
 <gallery>
+Slika:F0087_Louvre_Gellee_port_au_soleil_couchant-_INV4715_rwk.jpg|''Luka u sutonu'' (1639.), [[Louvre]], [[Pariz]]
-Slika:Claude Lorrain 007.jpg|''Odlazak sv. Uršule'' (1641.)
+Slika:Claude_Lorrain_-_An_Artist_Studying_from_Nature_-_Google_Art_Project.jpg|''Umjetnik proučava prirodu'' (1639.), Cincinnati Art Museum
-Slika:Claude Lorrain 014.jpg|''Pejzaž s Apolonom i Merkurom'' (1645.)
-Slika:Claude Lorrain 008.jpg|''Odlazak kraljice od Sabe'' (1648.)
+Slika:Claude Lorrain 007.jpg|''Odlazak sv. Uršule'' (1641.), [[Nacionalna galerija]], [[London]]
+Slika:Claude Lorrain 014.jpg|''Pejzaž s Apolonom i Merkurom'' (1645.), Galerija Doria Pamphilj, [[Rim]]
 </gallery>
 ==Literatura==
+{{izvori}}
 *[https://www.academia.edu/22722613/Virtuoz_pejza%C5%BEnog_slikarstva_Claude_Lorrain_Hrvatska_revija_3_2005 Ante Vranković: Claude Lorrain - Virtuoz pejzažnog slikarstva, Hrvatska revija, 3/2005, 112-115]