Bekim Sejranović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 12: Redak 12:
| utjecali =
| utjecali =
| period = [[postmoderna]]
| period = [[postmoderna]]
| djela = ''Fasung'' (2002.), ''Nigdje, niotkuda'' (2008.), ''Ljepši kraj'' (2010.), ''Sandale'' (2013.), ''Tvoj sin Huckleberry Finn'' (2015.), ''Dnevnik jednog nomada'' (2017.)
| djela = ''Nigdje, niotkuda'' (2008.)
| period pisanja = 2001.-2020.
| period pisanja = 2001.-2020.
| potpis =
| potpis =

Inačica od 8. lipnja 2021. u 17:03

Bekim Sejranović

Rođenje 30. travnja 1972.
Brčko, Bosna i Hercegovina
Smrt 21. svibnja 2020.
Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Period pisanja 2001.-2020.
Književni period postmoderna
Važnija djela
  • :::Nigdje, niotkuda (2008.)
Nagrade
Portal o životopisima

Bekim Sejranović (Brčko, 30. travnja 1972. – Banja Luka, 21. svibnja 2020.), norveški, bosanskohercegovački i hrvatski književnik.[1]

Životopis

Rodna kuća Bekima Sejranovića u Brčkom

Rođen je 1972. godine u Brčkom. Godine 1985. preselio se u Rijeku gdje je pohađao pomorsku školu i studirao kroatistiku. Od 1993. godine živio je u Oslu u Norveškoj gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavensku književnost. Od 2011. do 2014. godine živio je u Ljubljani, a od svibnja 2015. godine živio je i radio u Zagrebu. Od 2000. godine radio je kao sudski tumač i književni prevoditelj, predavao norveški za strance, pisao i objavljivao prozu. Romani i kratke priče prevedene su mu na više stranih jezika uključujući norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski.[2] Dobitnik je Nagrade "Meša Selimović", 2009. godine. Bio je član Hrvatskoga društva pisaca.

Preminuo je u Banjoj Luci, 21. svibnja 2020. godine, u 49. godini života.[2] Po primitku vijesti, Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine u Pragu istoga je dana spustilo zastavu Bosne i Hercegovine na pola koplja u znak žaljenja na prerano preminulog književnika.[3]

Njegova posljednja priča napisana i objavljena prije smrti je Miss Misery na otoku Susku. Napisana je u sklopu projekta EPK Rijeka 2020. tijekom kojeg je autor mjesec dana boravio u rezidenciji na otoku Susku. Nastala je u proljeće 2019. godine.[4]

Bibliografija

  • Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova (studija, 2001);
  • Fasung (zbirka priča, 2002.);
  • Nigdje, niotkuda (roman, 2008.);
  • Ljepši kraj (roman, 2010.),
  • Sandale (roman, 2013.),
  • Tvoj sin Huckleberry Finn (roman, 2015.),
  • Dnevnik jednog nomada (roman, 2017.)

Filmografija

  • Od Tokija do Morave (putopis, Bekim Sejranović (scenarist) i Moku Teraoka (režiser), 2011.)

Citati

Wikicitati »Htio sam na neki način postati slavan. Probao sam koz sport, ali nije išlo. Pa sam, kao valjda i velika većina tinejdžera, snivao postati rock zvijezdom, čak sam i svirao i pjevao po nekim bendovima dok sam živio u Rijeci, ali bio sam svjesan da nisam muzičar, niti ću ikad postati. Pa sam se prihvatio novinarstva, tada već kao student, također u Rijeci, ali i to je prošlo. Zatim sam neko vrijeme u Oslu predavao na fakultetu, pisao književno-teoretska djela, pokušavao napraviti neka "velika znanstvena otkrića", ali ni tu se nisam našao. I na kraju mi je ostalo jedino još pisanje, pa sam i to probao, i činilo se da sam se u tome donekle pronašao. Zašto lagati, čovjeku godi kada mu neko kaže da je dobar u tome što radi, bez obzira čime se bavio.«
(Sejranović za Slobodnu Dalmaciju, 2020.[5])

Izvori

  1. ↑ U 48. godini umro Bekim Sejranović, jedan od najčitanijih BiH književnika, studirao je u Rijeci, magistrirao u Oslu, pamte ga i Splićani. slobodnadalmacija.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  2. ↑ a b Preminuo Bekim Sejranović. ba.n1info.com. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  3. ↑ U 48. godini umro Bekim Sejranović, jedan od najčitanijih BiH književnika, studirao je u Rijeci, magistrirao u Oslu, pamte ga i Splićani. slobodnadalmacija.hr. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 7. svibnja 2016.
  4. ↑ [1] Jutarnji list, POSLJEDNJA PRIČA KOJU JE NAPISAO NEDAVNO PREMINULI KNJIŽEVNIK Bekim Sejranović: Miss Misery na otoku Susku, pristupljeno 20. studenoga 2020.
  5. ↑ Marko Njegić. 14. rujna 2016. Bekim Sejranović: Filmovi bi trebali ići ispred vremena. slobodnadalmacija.hr. Pristupljeno 25. studenoga 2020.

Vanjske poveznice

v • u
Nagrada Meša Selimović (Tuzla)
Marinko Koščec (2002.) • Irfan Horozović (2003.) • Ivica Đikić (2004.) • Ognjen Spahić (2005.) • Sanja Domazet (2006.) • Miljenko Jergović (2007.) • Mirko Kovač (2008.) • Bekim Sejranović (2009.) • Mirjana Đurđević (2010.) • Ludwig Bauer (2011.) • Faruk Šehić (2012.) • Milorad Popović (2013.) • Ivan Lovrenović (2014.) • Filip David (2015.) • Slobodan Šnajder (2016.) • Andrej Nikolaidis (2017.) • Semezdin Mehmedinović (2018.) • Senka Marić (2019.) • Ivana Bodrožić (2020.) • Damir Karakaš (2021.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Bekim_Sejranović&oldid=5896581"