Brčko
| |
Regija BiH | Bosna |
Entitet | Distrikt Brčko |
Zemljopisne koordinate | 44°52′22″N 18°48′38″E / 44.8726563°N 18.810627599999975°EKoordinate: 44°52′22″N 18°48′38″E / 44.8726563°N 18.810627599999975°E |
Stanovništvo (1991.) | |
- ukupno | 41.406[1] |
Pošta | 76100 |
Pozivni broj | (+387) 49 |
![]() |
Brčko je grad na sjeveru Bosne i Hercegovine i administrativno sjedište Distrikta Brčko. Nalazi se na desnoj obali rijeke Save, nasuprot mjestu Gunja u Hrvatskoj. Istočno od grada prostire se plodna Semberija, a zapadno je Posavina, dok se petnaestak kilometara južno od grada dižu obronci planine Majevice. Grad je važan tranzitni centar i kroz njega prolazi najvažnija putna komunikacija koja povezuje zapadni s istočnim dijelom Republike Srpske, te južni sa sjevernim dijelom Federacije Bosne i Hercegovine.
Brčko je istovremeno i sjedište Distrikta Brčko, koji kao kondominij pripada i Federaciji, i Republici Srpskoj. Brčkom upravljaju samo mjesne i državne vlasti, uz pomoć međunarodne zajednice u obliku nadglednika (supervizora). Trenutna supervizorica Distrikta Brčko je Susan Johnnson.
Sadržaj
Povijest grada Brčkog[uredi VE | uredi]
U prvom stoljeću prije Krista, Posavinu osvajaju Rimljani. Nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva, ovi krajevi su kratko vrijeme pripadali državama istočnih Gota, a zatim Avara.
Brčko se kao naselje i tvrđava prvi put pominje 1526., odnosno 1533. godine. U kronikama je zabilježeno da se Brčko kao naselje znatnije razvija 1548. godine kada je izgrađen makadamski put od Tuzle do Brčkog.
Početkom sedamnaestog stoljeća, naseobina Brčko ima oko 200 kuća, dvije terme, kulu i bilježi intenzivan razvoj, posebno sa početkom transporta soli iz Tuzle.
Brčko postaje značajan tranzitni centar za izvoz soli i drugih roba u Slavoniju i Srijem te još dalje u zapadnije austrougarske zemlje. Zahvaljujući svom geografskom položaju Brčko postaje središte Bosanske Posavine i okretiste trgovačkih poslova Bosne sa susjednim zemljama.
Godine 1718. Austro-Ugarska vojska zauzela je sjeverne dijelove Posavine, a Brčko je potpuno uništeno.
Od osnivanja Dunavskog parobrodarskog društva 1830. godine, koje je u Brčkom imalo svoju Agenciju i Luku na rijeci Savi, Brčko postaje trgovačko središte. U tom periodu iz Brčkog se izvozilo 25-30.000 tona suhe šljive u Austriju, Njemačku, Englesku i SAD.
Tadašnju važnost grada podstire i činjenica da je austrijska vlada konzularno predstavništvo iz Tuzle prebacila u Brčko. U to vrijeme, okrug Brčko je pokrivao teritorij od oko 920 km². Također su otvorene i parobrodske linije Brčko-Beograd i Brčko-Oršava, a prvi brodovi su zaplovili 1862. godine.
U Brčkom je 1869. godine uveden telegraf, a 2. travnja 1870. proradila je i pošta. Značajno je spomenuti i 1883. godinu kada je u Brčkom otvorena Trgovačka škola, prva srednja obrazovna ustanova u bosanskoj Posavini, dok je štamparija (tiskara) u gradu puštena u rad 1900. godine.
Sredinom devetnaestog stoljeća otvaraju se brojne građanske osnovne škole – katoličke, pravoslavne, islamske - u gradu i većim selima, te židovska koju su 1872. godine pohađala 32 učenika. Izgrađeni su i brojni muslimanski, katolički i pravoslavni vjerski objekti.
Krajem 19-og stoljeća izgrađene su između ostalog:
- 1886. godine Gradska bolnica,
- 1891. hotel "Grand Posavina",
- 1892. gradska vijećnica,
- 1894. željeznički most na rijeci Savi prema Gunji, dug 755 m sa 27 stubova
- 1894. ogranak željezničke pruge Brčko – Vinkovci.
- Godine 1900. uvedena je električna struja.
Početkom dvadesetog stoljeća u Brčkom je radilo pet hotela:
- "Grand Posavina",
- "Central", "Orijent",
- "K Caru Austrijskom" i hotel
- "Marije Kohove"
kao i 6 banaka. U tom periodu Brčko je imalo i nekoliko etivaža za suhu šljivu, industriju špirita, dvije pilane, dvije ciglane itd.
Brčko od svog nastanka nosi obilježja multietničnosti, multireligioznosti i multikulturalnosti, principa na kojima je utemeljen i Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine.
Prema prvom popisu stanovništva iz 1879. godine u Brčkom je živjelo 2901 stanovnik, dok je u 81 naselju brčanskog sreza bilo 25.400 žitelja.
Po popisu iz 1910. godine područje Brčkog je bilo najnaseljeniji srez u Tuzlanskoj regiji. Na površini od 928 km² živjelo je 57.788 stanovnika, preko 12.000 više nego 1879. godine, dok je u gradu bilo naseljeno 6.517 ljudi.
Drugi svjetski rat (1941. godine) grad Brčko je dočekalo sa 8.900 stanovnika. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 1991. godine na području općine Brčko (u 57 naseljenih mjesta) koja se prostirala na 493 kvadratna kilometara, živjelo je 87.332 stanovnika – Bošnjaka 33%, Hrvata 28%, Srba 21% i ostalih, od čega u gradu 41.406 ljudi. Prema općim procjenama početkom 2003. godine na području Brčko Distrikta BiH, koje je istovjetno sa površinom (493 km²) općne Brčko iz 1991. godine, živjelo je ukupno oko 85.000 stanovnika iz reda sva tri konstitutivna naroda. Značajnu ulogu u obrani Brčkog od velikosrpske agresije dala je postrojba HVO-a "Živinički sokolovi". Na ovom bojištu imala je mnogo stradalih, a Brčaci poštuju doprinos HVO i obilježavaju sa Sokolovima obljetnicu.[2]
Nakon agresije na BiH i etničkog čišćenja stanovništva (uz mnogobrojne zločine) paravojnih snaga iz Srbije uz pomoć JNA[3] u Brčkom je nacionalna struktura stanovništva značajno promijenjena u odnosu na onu iz 1991. godine.
Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]
Bijela, Berkovac, Boće, Boderište, Brčko, Brezik, Brezovo Polje, Brezovo Polje (selo), Brka, Brod, Bukovac, Bukvik Donji, Bukvik Gornji, Buzekara, Cerik, Čađavac, Čande, Čoseta, Donji Rahić, Donji Zovik, Dubrave, Dubravice Donje, Dubravice Gornje, Gajevi, Gorice, Gornji Rahić, Gornji Zovik, Grbavica, Gredice, Ilićka, Islamovac, Krbeta, Krepšić, Laništa, Lukavac, Maoča, Marković Polje, Ograđenovac, Omerbegovača, Palanka, Popovo Polje, Potočari, Rašljani, Ražljevo, Repino Brdo, Sandići, Seonjaci, Skakava Donja, Skakava Gornja, Slijepčevići, Stanovi, Šatorovići, Štrepci, Trnjaci, Ulice, Ulović, Vitanovići Donji, Vitanovići Gornji, Vučilovac, Vujičići, Vukšić Donji i Vukšić Gornji.
Nacionalni spomenici[uredi VE | uredi]
Na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine za općinu Brčko se nalaze sljedeći spomenici:
- Azizija džamija s haremom u Brezovom Polju
- Cincarsko groblje u Bijeloj - Kalajdžijama
- Gradaščevića kula u Bijeloj
- Islahijet
- Katolička crkva Presvetog Srca Isusova
- Kuća Kočića u Brčkom
- Prva pošta
- Savska (Atik) džamija
- Gradska vijećnica u Brčkom
- Zidine (Gornja Skakava), arheološki lokalitet[4]
Mediji[uredi VE | uredi]
- Posavina TV (Posavska televizija) na hrvatskom jeziku.
Poznate osobe[uredi VE | uredi]
- Mladen Petrić, hrvatski nogometaš
- Drago Lovrić, hrvatski general
- Niko Ljubičić, hrv. odvjetnik i političar, zastupnik u Skupštini
- Žarko Milenić, hrvatski književnik
- Vesna Pisarović, pjevačica
- Edo Maajka, reper
- Edvin Kanka Ćudić, borac za ljudska prava
- Lepa Brena, pjevačica
- Bekim Sejranović, pisac
- Ilija Violoni, hrvatski katolički svećenik, kulturni djelatnik
- Drago Lovrić,
- Krunoslav Draganović, hrvatski povjesničar, svećenik i politički emigrant
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ [1]
- ↑ HKD Napredak Hrvatski glasnik, br. 243-244, ožujak-travanj 2017.. HMS: 25 godina organiziranog opstanka, str. 11 (pristupljeno 22. siječnja 2018.)
- ↑ http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2003%5C12%5C11%5C02A2.PDF
- ↑ Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Brčko). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pristupljeno 26. studenog 2016