Riječni rak
| Riječni rak | |
|---|---|
 Riječni rak | |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Ugroženi | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Arthropoda |
| Potkoljeno: | Crustacea |
| Razred: | Malacostraca |
| Red: | Decapoda |
| Porodica: | Astacidae |
| Rod: | Astacus |
| Vrsta: | A. Astacus |
| Dvojno ime | |
| Astacus astacus Linnaeus, 1758. | |
| Sinonimi | |
| Astacus fluviatilis | |
Riječni rak (lat. Astacus astacus) je jedna od četiri autohtone vrste slatkovodnih deseteronožnih rakova iz porodice Astacidae koja nastanjuje hrvatske rijeke i jezera. U Hrvatskoj ga još nazivaju plemeniti rak.[1]
Opis[uredi | uredi kôd]
Riječni rak je s leđne strane obično tamnosmeđe, maslinasto zelene do crne, a ponekad plavičaste ili crvenkaste boje. Trbušna strana je zeleno-smeđe boje. Površina tijela plemenitog raka je prekrivena čvrstim oklopom, pa kao ni morski tako ni riječni rakovi ne mogu kontinuirano rasti, nego u toplije doba godine presvlače oklop odbacujući stari. Dok su mekani, plemeniti rakovi rastu u duljinu pa ponovno izgrade novi čvrsti oklop. Tom prigodom jedu stari oklop i koriste njegove minerale. Vrh glave riječnog raka je produljen u šiljak, a glava je srasla s prsima u glavopršnjak iza kojeg se nalazi zadak. Na prsnom dijelu tijela imaju pet pari nogu koje služe za hodanje, a prvi par čine velika i široka kliješta. Kliješta mužjaka su uvijek veća nego u ženki.
Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]
Riječni rak obitava u slatkim vodama od Francuske preko centralne Europe, do Balkanskog poluotoka. Može ga se naći i na Britanskom otočju, Skandinaviji i zapadnim dijelovima Rusije.[1]
Riječni je rak visoko cijenjena konzumna vrsta, pa je stoga često prenošen i izvan prirodno areala, tako da je danas prisutan u: Austriji, Belgiji, Bjelorusiji, Bugarskoj, Crnoj Gori, Češkoj, Danskoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji, na Kosovu, Latviji, Litvi, Mađarskoj, Sj. Makedoniji, Moldaviji, Nizozemskoj, Norveškoj, Njemačkoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Rusiji, Slovačkoj, Sloveniji, Srbiji, Švedskoj, Švicarskoj, Ukrajini i Velikoj Britaniji.[1]
U Hrvatskoj je riječni rak autohtona vrsta slatkovodnih deseteronožnih rakova a nastanjuje rijeke kontinentalne Hrvatske[2], poglavito savskog i dravskog slijeva. Uneseni su i u pojedine rijeke jadranskog slijeva.
Način života i ishrana[uredi | uredi kôd]
Rakovi ove vrste su noćne i životinje koje žive na dnu, nisu pretjerano teritorijalni, ali iskazuju agresiju u slučajevima kada im je prostor ograničen. Riječni rak često i u velikom broju ugiba od račje kuge koju su donijele neke strane vrste rakova. Osim toga, neke američke vrste su agresivnije od autohtonih europskih vrsta, pa ih u borbi za prostor i hranu potiskuju iz njihovih staništa, a kako brzo rastu i razmnožavaju se, gotovo ih je nemoguće nadzirati. Zbog navedenog je riječni rak u Hrvatskoj u potpunosti zaštićen zakonom, pa je u skladu s tim njegov lov zabranjen.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Nacionalni program za praćenje stanja očuvanosti vrsta u Hrvatskoj, pristupljeno 28. veljače 2020.
- ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija - A. Astacus
Poveznice[uredi | uredi kôd]
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Riječni rak |
 | Wikivrste imaju podatke o: Riječni rak |