Ludwig Bauer
| Ludwig Bauer | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 13. kolovoza 1941. (85 god.) |
| Zanimanje | Književnik, urednik i prevoditelj |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Književne vrste | Romani |
Nagrade
| |
Ludwig Bauer (Sisak, 13. kolovoza 1941.[1]]) hrvatski je književnik, urednik i prevoditelj.
Rodio se u Sisku, diplomirao slavistiku u Zagrebu, nastavio školovanje u Pragu i Bratislavi, živio u Parizu, Londonu, Washingtonu, Beču. Živi i radi u Zagrebu.[2]
Bavi se pisanjem i prevođenjem beletristike te prevođenjem stručnih djela. Radio je kao profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće (Globus, Zagreb) i književnoga časopisa (Naša knjiga, Zagreb). Također radio je, među ostalim, kao scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar; Televizija UN) i kolumnist.[3] Priređuje je i uređuje različite knjige, piše kritike, recenzije i prikaze.
Prvu književnu nagradu dobio je već kao srednjoškolac, ali tek se od kraja osamdesetih godina više posvećuje književnome stvaralaštvu.[4] Kroz više od četvrt stoljeća objavljuje gotovo redovito barem jedan naslov godišnje. Dobitnik je Nagrade Ksaver Šandor Gjalski (2022.).
Prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskomu – J. Bober: Čovjek, stroj, društvo, Zagreb, 1967.[5]
- Parnjača Colombina – Zagreb, 1979.
- Poliglot i pas – Sarajevo, 1988.
- Tri medvjeda i gitara – Zagreb, 1990.
- Kratka kronika porodice Weber (prvo izdanje Sarajevo, 1990.; treće izdanje Zaprešić, 2007.) Prvi roman posvećen sudbini Nijemaca u Hrvatskoj. Roman je dobio 9. svibnja 1991. posljednju jugoslavensku književnu nagradu – nagradu Svjetlosti za roman godine.
- Biserje za Karolinu – Sarajevo, 1997.
- Partitura za čarobnu frulu – Sarajevo, 1997. Ovaj roman je preovđen na njemački i nizozemski, a na hrvatskome je doživio sedam izdanja.
- Prevođenje lirske poezije – Zagreb, 2001.
- Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat – Zagreb, 2003.
- Zapisi i vremena Nikice Slavića – Zaprešić, 2007.
- Patnje Antonije Brabec – Zaprešić, 2008.
- Zavičaj, zaborav – Zaprešić-Osijek, 2010.
- Karusel – Zaprešić, 2011.
- Toranj kiselih jabuka – Zaprešić, 2013.
- Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek – Zaprešić, 2015.
- Šoferi – Zaprešić, 2017.
- Muškarac u žutom kaputu – Zaprešić, 2018.
Pored romana, Bauer je objavio i veći broj naslova za djecu od kojih su neki postali obavezna lektira u hrvatskim i slovačkim školama. Povremeno objavljuje i poeziju. Prevodi aktivno, najviše sa slovačkoga jezika.[6]
- 2011. Nagrada Meša Selimović
- 2018. godišnja Nagrada Vladimir Nazor za književnost
- 2022. Nagrada Ksaver Šandor Gjalski – roman Dvostruki život Eve Braun
- 2026. Nagrada Vladimir Nazor za književnost za životno djelo
- ↑ [https://enciklopedija.hr/clanak/bauer-ludwig Hrvatska enciklopedija. Pristupljeno 7. kolovoza 2026
- ↑ Bauer, Autor/ica: Ludwig. Ludwig Bauer – Književni časopis. Književni portal (engleski). Pristupljeno 6. prosinca 2024.
- ↑ Ludwig Bauer. dhk.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2024. Pristupljeno 6. prosinca 2024.
- ↑ Ludwig Bauer. dhk.hr. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. prosinca 2024. Pristupljeno 6. prosinca 2024.
- ↑ Ludwig Bauer. fraktura.hr. Pristupljeno 6. prosinca 2024.
- ↑ Matica hrvatska - Kolo 3, 2024. - Jedan pogled na slovačku književnost. www.matica.hr. Pristupljeno 6. prosinca 2024.
Marinko Koščec (2002.) • Irfan Horozović (2003.) • Ivica Đikić (2004.) • Ognjen Spahić (2005.) • Sanja Domazet (2006.) • Miljenko Jergović (2007.) • Mirko Kovač (2008.) • Bekim Sejranović (2009.) • Mirjana Đurđević (2010.) • Ludwig Bauer (2011.) • Faruk Šehić (2012.) • Milorad Popović (2013.) • Ivan Lovrenović (2014.) • Filip David (2015.) • Slobodan Šnajder (2016.) • Andrej Nikolaidis (2017.) • Semezdin Mehmedinović (2018.) • Senka Marić (2019.) • Ivana Bodrožić (2020.) • Damir Karakaš (2021.) • Bora Ćosić (2022.) • Kristian Novak (2023.) • Jurica Pavičić (2024.) |  | |