Europska pučka stranka

Europska pučka stranka

Ovaj članak sadrži pogrešno napisane wikipoveznice. Wikipoveznice treba popraviti u skladu s uputama.

Europska pučka stranka

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Europska pučka stranka
Predsjednik	Donald Tusk, Poljska
Glavni tajnik	Antonio López-Istúriz
Osnovana	8. srpnja 1976.
Sjedište	Brussels, Belgija
Podmladak	Youth of the European People's Party
Ideologija	Demokršćanstvo, Konzervatizam
Politički položaj	desni centar
Europski parlament	175 / 705
Europsko vijeće	11 / 27
Europska komisija	10 / 27
Službene boje
Službena stranica

Europska pučka stranka (EPP) je europska politička stranka osnovana 1976. godine okupljanjem nekolicine demokršćanskih stranaka. Naknadno su se članstvu pridružile neke konzervativne stranke i druge stranke desnoga centra.

Od 1999. godine EPP ima najviše zastupnika u Europskome parlamentu, od 2002. i u Europskome vijeću, a ujedno ima i najviše predstavnika u Europskoj komisiji. Mnogi osnivači i očevi Europske unije pripadali strankama koje su kasnije osnovale EPP. Stranka također ima većinu u Parlamentarnoj skupštini Europskog vijeća. EPP je izmjenično sa suparničkom strankom lijevog centra Strankom europskih socijalista (PES) bio najveća stranka u Europskom parlamentu.

EPP okuplja najveće stranke poput njemačke Kršćansko-demokratske zajednice (CDU), francuskih Republikanaca (LR), španjolske Narodne stranke (PP), poljske Građanske platforme (PO), Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), a ima stranke-članice u gotovo svim zemljama EU-e. Nema članica u Ujedinjenom Kraljevstvu, jer se britanska Konzervativna stranka ne slaže s EPP-ovim federalnim političkim programom. 2009. godine su kao protutežu osnovali Savez europskih konzervativaca i reformista (AECR).

Povijesni pregled

Prema podatcima s EPP-ove internetske stranice, EPP je "obitelj političkog desnog centra, čiji korijeni sežu duboko u povijest civilizacije i europskog kontinenta i koja je predvodila 'Europski projekt' od njegovog početka".

EPP je osnovana 8. lipnja 1976 u Luksemburgu uz posebno zalaganje Jeana Seitlingera, ondašnjeg belgijskog premijera Lea Tindemansa - koji je postao prvi predsjednik stranke - i kasnijeg belgijskoga premijera i predsjednika EPP-a, Wilfrieda Martensa.

EPP vuče svoje podrijetlo iz Nouvelles Equipes Internationales (iz 1946. ili 1948.), preko European Union of Christian Democrats osnovane 1965 (iako je bilo diskusije oko toga da je ultimativno izrasla iz Secretariat International des partis démocratiques d'inspiration chrétienne koja je bila osnovana 1925. godine).

Valja međutim dodati da su se mnoge stranke desnog centra i ranije okupljale i da ih se može smatrati prethodnicama EPP-a. Na primjer Nouvelles Equipes Internationales (iz 1946. ili 1948.), preko European Union of Christian Democrats osnovane 1965.

Važan trenutak se dogodio u kasnim 90-ima, kada je finski političar Sauli Niinistö ispregovarao spajanje Europske demokratske unije (EDU) s EPP-om. U listopadu 2002., EDU je prestao sa svim aktivnostima nakon što se i formalno priključio EPP-u na posebnom događaju u Estorilu u Portugalu. Kao priznanje za njegove zasluge Niinistö je izabran za počasnog predsjednika EPP-a iste godine.

Tijekom 45 godina postojanja, EPP je imao šest predsjednika, a to su:

• Leo Tindemans (1976–1985)
• Piet Bukman (1985–1987)
• Jacques Santer (1987–1990)
• Wilfried Martens (1990–2013)
• Joseph Daul (2013-2019)
• Donald Tusk (2019-)

Politički program

Politička stajališta i program

Tijekom kongresa u Bukureštu 2012. Europska pučka stranka je modernizirala svoju političku platformu nakon 20 godina (EPP-ov kongres u Ateni 1992.) i potvrdila novi politički manifest u kojemu sažimlje glavne vrijednosti i političke smjernice.

Među vrijednostima su istaknute sljedeće:

• sloboda kao temeljno ljudsko pravo neodvojiva od odgovornosti
• poštivanje tradicija i slobodnog povezivanja
• solidarnost za pomaganje potrebitima koji se jednako tako moraju potruditi popraviti svoje stanje
• osiguravanje odgovornih javnih financija
• očuvanje zdravog okoliša
• subsidijarnost
• pluralistička demokracija i socijalna tržišna ekonomija

Izborni program

Kao središnji dio svoje kampanje za europske izbore 2019. EPP iznio je svoj "EPP manifest" koji poziva na sljedeće:

• borbe protiv ilegalne migracije
• ulaganje u obrambene snage
• zaštitu tzv. "europskog socijalnog modela"
• borbu protiv globalnog zatopljenja
• zaštitu europske kulture, povijesti i tradicije te europskih kršćanskih vrijednosti i načina života
• podršku obiteljima kroz stvaranje prilika te zaštitu obiteljskih vrijednosti
• pomoć izbjeglicama u integraciji u EU
• nastavak borbe protiv siromaštva; slanje pomoći u Afriku
• veću suradnju s tzv. "Zapadnim Balkanom"
• onemogućavanje Turskoj ulazak u EU te umjesto toga predlaganje sporazuma o suradnji
• aktivno ulaganje u ekonomiju, potpora konkurentnosti tržišta te kreiranje 5 milijuna radnih mjesta u svrhu smanjenja nezaposlenosti
• borbu protiv protekcionizma
• strane investicije u industriji radi konkurentnosti Kini i SAD-u
• recikliranje, popravljanje i ponovno korištenje u svrhu očuvanja okoliša
• donošenje ekonomskih pravila za zemlje članice koja će upravljati dijelovima javnih financija radi veće ekonomske stabilnosti
• unapređenje europskog bankarskog sustava
• unapređenje životnog standarda u svim regijama EU ulaganjem u raznu infrastrukturu te digitalizaciju
• unapređenje Erasmus programa
• pomaganje poljoprivrednicima i borba protiv hrane loše kvalitete
• ulaganje u obrazovne programe
• ulaganje u tehnologiju, robotiku i umjetnu inteligenciju
• povećanje moći EU parlamenta

Ustrojstvo organizacije

Organizacija

Trenutačni predsjednik EPP-a Donald Tusk (PO) je na toj od dužnosti 1. prosinca 2019. naslijedivši Josepha Daula. Trenutačni glavni tajnik je Antonio López-Istúriz koji je na funkciju stupio 5. ožujka 2002. Stranka ima 10 potpredsjednika, a to su: David McAllister (CDU), Mariya Gabriel (GERB), Helen McEntee (Fine Gael), Johannes Hahn (OVP), Eshter de Lange (CDA), Antonio Tajani (Forza Italia), Siegfried Mureșan (PNL), Franck Proust (LR), Paolo Rangel (PSD) te Petteri Orpo (NCP). Blagajnik stranke je Christian Schmidt.

Aktivnosti

Europska pučka stranka je aktivna u glavnim institucijama EU-a. Na poziv predsjednika EPP-a predsjednik Europske komisije, predsjednik Europskog vijeća, predsjednik Europskog parlamenta i državnici iz "EPP-ove obitelji" (kao i predsjednici opozicijskih stranaka koje pripadaju EPP-u), sastaju se nekoliko sati prije summita Europskog vijeća u Bruxellesu kako bi uskladili stajališta i pripremili zajedničku poziciju oko pitanja na dnevnom redu summita.

EPP organizira i svoje ministarske sastanke prije sastanaka Vijeća Europske unije. Ti sastanci su najčešće organizirani u EPP-ovoj središnjici i to u deset različitih područja: vanjski poslovi, ekonomija i financije, zaposlenost i socijalna pitanja, industrija, obrana, poljoprivreda, okoliš, pravo i unutarnji poslovi, promet i energija.

EPP također organizira sastanke sa svojim članovima iz Europske komisije te poziva i pojedinačne resorne povjerenike na EPP-ove summite i ministarske sastanke.

Slijedom amandmana na Pravilnik EU-a u vezi s eurostrankama iz 2007., EPP organizira paneuropsku kampanju za europske izbore koji se održavaju svakih pet godina. Prema Lisabonskom sporazumu EPP mora, kao i ostale eurostranke, u sklopu svoje kampanje predložiti kandidata za predsjednika Europske komisije. EPP je to činio i prije ratifikacije Lisabonskog sporazuma predloživši kao svog kandidata Josea Manuela Barrosa.

U institucijama Europske unije

EPP trenutačno drži vodeću poziciju u Europskoj komisiji koju predvodi predsjednica Ursula von der Leyen.

Europsko vijeće

Sljedeći su predsjednici država ili vlada u Europskom vijeću čije stranke pripadaju EPP-u:

• Angela Merkel (Njemačka, CDU)
• Andrej Plenković (Hrvatska, HDZ)
• Janez Janša (Slovenija, SDS)
• Eduard Heger (Slovačka, OĽaNO)
• Arturs Krišjānis Kariņš (Latvija, Vienotība)
• Kyriakos Mitsotakis (Grčka, ND)
• Nicos Anastasiades (Cipar, DISY)
• Sebastian Kurz (Austrija, ÖVP)
• Klaus Werner Iohannis (Rumunjska, PNL)

Europska komisija

EPP je tijekom svoje kampanje za europske izbore 2009, ponovno nominirao Josea Manuela Barrosa kao svog kandidata za predsjednika Europske komisije. Kako je EPP dobio izbore nominacija je dobila potvrdu Europskog vijeća, a Jose Manuel Barroso je izabran uz apsolutnu većinu u Europskom parlamentu na mjesto predsjednika Europske komisije po drugi put.

27. studenog 2009. Barroso oformljava komisiju pod nazivom 'Barroso II Commission' koja uključuje 13 od ukupno 27 povjerenika iz EPP-ove obitelji. U siječnju 2010. godine Rumianu Jelevu zamjenila je Kristalina Georgieva:

• Jose Manuel Barroso: Predsjednik
• Viviane Reding: Pravo, temeljna prava i đržavljanstvo. Potpredsjednica komisije
• Antonio Tajani: Industrija i poduzetništvo. Potpredsjednik komisije (također potpredsjednik EPP-a)
• Michel Barnier: Unutrašnje tržište i usluge (također potpredsjednik EPP-a)
• Dacian Ciolos: Poljoprivreda i ruralni razvoj
• John Dalli: Zdravlje i potrošačka politika
• Johannes Hahn: Regionalna politika
• Connie Hedegaard: Klimatska djelovanja
• Kristalina Georgieva: Međunarodna suradnja, humanitarna pomoć i odgovor na krizna događanja
• Janusz Lewandowski: Budžet i financijsko programiranje
• Günther Oettinger: Energija
• Andris Piebalgs: Razvoj
• Algirdas Šemeta: Porezi i carinska unija, revizija i mjere protiv zloupotrebe.

Europski parlament

EPP unutar Europskog parlamenta ima najveću parlamentarnu skupinu - tzv. EPP-ov klub zastupnika - koji čine 175 članova parlamenta. Svi kandidati s lista članica (stranaka) EPP-a, na svim europskim izborima, dužni su pristupiti EPP-ovom Klubu zastupnika u Europskom parlamentu. U trenutnom sazivu parlamenta EPP je jedina euro-stranka koja ima u potpunosti odgovarajući parlamentarni klub. Prema statutu EPP-a, predsjednik EPP-ovog Kluba zastupnika je ex officio potpredsjednik EPP-a.

Izvan Europske unije

EPP također ima i sedam predsjednika država ili Vlada iz zemalja koje nisu članice Europske unije, to su kao što slijedi: Doris Leuthard (Švicarska, CVP), Recep Tayyip Erdoğan (Turska, AKP), Sali Berisha (Albanija, DP), Nikola Gruevski (Makedonija, VMRO-DPMNE), Mikheil Saakashvili (Gruzija, UNM)i Vlad Filat (Moldavija, PLDM).

Proteklih godina EPP je razvio bilateralne odnose i izvan Europe i to sa glavnim političkim istomišljenicima. S obzirom na svoju transatlantsku orjentaciju, Sjeverna Amerika i odnosi s njom su u centru EPP-ovih međunarodnih aktivnosti. Slijedom toga EPP ima uske veze s International Republican Institute tzv. IRI-em.

EPP je europsko krilo dviju globalnih i multilateralnih organizacija desnog centra: Christian Democrat International (CDI) i International Democrat Union (IDU). EPP je također i član međunarodnog Europskog pokreta.

Izabrani predstavnici članica (stranaka)

Europske institucije

Kao što je već spomenuto, EPP trenutno predvodi sve glavne europske institucije:

Organizacija	Institucija	Broj mjesta
EU	Europska komisija	10/27
EU	Europsko vijeće (Predsjednici Vlada)	11/27
EU	Vijeće Europske unije (Sudjelovanje u Vladama)	18/27
EU	Europski parlament	175/705
EU	Vijeće Europe	105/318

Centar za europske studije

S obzirom na reviziju uredbe EU-a o europskim političkim strankama iz 2008. koja je dozvolila osnivanje europskih zaklada povezanih s europskim strankama, EPP je, iste godine, osnovao svoju službenu zakladu, Centar za europske studije (CES). Članice CES-a su 29 nacionalnih zaklada koje su povezane s članicama EPP-a te 16 fizičkih članova. Među njima jest i hrvatska zaklada, Zaklada hrvatskog državnog zavjeta. Tijekom izborne kampanje 2009. godine, CES je pokrenuo uspješnu web kampanju 'tellbarroso.eu' s ciljem podrške Jose Manuel Barrosu, EPP-ovom kandidatu za predsjednika Europske komisije. Početkom 2014. u čast preminulom predsjedniku Wilfriedu Martensu, njegovo ime dodano je u naziv zaklade, Wilfried Martens Centre for European Studies.

Punopravne članice

Austrija

• Österreichische Volkspartei (ÖVP) (Austrijska narodna stranka)

Belgija

• Flandrija
  • Christen-Democratisch en Vlaams (CD&V) (Krščanski demokrati & Flamanci)
• Valonija
  • Centre Démocrate Humaniste (CDH) (Humanistički demokratski centar)

Bugarska

• Демократи за силна България (Demokrati za snažnu Bugarsku)
• Съюз на Демократичните Сили (Savez za demokratsku silu)
• Граждани за европейско развитие на България (Građani za europski razvoj Bugarske)
• Демократическа партия (DP) (Demokratska stranka)
• Български Земеделски Народен Съюз - Народен Съюз (Bugarski poljoprivredni narodni savez)

Cipar

• Δημοκρατικός Συναγερμός (Demokratski zbor)

Češka

• Křesťanská a demokratická unie - Československá strana lidová (KDU-CSL) (Krščanska i demokratska unija - Češka narodna stranka)
• TOP09 (TOP09)

Danska

• Det Konservative Folkeparti (KF) (Konzervativna narodna stranka)
• Kristendemokraterne (Krščanski demokrati)

Estonija

• Isamaa ja Res Publica Liit (Savez Pro Patrije i Res Publice)

Finska

• Kansallinen Kokoomus (KOK) (Stranka nacionalne koalicije)

Francuska

• Union pour un Mouvement Populaire (UMP) (Zajednica za narodni pokret)

Njemačka

• Christlich Demokratische Union (CDU) (Krščansko demokratska zajednica)
• Christlich-Soziale Union in Bayern (CSU) (Krščansko socijalna unija Bavarske)

Grčka

• Νέα Δημοκρατία (ND) (Nova demokracija)

Hrvatska

• Hrvatska demokratska zajednica (HDZ)
• Hrvatska seljačka stranka (HSS)

Mađarska

• Fidesz – Magyar Polgári Szövetség (Mađarska građanska unija)
• Kereszténydemokrata Néppárt (KDNP) (Krščansko demokratska narodna stranka)

Irska

• Fine Gael (FG)

Italija

• Il Popolo della Libertà (PdL) (Narod slobode)
• Unione di Centro (UdC) (Zajednica centra)
• Popolari per il Sud (Narod za Jug)

Latvija

• Jedinstvo (V) (Vienotība)

Litva

• Tėvynės sąjunga - Lietuvos krikščionys demokratai (TS-LKD) (Domovinska unija - litvanski kršćanski demokrati)

Luksemburg

• Chrëschtlech Sozial Vollekspartei (CSV) (Krščansko-socijalna narodna stranka)

Malta

• Partit Nazzjonalista (PN) (Nacionalna stranka)

Nizozemska

• Christen-Democratisch Appèl (CDA) (Krščansko demokratski apel)

Poljska

• Platforma Obywatelska (PO) (Građanska platforma)
• Polskie Stronnictwo Ludowe (PSL) (Poljska seljačka stranka)

Portugal

• Partido Social Democrata (PSD) (Socijalno demokratska stranka)
• Centro Democrático e Social - Partido Popular (CDS-PP) (Socijalno demokratski centar - narodna stranka)

Rumunjska

• Partidul Naţional Ţărănesc Creştin şi Democrat (PNŢCD) (Krščansko-demokratska nacionalna seljačka stranka)
• Partidul Democrat-Liberal (PD-L) (Demokratsko liberalna stranka)
• Uniunea Democrată a Maghiarilor din România (UDMR) (Demokratska zajednica Mađara u Rumunjskoj)

Slovačka

• Slovenská demokratická a kresťanská únia - Demokratická strana (SDKÚ-DS) (Slovačka demokratska i krščanska zajednica - demokratska stranka),
• Magyar Koalíció Pártja/Strana maďarskej koalície (SMK) (Stranka mađarske koalicije),
• Kresťanskodemokratické hnutie (KDH) (Kršćansko demokratski pokret Slovačke)

Slovenija

• Slovenska ljudska stranka (SLS) (Slovenska ljudska stranka)
• Slovenska demokratska stranka (SDS) (Slovenska demokratska stranka),
• Nova Slovenija Krščanska ljudska stranka (NSi) (Nova Slovenija)

Španjolska

• Partido Popular (PP) (Narodna stranka)
• Unió Democràtica de Catalunya (Demokratska zajednica Katalonije)

Švedska

• Moderata samlingspartiet (M or MSP) (Moderaterna /Umjerena stranka),
• Kristdemokraterna (KD) (Krščanski demokrati)

Pridružene članice

Makedonija

• VMRO-DPMNE

Norveška

• Høyre (H) (Konyervativci)

Srbija

• Demokratska stranka Srbije (DSS)
• Г17+ (G17 PLUS)

švicarska

• Christlichdemokratische Volkspartei (CVP) (Krščansko demokratska narodna stranka)

Promatrači

Albanija

• Partia Demokratike e Shqipërisë (Demokratska stranka Albanije)

Bjelorusija

• Biełaruski Narodny Front (BNF) (Bjeloruski narodni front)
• Abjadnanaja Hramadzianskaja Partyja Biełarusi (AHP) (Ujedinjena građanska stranka Bjelorusije)

Bosna i Hercegovina

• Stranka demokratske akcije (SDA)
• Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZBiH)
• Partija demokratskog progresa RS (PDP)

Hrvatska

• Demokratski centar (DC)

Finska

• Suomen Kristillisdemokraatit (KD) (Finski krščanski demokrati)

Gruzija

• Ertiani Natsionaluri Modzraoba (ENM) (Ujedinjeni nacionalni pokret)

Italija

• Südtiroler Volkspartei (Južno tirolska narodna stranka)

Moldova

• Partidul Popular Creştin Democrat (Krščansko demokratska narodna stranka)
• Partidul Liberal Democrat din Moldova (Liberalno demokratska stranka Moldavije) ^{[nedostaje izvor]}

Norveška

• Kristelig Folkeparti (KrF) (Krščanska narodna stranka)

San Marino

• Partito Democratico Cristiano Sammarinese (PDCS) (Krščansko demokratska stranka San Marina)

Srbija

• Vajdasági Magyar Szövetség (VMSZ) (Savez vojvođanskih Mađara)

Turska

• Adalet ve Kalkınma Partisi (AKP) (Stranka pravde i razvoja)

Ukrajina

• Народний Союз «Наша Україна» (NSNU) (Narodna zajednica "Naša Ukrajna")
• Народний Рух України (Rukh) (Narodnyi Rukh Ukrajiny, Narodni pokret Ukrajne)
• Всеукраїнське об'єднання "Батьківщина" (Vseukrayins'ke Obyednannya Bat’kivshchyna - Sveukrajnska zajednica "Domovina")

Posebne asocijacije unutar EPP-a

• Mladež Europske pučke stranke (Youth of the European People's Party, YEPP), politički podmladak stranke
• Europski demokratski studenti (European Democrat Students, EDS), studentska organizacija
• Unija malih i srednjih poduzetnika (Small and Medium Entrepreneurs Union, SME UNION)
• Europska unija demokršćanskih radnika (European Union of Christian Democratic Workers, EUCDW)
• Žene Europske pučke stranke (EPP WOMEN)
• Europska umirovljenička unija (European Seniors Citizens Union, ESU)

Vidi još

• Europski parlament
• Europska politička stranka

Vanjske poveznice

• European People's Party službene stranice
• EPP-ED Group službene stranice Kluba zastupnika