Razgovor:Ustaše

Ustaše

Ovaj članak je u cijelosti ili djelomično preveden s Wikipedije na njemačkom jeziku. Ako smatrate da prijevod nije dobar, možete ostaviti komentar ovdje.

Na ovoj stranici bijaše previše šikare da bi se prezauzeti administrator htio probijati kroz nju, stoga je navedena premještena u Arhivu 1 (gore je poveznica). Molim za konstruktivne prijedloge, emocionalni ispadi će najvjerojatnije biti brisani. SpeedyGonsales 10:44, 3. listopada 2005. (CEST)

Demografija

Glede brojaka stradalih (nije vidljivo u naslovu)-izbjegavati apsurde. Treba provjeriti podatak za Gospić koji je više nego sumnjiv, dok se za Jasenovac zna i priče o 700.000 (1.000.000, 1.500.000) žive još jedino u mitologiji srpske krčme i njihova soulmate rahmetli Simona Wiesenthala. Mir Harven 21:14, 6. listopada 2005. (CEST)

"Mitologiji srpske krćme" stvarno ne treba pridavati previše pažnje. Ja sam jedno mitotvorstvo prkazao u članku Miroslav Todorović. Glede Jasenovca, evo i Hrvaska enciklopedija spominje procjenu 70 do 100.000. Nego, u ovom članku stvarno ima svega i svačega!--Fausto 16:29, 17. svibnja 2006. (CEST)

Ustaše svi i svuda

Znam da je bez veze, no-ovo je toliko ludo da nisam mogao odoljeti. Bilo je jače od mene. http://www2.serbiancafe.com/lat/diskusije/mesg/15/007048914.html?0

Otpor i ds čisto ustako leglo serbian-club (lopov) - 13. decembar 2005. u 06.37 (registrovani član)

Odavno sam upozoravao da centri moći u Zagrebu upravljaju Beogradom i Srbijom. Da pocnem od Udruzenje grupe OTPOR-a ta takozvana „demokratska”(?) iz ničega stvorena pojava u srcu Srbije. „OTPOR intersima Srbije” debelo vuce svoje korene od Hrvatskog Ustaše, ubica, fasiste i logorasa zloglasnog JASENOVCA, ubica sve Srpsko i pravoslavno- MAKSA LUBURICA. Luburic je prvi tvorac ideje kao i imena „NARODNI OTPOR” još davni 1938 godina. Maks Luburic samo-proklemovani Nacista i veliki SRBOMRZAC je i filozod tog anticivilizuvanog i anti-humanog udruzenja. Tvorevina monstrumnog za Srbe vecna tama.

Šta pišu englezi:

Founded by Vjekoslav „Maks” Luburic, one of the most vicious and sadistic Ustaše leaders, after his flight from the Balkans after World War II, the Hrvatski Narodni Odpor, (Croatian National Resistance, HNO, or simply „Odpor” and „OTPOR”) became the most violent of the Ustaše successor organizations which were born in the aftermath of World War II. Commanded from Spain, Luburic's place of refuge under Generalissimo Franco, until his murder on April 20, 1969. The organization lived on, as several convictions for high profile crimes such as racketeering, attempted murder, extortion, terrorism, hijacking and other violent crimes indicate. The HNO's North American branch was effectively destroyed as an organization when the group's entire leadership echelon was convicted for racketeering, murder, attempted murder, extortion and other crimes primarily against other Croatian expatriates in the early 1980s.

Ranih 90-ti godina obnavlja se ponovo HRVATSKI OTPOR sada samo pod imenom „OTPOR” uz pomoć CIA-a. To Udruzenje je obnovljeno za pretnju svakom Hrvatskom Intelektualcu koji bi se pobunijo protiv Tudjmanove fasisticke, ustaško sponzorisane Nove Hrvatske, razbijanje SFRJ i fizickog pritiska na Srbe. Hrvatski OTPOR već 1993 likvidira tudjmanove protivnike sirom USA.

Otpor je Zapadno uspostavljenou druzina. Kao i u Hrvatskoj otpor je imao istu ulogu- politicka sok grupa, koja je koriscena za zapadnu propagandu i provokacije vlasti SRJ (kao nekada Hitlerov omladinski pokret), svrha je bila podkopavanje Srpske odbranbene moći uz pomoć zapadni Humanitaraca. Isti operatori poput Srdja Popovica koji sponzorisan sledećin Americkim anti-srpskim grupacijama:- Freedom House (Mowat, op. cit.) International Republičan Institute (IRI) (Mowat, op. cit.) National Endowment for Democracy open Society Institute USAID – Financed United States Institute of Peace (Dobbs, op. cit.) sa istim taktikama su se pojavili u Gruziji, Bugarskoj, i Ukrajini. Amerika je nasla svoje srbomrzce i janicare!

U rusenju Milosevica CIA uspostavlja jače kontakte sa tadasnjom opozicijom posebno sa stranim drzaljaninom iz Bosne Zoranom Djindjicom koji dalje uspostavlja sa Tadicom (strani državljanin isto rođen u sarajevu) po direktivi CIA-a/MI6 semu Hrvatskog OTPORA se propagira kroz beogradske univerzitete. Ta grupa studenata od koji su neki danas već poznati po rusenju Slavenski, Pravoslavni ili Rusko orijentisani država. Svesno znajuci poreklo OTPORA, vecina DOSA, oni koji su primali tajno velike svote novaca u Budimpesti i kroz Budimpestanski Banaka. Otvoreni ruku prihvataju Fasisticku ANTISRPSKU HRVATSKU IDEOLOGIJU! preobuceno i formulisano kao Demokratija,

1. Pri dolasku na vlast DOS vodja, još 1998 kao dinkicu receno da će on biti, i ako „pomoćnik” na fakultetu ništa drugo od Govunera NBJ. CIJINE I MI6 DIREKTIVE SU ZBOG SledećI RAZLOGA.

2.Zato se Može desiti da DOS nikada nije pominjao Hrvatske, Muslimanske i Siptarske zločine nad Srbima.

3.Uvek i stalno je ponizavao i pljuvao po Srbima iz Hrvatske i njihove borbe protiv Otvorenog Hrvatskog fasizma.

Jedan zapadni clanak: From Diana Johnstone, Fool's Crusade The U.S. NED provided millions of dollars and training in „methods of nonviolent action” to a network of young activists calling itself Otpor (resistance) with no political program other than the desire to „be normal” on Western terms.

4. Da se Milosevicevo vreme proglasi za srpski hegemonizam i agresizam.

5. Da se Odluka Agresije nad SRJ proglasi ne kao NATO (humanitarci) pakta nad malom Srbijom već kao Odluka izgubljenog i ludog Milosevica predsednik male Srbije (stvaranje velike srbije) nad celim svetom. Kako se vidi iz sudnice Haga milosevic može biti sve samo lud sigurno nije.

6. Zato je Milosevic izrucen kao dar bogovima na najvecem Srpskom prazniku- VIDOVDAN. Da se HAG Proglasi kao vrhovni sud Srbije i Srpskom narodu.

7. Da se Hrvatska, Slovenacka i muslimansko Bosanski zahtevi ukidanje ime Jugoslavija, od strane DOSA konacno ispuni!

8. Da se puste 3000 srbo-kasapina (siptara) na Slobodu.

9. Po direktivi Zorana Djindjica Da čitave 3 godine rasprava o kosovu i metohiji u skupstine Srbije je bilo zabranjeno. Da se u opste nije u centralnoj Srbiji znalo šta se tamo desava sa Srbima i crkvenom imovinom.

10 Da se dozvoli Hrvatskim preduzecima otvoren i čist put na srpsko trziste.

11. Da Tadic koji je po krvi i Hrvat ode za Srebrenicu i otvorene protiv Srpskog naroda koji on treba predstaviti, izvine se Muslimanskim koljacima sto su ih Srbi likvidirali.

12.DOS treba propagirati sa drugim placenicima poput takozvani Humanitarci, prljavost nacionalne ideologije kao i srozavanje osecaj i uspostaviti osecaj sramote patriotizma.

Ti su prvo na udaru imali VOJSKU na nisanu, otuda srozavanje srpske privrede kao finacijer vojske, strasne price o ubijanju Vojnika kao povod da se rusi tada najviše postovana ustanova u Srpskom narodu. Tadic je direktno odgovaran za unistavanje Državne sigurnosti, ako se secate kada je DOS izgubijo izbore Tadic kao ministar vojske nije ustupijo mesto, već je duže vreme protiv zakonito uz MI6 ikoštunicinu podrsku zauzimao i dalje polozaj ministra vojske.

13. Pokusaj ukidanje Cirilice (Kulturna bastina Srpstva) u korist Germanske Latinice) kažem svabske je svaba već 1000 godina vodi Katolicanstvo.

14. Uvodjenje preko kulturni blokova naveliko Engleske reci u Srpski recnik, jedna čitava poplava reci, unakazivanje čistoću jezika kao i stvaranje hibrida koji odvodi od sustine razumevanja Srpskog jezika.

15.Stalno izvoditi lazne svadje i rastanke u DOSOVSKIM STRANKAMA sve do izbora gde će se oni pols ti izbora ponovo udruziti da vladaju. Na taj način će se zaustaviti bilo kakve Srpsko/slavenske orijentisane patriotske stranke. Okrenuti narod od Istoka (Rusije) kroz izmišljeni prica i premo robosvlasnicima Zapad.

Šta pišu Englezi:

OTPOR, the Serbian word for „resistance” is the name given to the activists who ousted Slobodan Milosevic from power in Belgrade. The hand of OTPOR in Georgia was visible, Georgian activist and Washington stooge Giga Bokeria liaising with this group in Serbia and receiving them for the return visit to Tblissi which was financed by George Soros„ Open Society. Bokeria in turn is financed by the Open Society and by the US-government-backed Eurasia Institute.

Unistavanje Srpske privrede da bi se strani placenici zadovoljili pljackama narodne imovine, stvorili bankropt ekonomije, narod besposlen i nemucanm, haos u državi oslabiti srbiju u potpunosti. Za uzvrat placenici će izvodititi zahteve Demokratskog zapada po direktivi.

Ovi pro Ustaški lideri će se konacno iskoristiti da podpisu u ime Srpskog Naroda pravo na odvajanje srbije na 3,4 5 državica.

Tu se konacno zavrsava plan Zagreba. Da srbije vise nema i to sve uz pomoć njihovi sluga Koštunice, Tadica i Dinkica.

I na kraju gde se taj ustaški otpor utopijo, pa gde bi nego kod Tadica i DS!

Smrt svim srpskim Neprijareljima

^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^Nije nbi cudo sto se nisi potpisao,zato sto si ti ocigledno mentalno veoma nestabilna osoba...

Sto se tice samog clanka "Ustase",sta reci da nego da je potpuno sramotan i skandalozan,a pogotovo brojke koje se u njemu pominju:

"Brojevi zatvorenika

između 50.000 i 90.000 u Jasenovcu i Staroj Gradiški "

^^^^ Sto je nebulozna,znajuci da je broj zrtava daleko iznad 700 hiljada,tako da nije jasno kako moze da bude izmedju 50 i 90 hiljada zatvorenika,ako je zrtava gotovo destostruko vise... Џони (Википедија-Ср) 16:49, 29. siječnja 2006. (CET)

pa nisam sve citala al samo da kazem...ima nas i danas i uvijek ce nas biti...sta se vise moze rec???pa da sve vise mladih u hrvatskoj podrzava ustase...zapravo sve nas je vise...

-ZA DOM SPREMNI-

...opet ce se gusta magla spustiti...

---

Mislim da tu vise nema šta da se preterano raspravlja. Šta reći kada je i Herman Nojbaher - Specijalni izaslanik Nemačkog Ministarstva za spoljne poslove u svojim memoarima (Specijalni zadatak Balkan) potvrdio da je NDH pobila preko 700.000 ljudi. Podaci saveznika, Nemaca, komunističkih istoričara bivše Jugoslavije, modernih autora oslobođenih ideoloških stega, jevrejskih analitičara i Sovjetskih istraživača se slažu u procenama žrtava u NDH. Nije u pitanju samo sistem logora koji je postojao, nego se moraju uračunati i masovna stratišta širom Hercegovine koja je bila zahvaćena represalijama ustaškog režima. Mnogobrojne jame nose užasan dodatak u broju izginulih na celokupnoj teritoriji NDH. Svako zataškavanje kao i preterivanje sa ciframa nikome ne služi na čast. Prema žrtvama treba odati poštu i pomen. Žrtve ne treba skrnaviti. Nikad se više ne ponovilo!

Što na ovo sve reći…žalosno je kako smo mi Hrvati glup narod i takav narod ćemo ostati zauvijek. Svi nas uvijek gaze, a mi mirnih i sklopljenih ruku gledamo… Vjerujte mi ljudi moji neće još za dugo situacija biti takva. I sam vrhovni pop u Srbiji je rekao da tko je Europa da miri Srbe i Hrvate te vjekovne neprijatelje… Što se mene tiče ja sam među prvima koji sam spreman zakopati ratnu sjekiru i krenuti novim putem.

I ovo je nepristrano... a pogledaj Četnike...rodoljubi i antifašisti, valjda što su Srbi... a ustaše su zločinci zato jer su Hrvati.. zar je to nepristranost. Bolje ugasite stranicu, a ne držati sprdnju i puštati svakoga da šara što mu je volja. --Zeljko 20:35, 2. srpnja 2006. (CEST)

O čemu zapravo govoriš? Zašto bismo "ugasili" ovu stranicu? Zbog velikosrpskih nebuloza? Zašto iz toga što su oni LUD narod (kako reče Jovan Rašković) zaključivati da smo mi "glup narod"? Tko to "gleda skrštenih ruku"? Zar bismo, zato jer su oni ludi, morali i mi poludjeti? Pa recimo prestatiti biti nepristrani?

Da su ustaše bili zločinci, učili su me moji stari, a svi su bili Hrvati i nitko komunist. Dokumenti to potvrđuju. Neću ih sada braniti zato jer su Srbi ludi.--Fausto 12:47, 3. srpnja 2006. (CEST)

O čemu ti govoriš... Četnici su proglašeni ratnim herojima, rodoljubima i antifašistima i to se vodi kao korektno, ispravno i nepristrano i ta stranica nije proglašena nekorektonom... a Ustaše imaju 'naljepnicu' na vrhu... znači nisu se smjeli ni boriti za Hrvatsku... nego pustiti tu gamad da radi što hoće i dozvole da komunjare vode Hrvatsku pod srpski nož i u yugo-tamnicu, gdje je i završila njihovom pobjedom. --Zeljko 22:29, 4. srpnja 2006. (CEST)

Ne, nije korektno, ispravno i nepristrano da se četnici proglašavaju "ratnim herojima, rodoljubima i antifašistima". Ja sam u člancima Četnici i Četnici u NDH pisao nešto o tome što su četnici stvarno bili.--Fausto 14:59, 6. srpnja 2006. (CEST)

Ne razumijem zašto srbi idu na našu wikipediju i pišu na srpskom kad imau svoju.Ne razumijem zašto piše da su Ustaše fašisti i nacisti?To je isto kao da za naciste piše da su Ustaše.Inače je članak odličan. Supersven (razgovor) 23:51, 22. kolovoza 2013. (CEST)

SANU

SANU (Srpska akademija nauke i umetnosti), je bila jedna od tvoraca ideje o "Velikoj Srbiji", pored Ilije Garašanina i njegovih Načertanija, u kojima iznosi plan o "Velikoj Srbiji". Naime, u toj srpskoj inačici HAZU-a se nalaze najveći "umovi" Srbije i kao takvi oni su, dapače, sa pjenom na ustima govorili o velikosrpstvu, i da je Srbija tamo gdje leže srpske kosti i ostale nebuloze. Ja se trudim biti tolerantan, ali ovaj narod je uistinu LUD! Čak dapače, NEKI SRBIN (ne mogu se sjetiti tko, molim pomozite mi, vjerojatno vi znate), tko je bio velika "faca" za "srpsku istoriju" je rekao kako se cijela srpska povijest temelji na preuveličanim i izmišljenim pričama, legendama. Tako se trebao "vas ceo srpski" borbeni duh uzdići. A jadni li su oni, ni jednu bitku nisu dobili u povijesti (osim par njih, ali stvarno ne znam koje), izazvali su Prvi svjetski rat, time praktički indirektno i Drugi, polažu prava na našu zemlju a bez ikakve utemeljenosti... Ljudi, bjež'te od njih, stoljeća smo bili s njima i dovoljno ih upoznali. Ja se samo nadam kako će se opametiti i pustiti nas na miru, u suprotnom hrvatski vitezovi će opet pronijeti staru hrvatsku slavu i vječnu borbu za Domovinu. --Matija 00:15, 25. kolovoza 2006. (CEST)

Ipak je sve u redu U tekstu je sve po pravilima i nema razloga za bilo kakvim prominjenama teksta.Objektivnost je maksimalna kao i nepristranost.

Tekst govori pravu istinu o Ustašama, i potpuno je objektivan. Picard345 (razgovor) 21:33, 18. lipnja 2010. (CEST)

Linkovi i literatura

Tekst je dobar-naravno, kad sam ga ja napisao ;^)- no nedostaje ono na čem počiva, a to je literatura od Rudolfa Horvata, Ante Cilige, Bogdana Krizmana, Nade Kisić Kolanović, ŠK o Hrvatskoj u doba 2. svj.rata, Stjepana Antoljaka (manje), Hrvoja Matkovića, Ivana Mužića.. no i više suvremenih djela oslobođenih jugonacionalističke protuhrvatske propagande. Ljevičarski diskurs je zatrovao povjesnicu ne samo u RH, nego i u liberalnom svijetu, pa ta lagarija ne nestaje preko noći. Treba istinu podkrijepiti literaturom. Mir Harven (razgovor) 05:03, 19. veljače 2013. (CET) Kurzivni tekst

Dio koji se treba proraditi

Komunistička je laž da su ustaše bili fašisti i antisemitisti,nemate provjerljivih izvora za takve tvrdnje i trebate ih izbrisati!Supersven (razgovor) 23:12, 1. studenog 2013. (CET)

Ocjena

Ustaše

U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava) Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.

Ustaše

Ovaj članak ili odlomak izgleda kao esej. (rasprava) Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadržajno bude primjeren enciklopediji.

Ustaše

Ovaj odlomak ili članak sadrži tekst koji nije pisan enciklopedijskim stilom te ga valja doraditi i možebitno skratiti. (Rasprava) Molimo vas, pomozite unaprijediti članak ponovno ga pišući ili ispravljajući u enciklopedijskom stilu.

Ustaše

Ovaj je članak potrebno napisati enciklopedijskim stilom. (Rasprava) Enciklopedijski članci pišu se sažeto, nekićenim i neutralnim jezikom.

Ustaše

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Ustaše

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Razlozi nastanka

Ustaše su nastali kao hrvatska radikalno nacionalistička revolucionarna organizacija - nešto poput hrvatske IRA-e ili PLO-a onoga doba. Pridjevak revolucionarna se može shvatiti samo uvjetno, jer implicira nasilno rušenje jugoslavenske države. I, u tome je sadržana definicija ustaškog pokreta: to je nacionalni hrvatski pokret, po svojoj biti nužno usmjeren na rušenje bilo kakve Jugoslavije. Prije združivanja s fašističkim i nacističkim režimima nije postojala nikakva ustaška ideologija - a može se reći ni poslije, jer je ustaško vodstvo samo kopiralo talijanske i njemačke uzore.^{[nedostaje izvor]} Taj se pokret često proglašava fašističkim, za što nema potkrjepe u stvarnosti,^{[nedostaje izvor]} jer su socijalna dinamika koja je hranila razvijenu ideologiju desne revolucije i antikomunistički radikalizam bili nazočni u ustaškom pokretu koji je po svom habitusu pripadao nacionalno-revolucionarnim organizacijama 19. stoljeća.^{[nedostaje izvor]}

Ovisnost o drugim državama

Sam je pokret (inače malobrojan - do početka 2. svjetskog rata nije brojao više od nekoliko stotina ljudi)^{[nedostaje izvor]} tijekom formativnoga razdoblja od autohtonoga gibanja postao privjeskom stranih sila, a posebno Musolinijeve Italije. Paradoks položaja ustaša nije ležao u tom što su legitimna hrvatska prava pokušali ostvariti nasiljem (jer, nasiljem su nastajale praktički sve državne tvorevine novoga doba), nego što su za svoju djelatnost ovisili o potpori zemalja kao što su Horthyjeva Mađarska i Mussolinijeva Italija - a te su same imale teritorijalne pretenzije na hrvatska nacionalna područja. Stupanj presizanja, posebno Italije, bio je takav da je ustaška pozicija u kasnim 30-ima bila shizofrena: nacionalni pokret koji je potpuno ovisio o drugim nacionalnim državama koje su gojile neskrivene i veoma ambiciozne ekspanzionističke planove u odnosu na zemlju koju je taj pokret smjerao osnovati. U samom početku ustaške djelatnosti teško da je bilo većeg manevarskog prostora za ostvarenje autentičnih nacionalnih aspiracija, uzme li se u obzir marionetska uloga u koju ih je ugurao sam njihov cilj, a koji se može ukratko prikazati kao kratkovidno rušenje Jugoslavije pod svaku cijenu, bez obzira na okolnosti i posljedice po hrvatski narod.

Zločini

Podrobniji članci o temama: Ustaški koncentracijski logori, Jasenovac, Holokaust u NDH i Srbi u NDH

Promišljanja o sudbini ustaškoga pokreta

Nakon poraza Kraljevine Jugoslavije u kratkom ratu i uspostave hrvatske države, oko 200 ustaša iz inozemstva, zajedno s onima koji su se prije vratili, zauzelo je kormilo novouspostavljene države jer se vodstvo HSS-a i Maček nisu htjeli privoljeti da upravljaju zemljom za koju nisu vjerovali da ima budućnost zbog okolnosti njena nastanka. Naime, poznato je da je Maček bio uvjeren u poraz sila Osovine, te da je ta činjenica, povezana s averzijom prema totalitarnim režimima uopće, bila presudnom zaprjekom u njegovu potencijalnom "proglašenju" za predsjednika hrvatske države. Tako su Nijemci i Talijani bili prisiljeni prihvatiti Pavelića kao jedinu političku opciju u koju su se mogli pouzdati. U ovom kontekstu ostaje nekoliko zanimljivih hipotetskih pitanja:

• Bi li hrvatska država, nastala na razvalinama Kraljevine Jugoslavije, opstala poslije rata da je imala drukčije političko vodstvo?
• Je li NDH mogla izbjeći krvavi rat?

Pogleda li se situacija post festum, jasno je da sa i bez ustaša, hrvatska država nije mogla preživjeti 2. svjetski rat zbog politike koaliranja zapadnih imperijalnih demokracija i SSSR-a. Išlo se ili na ponovnu uspostavu kvaziversailleskih tvorevina poput Jugoslavije ili Čehoslovačke ili, što je još gore, priznanje fait accompli kojeg je uspostavio sovjetski despotizam-npr. efektivno poništenje državnosti baltičkih zemalja. Stoga nije realna pretpostavka da bi neki drugi režim uspio sačuvati Hrvatsku kao samostalnu državu.^{[nedostaje izvor]} Što se tiče drugoga pitanja, također je očevidno da ustaško vodstvo, vezano pupčanom vrpcom za sile Osovine, nije moglo voditi ikakvu samostalnu politiku. Doduše, ovdje se može napraviti distinkcija: progon Židova je uslijedio kao posljedica Pavelićeve ovisnosti o nacističkom režimu (sličan je slučaj bio i s Romima),^{[nedostaje izvor]} dok se u slučaju Srba radilo o toliko željenoj osveti za nasilja monarhističkoga režima: poznata je Pavelićeva sintagma «ljuta trava na ljutu ranu». Sam rat se vjerojatno isto nije mogao izbjeći jer je srpska pobuna počela još u interregnumu, dok se ustaški režim još nije ustoličio- činjenica koju prokomunistička i «antifašistička» promidžba najradije prešućuje.^{[nedostaje izvor]} No, razvidno je da ustaške masovne represalije nisu došle samo kao ciljano gušenje pobune, nego kao smišljena politika zastrašivanja i terora s nakanom da se srpsko pučanstvo NDH prisili na bježanje u Srbiju.

Dosadašnji historiografski pristup

Za dosta opsežan korpus hrvatske povijesne znanosti o ustaškom pokretu i ustašama može se reći da je parcijalno uspio, vjerodostojan u mnogim detaljima, no, u konačnici-neadekvatan.^{[nedostaje izvor]} U doba komunističke Jugoslavije, standardni radovi posvećeni toj temi (studije Bogdana Krizmana i Fikrete Jelić-Butić) navodili su ustaške zločine, marionetsku narav same vlasti NDH, prodaju Dalmacije, nacionalne i rasne progone i sl. Očito- radilo se o crno-bijeloj slici. Vjerojatno jedino područje u kojem praktički svi hrvatski povjesničari nisu dopustili potpuno klišeiziranje je odbijanje srpskih ideologiziranih povjesničara da za ustaški pokret «okrive» osnivača stranke prava i oca hrvatske moderne ideologije Antu Starčevića. U tome je, po svemu sudeći, presudan bio utjecaj Miroslava Krleže. No, iako je u teoriji bilo spriječeno demoniziranje pravaštva kao takvog, nije došlo do obrane ideje hrvatske državnosti. Hrvatski povjesničari su se faktički ponašali kao da je ustaški pokret definitivan dokaz o nemogućnosti samostalne i suverene hrvatske države.^{[nedostaje izvor][Koji?]} I u ostalim elementima hrvatska historiografija uglavnom je ponavljala jugokomunističke dogme, od napuhanoga jasenovačkog mita (komu se odupro jedino Franjo Tuđman) do potpunoga prešućivanja Bleiburga.

Iako je formalno navedena i opisana represija u doba Kraljevine Jugoslavije, ona je ocrtana u tako mlakim crtama da se ne vidi da se doista radilo o monarhofašističkoj diktaturi koja je nužno^{[nedostaje izvor]} rađala radikalne ideologije poput ustaške. Dobar korektiv ovakvom ignorantizmu je knjiga Rudolfa Horvata Hrvatska na mučilištu koja nije integrirana u glavni korpus hrvatske historiografije kada je riječ o Ustaškom pokretu.

Sav je srpski ustanički pokret prikazivan kao samoobrambeni i »antifašistički«, dok se u velikom broju slučajeva^{[nedostaje izvor]} radilo o četničkim i genocidnim pokoljima Hrvata i Bošnjaka muslimana koji nisu imali veze s pojedinim ustaškim zlodjelima.^{[nedostaje izvor]}

Svi su pripadnici Ustaškog pokreta, kako vodstva (npr. Mile Budak), ili inteligencije koja je ušla u birokratsko-činovnički aparat NDH (pisac Vinko Nikolić), a pogotovo članovi ustaških vojnih postrojbi, koje su brojale veći dio rata oko 45.000 ljud^{[nedostaje izvor]} i mehanički proglašavani za »zločince«. Ta nebuloza^{[nedostaje izvor]} još je daleko od ispravljanja, a najbanalniji primjer je lijepljenje zločinačke etikete na ustaške vojnike koji su se borili za hrvatsku državu. Sama ideja da su bar 100.000 ljudi koji su prošli kroz ustaške formacije «zločinci» proziran je pokušaj kriminalizacije cijeloga hrvatskoga naroda i ideje hrvatske državnosti.^{[nedostaje izvor]} Glede zločina koje su mnogi pojedinačni ustaše, pa i dijelovi postrojbi, nedvojbeno počinili- partizanski egzekutori su sigurno krivi za osjetno veći broj zala.^{[nedostaje izvor][Individualizacija zločina, koji su bili organizirani]}

Pojam "ustaša" danas

Danas se naziv "ustaša" uglavnom koristi za hrvatskog šovinista koji svojim idejama i postupcima (ultranacionalizmom, vjerskom ili nacionalnom netrpeljivošću) podsjeća na ustaše iz 2. svjetskog rata.

U zemljama u okružju naziv "ustaša" katkad se koristi od strane šovinista kao pogrdan i uvredljiv naziv za sve ili većinu pripadnika hrvatskog naroda. U Srbiji riječ ustaša je epitet za stigmatizaciju političkih protivnika: tako je Slobodan Milošević, u doba poraza od srpskih nacionalista proglašavan za ustašu, budući da se riječ ustaša rabi u uvredama kao oznaka za nešto štetno za Srbiju ili srbofobno. U Bosni i Hercegovini se također izraz "ustaše" rabi u pogrdnom značenju, a osim Srba koriste ga i Bošnjaci. Štoviše, pojedini Bošnjački nacionalisti katkad rabe pogrdnu sintagmu "ustaški jezik" za izvorne hrvatske riječi koje rabe Hrvati u BiH.

Zaključak

Ustaše

Ovaj članak ili odlomak izgleda kao esej. (rasprava) Pomozite popraviti ovaj članak prema pravilima i smjernicama Wikipedije tako da stilski i sadržajno bude primjeren enciklopediji.

Ustaše

Ovaj odlomak ili članak sadrži tekst koji nije pisan enciklopedijskim stilom te ga valja doraditi i možebitno skratiti. (Rasprava) Molimo vas, pomozite unaprijediti članak ponovno ga pišući ili ispravljajući u enciklopedijskom stilu.

Ustaše

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Ustaše

U ovom članku je uočen jednostrani prikaz teme. (Rasprava) Članak je potrebno nadopuniti na način da prikazuje i druga gledišta.

Ustaše su bili radikalna nacionalistička organizacija s glavnim i jedinim ciljem rušenja Jugoslavije i osnivanjem samostalne hrvatske države. Poslije 2. svjetskoga rata su, poglavito u Europi i Amerikama, životarile razne manje političke udruge koje su željele srušiti Jugoslaviju- no, bez prave organizacije, vodstva, i programa. Preostala im je jedino ustaška ikonografija. Slomom Jugoslavije i nastankom suverene RH raison d'etre bilo kakvog takvoga pokreta je prestao. No, jesu li time iscrpljene sve značajke ustaštva? Je li ipak Ustaški pokret svijesno desno-radikalan, rasistički, možda i totalitaran? Odgovor na to je niječan. U hrvatskome društvu se, tu i tamo, kao znak prkosa zbog sluganskoga mentaliteta koji nerijetko pokazuje službena hrvatska politika, te protuhrvatskih makinacija zemalja koje utjelovljuju trenutno vladajuće kvaziliberalne manipulativne, «masonske» mondijalističke države, pojavljuje ostentativno isticanje elemenata ustaške ikonografije. Drugo je pitanje: je li ustaštvo zapravo radikalni antisrpski pokret po centralnom habitusu? Moglo bi se reći da je u njem antisrpski naboj izuzetno jak-no, kao posljedak kombinacije srpskoga tlačenja i dominacije, potpomaganih od zemalja stare Antante. Ustrajavanje u protuhrvatskoj politici nekih zapadnih zemalja neizostavno rađa iritaciju i potiskivanu agresivnost: no, ne prema Srbima kao takvima, nego prema protivnicima hrvatske samostalnosti, a to je uloga koju je dobar dio hrvatskih Srba odigrao s više entuzijazma nego što se može previdjeti ili oprostiti na kraće i srednje staze.

Naslov

Članak je prije nekog vremena premješten po kratkom postupku s "Ustaše" na sadašnji naziv, "Ustaša – Hrvatska revolucionarna organizacija" s objašnjenjem "Službeni naziv organizacije".[2]

Nazivi članaka, međutim, ne moraju odražavati "pravo" ili "službeno" ime osobe ili organizacije, već ono koje se u izvorima najčešće koristi. Može biti i skraćen, ako skraćeni oblik prevladava u uporabi (usp. CIA). Postojeći naziv članka je rijedak i atipičan u praksi, a k tome i nezgrapan. GregorB (razgovor) 00:15, 14. travnja 2014. (CEST)

Slažem se. "Ustaše" je skraćen i jednostavan naslov i tako bi se članak trebao zvati. Timbouctou (razgovor) 00:27, 14. travnja 2014. (CEST)

Ako su ustaše najčešće rabljeni naziv u hrvatskoj povijesnoj literaturi, tj. (sekundarnim, tercijarnim) izvorima, onda ne vidim razloga da se preusmjerenje ne učini. (Kad ćemo više dobiti te konvencije o natuknicama? :P) Conquistador (razgovor) 01:03, 14. travnja 2014. (CEST)

Riješeno. Mislim da je preimenovanje nekontroverzno. GregorB (razgovor) 00:03, 16. travnja 2014. (CEST)

Što mislite o nazivu "ustaštvo"?Lordluka99 (razgovor) 20:49, 21. listopada 2019. (CEST)

Razlike, slično a nije isto

Za prekinuti nepotrebne rasprave o tome jesu li nacizam i fašizam isto, ili jesu li ustaštvo i fašizam ili ustaštvo i nacizam isto, evo nešto na tu temu. https://www.encyclopedia.com/international/encyclopedias-almanacs-transcripts-and-maps/fascism-and-nazism
Govori o 20-ima i 30-ima 20. stoljeća. Diljem Europe nicali su pokreti modelirani na fašizmu i nacizmu.
Dalje piše da ni povjesničarima ni politolozima nije pošlo za rukom pronaći zajedničku crtu "divergentnim iskustvima" Francuske, Italije, Njemačke, Austrije, Mađarske, Španjolske, Rumunjske, Belgije, Engleske i latinskoameričkih država. (opaska: auktor ne spominje ni Hrvatsku ni Srbiju).
Raščlanjujući fašizam i nacizam auktori su trima načinima prilazili toj temi:
1. Prvim pristupom fašizam i nacizam su definirali kao suvremene totalitarizme te povezivali ga sa staljinizmom. No budući da se ta teorija usredotočuje na organizaciju države, izostavlja Italije "which was not truly totalitarian" (koja nije bila doista totalitarna).
2. Drugi pristupom traži se minimum koji povezuje Italiju i Njemačku a izostavlja sovjetski komunizam. Zajedničko se nalazi u "gospodarstvenim strukturama". Oblici tog su kriza kapitalizma, ili dionica gospodarstvenog razvoja, općenitoj europskoj kulturnoj krizi, u revoltu dolnjih srednjih slojeva, ili u psihološkoj traumi naraštaja koji je proživio prvi svjetski rat i posljedična preseljavanja.
3. Nemalo teorija poriče ikakvu svezu fašizma i nacizma (deny any connection between fascism and nazism), jer fašizam ima korijene u krizi marksističke ljevice, a nacizam je izveden iz ideja rasne biologije "uobičajenih u Europi 19. stoljeća" (common in nineteenth-century Europe).
To je dio koji se bavio (ne)istovjetnošću fašizma i nacizma, te staljinizma.
Slijedi dio gdje govori o sličnim pokretima diljem Europe. Kubura (razgovor) 04:02, 4. studenoga 2019. (CET)

Ovdje govori se o sličnim pokretima u Europi.
Raznolikost organizacija povezanim s fašizmom problem je za bilo koju općenitu teoriju:
1. Jedni su bili autoritarni-tradicionalistički koji su tražili restauriranje tradicijskih vrijednosti. Česta je metoda bila nasilje. Oslonac im je bila vjera i sveza s konzervativnim snagama.
2. Drugi su bili otvoreno fašistički ili nacistički. Osnovica u stanovništvu kojoj su se obraćali su bili dolnji srednji sloj i seljaštvo. Programi su uvijek bili antimarksistički, često s antikapitalističkim populizmom, ekstremnim nacionalizmom, rasnim misticizmom i antisemitizmom.
Dalje se nabraja primjere Austrije (Heimwehr), Španjolske (Falange España), Francuske (Action Française, Croix de Feu, Parti Social Français (koju stavljaju u antifašiste), Parti Populaire Français), Belgije (Parti Rexiste), Velike Britanije (British Union of Fascists), Mađarske (Nyilaskereszt), Rumunjske (Garda de fier/Legiunea Arhanghelului Mihail/Mișcarea Legionară). Ne spominje ruske emigrantske stranke koje su nosile pridjev fašističkog u imenu, ne obrađuju ligues d'extrême droite u Francuskoj, ni monarhofašističke režime (Kraljevina Jugoslavija), ni manje strančice diljem Europe.
Hrvatska enciklopedija [3] navodi "U tijeku 1920-ih i 1930-ih pojavili su se pokreti i polit. stranke s faš. obilježjem u mnogim eur. zemljama." gdje su naveli primjere još nekih zemalja kao Nizozemske (Nationaal-Socialistische Beweging), Norveške (Nasjonal Samling), Švicarske (Frontismus), Slovačke (Hlinková garda), Hrvatske (Ustaše); zanimljivo, Srbiju nisu spomenuli (JNP Zbor), ni Albaniju (Partia Fashiste e Shqipërisë).
Grčka komunistička stranka nazivala je i poslijeratni vladajući režim u Grčkoj monarhofašističkim. Kubura (razgovor) 06:20, 4. studenoga 2019. (CET)

Njeke od osobina:
[4]"Pristaše fašizma potjecali su ponajprije iz staroga i novoga sr. staleža, odn. iz redova obrtnika, trgovaca, ratara, namještenika i činovnika, koji su se zbog jačanja radničkoga pokreta i napretka u industrijalizaciji osjećali ugroženima u svojoj materijalnoj egzistenciji i društv. položaju. U svojim polit. pogledima faš. je ideologija bila, s jedne strane, izrazito antimarksistička i antiliberalna, a s druge militaristička i ponajviše nacionalistička. U borbi s polit. protivnicima primjenjivali su promidžbu i nasilje, a provodili su ih uz pomoć paravojnih organizacija i tajne policije."
Pogrješno bi bilo izjednačiti ustaštvo s fašizmom ili s nacizmom, premda imaju mnogo dodirnih točaka i preuzetih obrazaca djelovanja, premda je UHRO poslije preuzeo dosta od svojih zaštitnika, premda su potonji bili zaštitnici tog režima i premda je UHRO bio saveznik tih osovinskih pokreta.
Savezništvo s Njemačkom i Italijom nije dovoljni uvjet za ih proglasiti fašistima: SSSR je sudjelovao u diobi Poljske. Nešto ranije, na Münchenskoj konferenciji Engleska i Francuska su međunarodno priznale pripajanje Sudeta i okupaciju Češke, a u diobi su sudjelovale i Poljska i Mađarska; čemu prihvaćanje pripajanja i diobe? Mogli su ne pristati, ako im se nije ratovalo, a oni još dali međunarodno priznanje.
Zaštitništvo ustaša i njihova režima jest uvjetno rečeno. Njemačka i Italija pružile su im utočište, ali nisu htjeli ugroziti odnose s Kr. Jugoslavijom, pa su im ustaše bile "as u rukavu" ako šta pođe krivo. Kad im je bilo zbog interesa, onda su zatočile ustaše i onemogućile (zabranile?) rad i izdavaštvo, jer je Njemačkoj i Italiji odgovarala Jugoslavija.
Nakon uspostave NDH, zaštitništvo je i dalje bilo uvjetno. Za držati NDH u šaci, odnosno onesposobljavanja i dovođenja NDH na razinu disfunkcionalnosti, Italija i Njemačka su pomagale četničke ustanike a njemački dogovori s partizanima bili su tabu u povijesnim knjigama.
Sličnim se metodama služila i Njemačka. N.pr. indikativan je odnos nje. zapovjednika Srbije generala Badera koji je zagovarao prepuštanje istočne Bosne Dangićevim četnicima i povlačenje civilnih i vojnih institucija NDH, [5] negdje se spominje i tajni sporazum Badera i Dangića zbog kojeg se NDH morala povući iz gradova koje je vratila.
Nacizam je promovirao neopaganizam i kršćanstvo pogrdno smatrao židovskom vjerom, mnogi su se nacisti odrekli kršćanstva. Tu su i elementi Kulturkampfa usmjerenog protiv katoličanstva. UHRO nije nikako bio protiv kršćanstva, niti se itkoji dužnosnik iz NDH odmetnuo u paganizam.
Fašizam je i godine brojao po fašizmu i bilo je progona i pritisaka na katoličanstvo. UHRO nije bio usmjeren protiv katoličanstva.
Primjena promidžbe i okrutna nasilja u borbi protiv polit. protivnika uz pomoć paravojnih organizacija i tajne policije nedvojbeno je postojala kod UHRO.
Zbog gore opisanih razloga pogrješno je izjednačavati sve one totalitarističke pokrete, bez obzira na mnogobrojna poklapanja. Nacizam je izmislila Njemačka (Austrija dade Hitlera), fašizam Italija, one su pokrenule svjetski rat i stvorile okrutne ideologije. Nikoji drugi narod ni nikoja druga država. Nazvati istim imenom druge pokrete pogrješno je, čak i kod onih koji su uzeli isti pridjev, jer svatko napravi drugačije iz drugih pobuda makar nosili isto ime. Nacizam i fašizam su povijesno obilježeni kao imena i pridavati ih drugim narodima je kao da se tim drugim narodima lijepi krivnja za monstruoznost koje su iznjedrili tvorci, a time se i distribuira krivnja i odgovornost tvoraca i većinskih počinitelja zločina, makar i oti drugi pokreti su također počinili okrutne zločine.
Stoga je ustaštvo samo i jedino ustaštvo i pripadnici tog pokreta samo su ustaše. Nacizam je njemačko-(austrijski[6]), fašizam je talijanski, a ustaštvo je hrvatski proizvod. Dovoljno je ustaštvo kompromitirano, ne treba im lijepiti tuđe grijehe, jer imaju dovoljno svojih. Kubura (razgovor) 06:20, 4. studenoga 2019. (CET)