Ivan Lovrenović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ivan Lovrenović (2015.)

Ivan Lovrenović (Zagreb, 1943.) je hrvatski pisac, urednik i novinar.

Život[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu i nižu realnu gimnaziju završio je u Mrkonjić Gradu, a gimnaziju i Filozofski fakultet u Zagrebu (južnoslavenske književnosti, jezik, etnologija).

Do 1976. predavao je književnost u gimnaziji u Mrkonjić-Gradu, potom radio u Sarajevu kao urednik u reviji za kulturu i društvena pitanja Odjek, te kao glavni i odgovorni urednik u izdavačkim kućama Veselin Masleša i Svjetlost.

Od 1992. godine, nakon bijega s obitelji iz okupirane sarajevske četvrti Grbavica, godinu dana je živio u opsjednutom Sarajevu. Supotpisnik je otvorenoga pisma petorice bosansko-hrvatskih intelektualaca (Miljenko Jergović, dr Ivo Komšić, Ivan Kordić, Ivan Lovrenović, Mile Stojić) koje je 6. siječnja 1992. upućeno predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu kao "odgovornomu za političko uništenje Bosne i Hercegovine" [nedostaje izvor]. Od 1993. je u Zagrebu kao službenik-diplomat u veleposlanstvu BiH, zatim u egzilu u Berlinu. Nakon Daytonskoga sporazuma i reintegracije Grbavice 1996. godine, ponovo je u Sarajevu. Živi kao neovisni publicist; redovito surađuje u splitskom političko-satiričnom listu Feral Tribune i u sarajevskom magazinu Dani.

Publicistički rad[uredi | uredi kôd]

Književnu prozu, eseje, novinske članke i komentare objavljuje od 1970. godine. Surađivao je u svim važnijim listovima i časopisima u Bosni i Hercegovini i u Jugoslaviji. Proza, članci i eseji prevođeni su mu na njemački, engleski, arapski, ruski, francuski, španjolski, poljski, češki, nizozemski, slovenski, makedonski i druge jezike. Od 1992. do 1996. eseji i članci o aspektima rata u Bosni objavljivani su mu u listovima i časopisima New York Times, Frankfurter Rundschau, Frankfurter Algemeine Zeitung, Die Zeit, Le Messager Europeen itd. Knjiga o kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine (Unutarnja zemlja) prevedena je na njemački, češki i engleski jezik.

Uređivao je nekoliko kulturoloških biblioteka u Svjetlosti, u kojima je, između ostaloga, objavio knjige:

Jedan je od pokretača i urednika časopisa Dani 1992. godine i jedan od osnivača bosanskoga centra međunarodnoga PEN kluba u jesen iste godine u Sarajevu. Bio je član uredništva časopisa za kulturu demokracije Erasmus u Zagrebu te jedan od pokretača i urednika nezavisnoga časopisa Tjednik. Pokrenuo je i uredio dvadeset brojeva sarajevskoga časopisa za kulturu, znanost, društvo i politiku Forum Bosnae.

Između 1993. i 1997. uređivao s Nenadom Popovićem ediciju bosanske egzilantske književnosti Ex Ponto u zagrebačkoj izdavačkoj kući Durieux. Uređuje književnu biblioteku Dani, u kojoj je tokom 2004/2005. godine objavljeno 60 knjiga. Kod sarajevsko-zagrebačkoga izdavača Synopsis pokrenuo je i uređuje biblioteku Iz Bosne Srebrene - izabrani spisi bosanskih franjevaca od 17. do 20. stoljeća u dvadeset svezaka.

P. E. N.[uredi | uredi kôd]

Ivan Lovrenović je zajedno s nekoliko bosanskohercegovačkih književnika bio jedan od suosnivača bosanskohercegovačkog P.E.N. centra u 31. listopada 1992. godine u Sarajevu.[1][2] Nakon prosvjednog pisma Udruženja objavljenog 9. svibnja 2020, a povodom održavanja mise u Katedrali Srca Isusova u Sarajevu 16. svibnja 2020,[3] u spomen na žrtve Pokolja u Bleiburgu 1945. godine, potpisanog od strane 42 člana[4] s Ivicom Đikićem, Miljenkom Jergovićem, Željkom Ivankovićem[5] u otvorenom pismu objavljenom na Lovrenovićevoj web-stranici[2], izjavio da se ne smatra članom ovog udruženja, a kao jedan od razloga navedeno je toleriranje nacionalizma i fašizma od sarajevske uprave, kao i bosanskohercegovačkog PEN-a, koja dozvoljava veličanje ustaškog pokreta davanjem imena ulica simpatizerima i pripadnicima ustaškog pokreta.[6]

Djela[uredi | uredi kôd]

Knjige:

  • Obašašća i basanja, poetska proza, Sarajevo 1975, Zagreb 2004.
  • Putovanje Ivana Frane Jukića, roman, Mostar 1977, Sarajevo 1984, Zagreb 2003, Banja Luka 2005.
  • Bosna i Hercegovina, ilustrirana monografija, Sarajevo 1980.
  • Književnost bosanskih franjevaca, hrestomatija, Sarajevo 1982.
  • Skice, lajtmotivi, eseji, Banja Luka 1986.
  • Labirint i pamćenje, kulturnopovijesni esej o Bosni, Sarajevo 1989, 1990, Klagenfurt 1994.
  • Liber memorabilium, roman, Zagreb 1994, 2003.
  • Ex tenebris, sarajevski dnevnik, Zagreb 1994.
  • Welt ohne Brücke – Svijet bez mosta, eseji, Berlin 1994.
  • Bosna, kraj stoljeća, eseji, članci, Zagreb 1996.
  • Unutarnja zemlja: kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb 1998, 1999, 2004.
  • Bosnien und Herzegowina: Eine Kulturgeschichte, Bozen-Wien 1998.
  • Bosna a Hercegovina: Kratky prehled kulturni historie, Praha 2000.
  • Bosnia: A Cultural History (predgovor: Ammiel Alcalay), London-New York 2001.
  • Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Zagreb 2002.
  • Ex tenebris (eseji, članci, razgovori), Zagreb 2005.
  • Duh iz sindžira (članci, eseji, polemike), Zagreb 2005.
  • Poslije kraja (kronike), Zagreb 2005.
  • Bosanski križ : nadgrobna skulptura iz doba turske vlasti (2021.)[7]

Antologije:

  • Antologija bosanskohercegovačke pripovijetke XX vijeka (s Enverom Kazazom i Nikolom Kovačem), Sarajevo 2000.
  • Za gradom jabuka, 200 najljepših sevdalinki, Sarajevo 2005.


Tekstovi za dokumentarne filmove:

  • Sto godina Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 1989;
  • Stoljeća Bosne Srebrene, 1990.

Izabrana djela I-VIII, Durieux, Zagreb

  • Bosanski Hrvati. Esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, 2002.
  • Liber memorabilium, 2003.
  • Putovanje Ivana Frane Jukića, 2003.
  • Unutarnja zemlja. Kratki pregled kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, 2004.
  • Obašašća i basanja, 2004.
  • Ex tenebris. Zapisi, razgovori, 2005.
  • Duh iz sindžira. Eseji, članci, polemike (1973-2004), 2005.
  • Poslije kraja. Kronike (1997-2005), 2005.

Napomena: Bio-bibliografija je validirana "Bon à tirer" osobno od autora.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

  • Šoštarić, Sanja. 20. svibnja 2020. PISMO PROF.DR. SANJE ŠOŠTARIĆ POVODOM OSTAVKI U PEN CENTRU BIH. penbih.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • PEN, BIH. 9. svibnja 2020. POVODOM DANA POBJEDE NAD FAŠIZMOM: PROTESTNO PISMO PROTIV NAJAVLJENE KOMEMORATIVNE MISE ZA BLEIBURG. penbih.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • Sarajevo, Oslobođenje. 20. svibnja 2020. Jergović: PEN centar je nijem na bošnjački nacionalizam i fašizam. oslobodjenje.ba. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • Zagreb, Večernji list. 20. svibnja 2020. Zbog prosvjednog pisma oko mise za Bleiburg Jergović, Đikić i Lovrenović istupili iz P.E.N.-a BiH. vecernji.hr. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • Lovrenović, Ivan. 19. svibnja 2020. ĐIKIĆ, IVANKOVIĆ, JERGOVIĆ I LOVRENOVIĆ ISTUPILI IZ P.E.N. CENTRA U BOSNI I HERCEGOVINI. ivanlovrenovic.com. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • DW. 20. svibnja 2020. Protest protiv protestnog pisma. dw.com. Pristupljeno 22. svibnja 2020.
  • Slobodna Evropa. 16. svibnja 2020. Održana misa za žrtve Bleiburga u Sarajevu, protestovali antifašisti. slobodnaevropa.org. Pristupljeno 22. svibnja 2020.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Oslobođenje. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFOslobođenje (pomoć)
  2. a b Lovrenović.
  3. Slobodna Evropa.
  4. PEN.
  5. Večernji list. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFVečernji_list (pomoć)
  6. DW.
  7. Ivan Lovrenović, Josip Lovrenović, Bosanski križ : nadgrobna skulptura iz doba turske vlasti = Bosnian cross : sepulchral sculpture from the ottoman period (fotografije Josip Lovrenović), Synopsis : Dram radosti, Zagreb : Sarajevo : Travnik, 2021. (572 str.), ISBN 9789538289392

Ostali projekti[uredi | uredi kôd]

Wikisource-logo.svgWikizvor ima izvorni tekst na temu: Obašašća i basanja