Reuven Ramaty High Energy Solar Spectroscopic Imager

Izvor: Wikipedija
Reuven Ramaty High Energy Solar Spectroscopic Imager
OrganizacijaNASA
Datum lansiranja5. veljače 2002.
Raketa nosačPegasus XL
Mjesto lansiranjaCape Canaveral
Trajanje misije16 godina, 6 mjeseca, 10 dana
Pad iz orbitevjerojatno 2022.
Masa293 kg[1]
NapajanjeSolarne ploče

Reuven Ramaty High Energy Solar Spectroscopic Imager (RHESSI), šesta misija iz NASA-inog programa Small Explorer namijenjena istraživanju osnovne fizike ubrzanja čestica te oslobađanje eksplozivne energije u sunčevim bakljama.[1] Letjelica je lansirana 5. veljače 2002. pomoću rakete Pegasus XL sa zrakoplova koji je poletio iz svemirskog centra Kennedy.[1]

Misija je do 29. ožujka 2002. nosila naziv HESSI nakon čega je promijenjen u čast Reuvena Ramatyja, pionira na području solarne fizike.

RHESSI je dizajniran da fotografira sunčeve zrake u energetskim fotonima od mekih rendgenskih zraka (~ 3 keV) do gama zraka (do ~ 20 MeV) i da osigura spektroskopiju visoke rezolucije do energije gama zraka od ~ 20 MeV. Nadalje, imao je mogućnost obavljanja prostorno razlučene spektroskopije s visokom spektralnom razlučivošću.

Nakon komunikacijskih poteškoća, RHESSI je prekinuo znanstvene operacije 11. travnja 2018. u 01:50  UTC.[2] RHESSI je ugašen 16. kolovoza 2018. i ostaje u stabilnoj niskoj Zemljinoj orbiti. Međutim, budući da ne raspolaže sredstvima za pogon, atmosfersko povlačenje će s vremenom povući svemirski brod u Zemljinu atmosferu, što bi se moglo dogoditi već 2022. godine.  

Rezultati misije[uredi | uredi kôd]

RHESSI promatranja promijenila su našu perspektivu o sunčevim bakljama, posebno na visokoenergetske procese u bakljama. RHESSI zapažanja dovela su do brojnih publikacija u znanstvenim časopisima i prezentacija na konferencijama. Do 2017., RHESSI se referira u 2.474 publikacija, knjiga i prezentacija.[3]

  • RHESSI je bio prvi satelit koji je slikao gama zrake iz sunčevog zračenja.[4]
  • RHESSI je bio prvi satelit koji je točno izmjerio zemaljske bljeskove gama zraka koji dolaze od grmljavinske oluje, a RHESSI je otkrio da se takvi bljeskovi javljaju češće nego što se mislilo, a gama zrake imaju veću frekvenciju u prosjeku od prosjeka za kozmičke izvore.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c "Science Facts" (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2015. Pristupljeno 7. kolovoza 2011. hesperia.gsfc.nasa.gov (7. kolovoza 2011.)
  2. RHESSI. NASA/Goddard Space Flight Center. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2019. Pristupljeno 21. veljače 2019.
  3. All Refereed RHESSI Publications, 1998 to present. NASA/Goddard Space Flight Center. 24. kolovoza 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. kolovoza 2020. Pristupljeno 21. veljače 2019.
  4. Hurford, G. J. Listopad 2003. First Gamma-Ray Images of a Solar Flare. The Astrophysical Journal. 595 (2): L77–L80