Rudolf Brajičić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Rudolf Brajičić, S.J.
Rudolf Brajičić
Rođenje 12. travnja 1918.
Zenica, Austro-Ugarska
Smrt 13. siječnja 2007. (89. god.)
Zagreb, Hrvatska
Nacionalnost Hrvat
Zanimanje svećenik
isusovac Hrvatske pokrajine Družbe Isusove
profesor
pisac
teolog
filozof
Portal: Životopis

Rudolf Brajičić, S.J. (ili Brajčić) (12. travnja 1918., Zenica - 13. siječnja 2007., Zagreb), bio je katolički svećenik, isusovac Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, profesor na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove te Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu , pisac, teolog i filozof.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rane godine[uredi VE | uredi]

Rudolf Brajičić, rođen je pred kraj Prvog svjetskog rata, 12. travnja 1918. Preci mu potječu iz Podstrane u dalmatinskoj Hrvatskoj. U tom kraju slavne proslosti (Poljička Republika) odrastao je i Rudolf, no rodio se u srcu Bosne - u Zenici. Ondje je naime njegov otac Špiro radio u državnoj službi u vrijeme dok su Bosna i Hercegovina bile unutar Austro-Ugarskog Carstva. U Bosni je i pobožna majka Ivanica rođ. Božiković rodila troje djece: Danicu, Julija i Rudolfa. Najmlađi je bio Rudolf. Poslije raspada Habsburške Monarhije otac Špiro se vraća s obitelji u svoj zavičaj te postaje seoski trgovac i poduzetnik u Strožancu. Kada su djeca završila osnovnu školu u nedalekom Stobreču, otac ih želi – majka je u to vrijeme umrla – dalje školovati, pa sinove Julija i Rudolfa upisuje u splitsku klasičnu gimnaziju, a poslije i kćerku Danicu u domaćinsku školu kod časnih sestara franjevki (kasnije je ušla u Družbu sestara služavki malog Isusa). Za vrijeme gimnazije (1928.-1936.), u trećem razredu, Rudolf je postao sjemeništarac Splitske biskupije. S vremenom se u njemu pojavila zelja da ostvari svećenicko zvanje u isusovačkom redu. Stoga osmi razred zavrsava u Travniku, gdje su isusovci vodili klasičnu gimnaziju Vrhbosanske nadbiskupije.

Formacija u Družbi Isusovoj[uredi VE | uredi]

Kolegij Družbe Isusove na Jordanovcu u Zagrebu, gdje je p. Brajičić proveo najveći dio svog života i djelovanja na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove

Poslije ispita zrelosti u Travničkoj gimnaziji, stupa u Družbu Isusovu (30. srpnja 1936.). Dvogodišnju kušnju obavio je u novicijatu na Jordanovcu u Zagrebu, pod vodstvom već tada uglednog propovjednika, duhovnog vođe i ispovjednika p. Ivana Kozelja.

Nakon novicijata završava trogodišnji studij filozofije (1938.-1941.) na novoosnovanom Filozofskom institutu Družbe Isusove u Zagrebu (1937.), smještenom u Kolegiju na Jordanovcu, gdje je već od 1930. godine bio novicijat i dom duhovnih vježbi. Poslije filozofije, prema isusovačkom načinu duhovno-intelektualne izgradnje vlastitih mladih članova (skolastika), obavlja tzv. magisterij (didakticko-pedagoški staž), kada provjerava praktičnu sposobnost djelovanja kao budući apostolski radnik. Tako je skolastik Rudolf Brajičić kroz dvije godine bio odgojitelj u Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu (1941.-1943.). Ondje je ostao u lijepoj uspomeni sjemeništarcima, od kojih su mnogi postali svećenici, a neki i ugledni svjetovni intelektualci.

Samoodgojno dozrijevanje nastavlja poslije »magisterija« za četverogodišnjeg studija teologije (1943.-1947.). U to vrijeme isusovački bogoslovi studiraju na Katoličkom bogoslovskom fakultetu u Zagrebu, ali i kod kuće (u rezidenciji u Palmotičevoj 33) pod vodstvom otaca koji su studije s doktoratima završili na učilištima Družbe Isusove u raznim europskim zemljama prije Drugoga svjetskog rata. P. Brajičiću i njegovoj generaciji rat je naime onemogućio studij u inozemstvu. Osim toga nove komunističke vlasti željele su odmah na početku slomiti Crkvu – od običnih vjernika do svećenika i biskupa – pa su tako zabranile odlazak bogoslovima preko granice.

Nakon trogodišnjega teološkog studija zaredio ga je za svećenika u kapeli nadbiskupskog dvora zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac (18. kolovoza 1946.). Godinu dana kasnije diplomirao je teologiju. Završnu duhovnu formaciju (tzv. treću probaciju) obavlja u Dubrovniku pod vodstvom p. Ivana Jagera (1951.-1952.). Uvidjevši njegove intelektualne sposobnosti, poglavari ga šalju na daljnji studij. Tako je god. 1956. postigao doktorat iz teologije na Katoličkom bogoslovskom fakultetu u Zagrebu. Pod vodstvom prof. dr. Stjepana Bakšića napisao je i obranio radnju »Utrum nomine “Pater Noster” secundum Sacram Scripturam prima tantum Persona an tota Trinitas intelligenda sit?«.

Profesor[uredi VE | uredi]

Još prije doktorata p. Brajičić je počeo predavati predmete dogmatske teologije na novootvorenom (1953.) Teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu (Palmotićeva 33), a već od 1947. god. davao je dopunske satove iz teologije mladoj subraći koja su studirala na Katoličkom bogoslovskom fakultetu na Kaptolu. U glavnom gradu Hrvatske djeluje kao profesor teologije na Teološkom, odnosno Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove preko četrdeset godina, i to će mu biti glavni apostolski posao (nekoliko je semestara predavao i na Visokoj bogoslovnoj školi u Sarajevu). I kao umirovljeni profesor vodio je zanimljive seminare studentima filozofije i teologije (npr. o Kantu, o ženi u Crkvi, o islamu itd.). Već kao mladi svećenik postaje sve više cijenjeni voditelj duhovnih vježbi časnim sestrama i svećenicima, konferansijer, egzortator i nadahnuti propovjednik. Profesionalno djelovanje

P. Brajičiću su bile u Hrvatskoj pokrajini Družbe Isusove povjerene razne upravne i organizatorske službe. Tako je od 1957. do 1961. god. rektor Kolegija na Jordanovcu u Zagrebu i savjetnik provincijalova vijeća, a od 1969. do 1975. nadstojnik Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove. Pokrenuo je (1967.) i uređivao list za duhovnu izgradnju »Gospino ognjište«, koji je 1971. prerastao u časopis za religioznu kulturu »Obnovljeni život« (urednik od 1971. do 1978.). Uz suradnju drugih pisaca započeo je (1977.) izdavati teološki niz »Komentari dokumenata Drugog vatikanskog sabora«. Nažalost, od zamišljenih trinaest svezaka tiskano je samo sedam. Od godine 1977. do 1990. bio je instruktor (duhovni učitelj) mladih isusovaca-svećenika, koji svoju cjelokupnu ignacijevsku izgradnju završavaju višemjesečnom kušnjom (tzv. treća probacija) i polaganjem posljednjih zavjeta.

Na razini mjesne Crkve p. Brajičić je bio član Teološke komisije Biskupske konferencije Jugoslavije (1970.-1979.), potpredsjednik Hrvatskog mariološkog instituta pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1976.-1977.), nacionalni tajnik Apostolata molitve (1984.-1993.), a osim toga i redoviti član Papinske međunarodne marijanske akademije u Rimu.

Preminuo je u 13. siječnja 2007. u Zagrebu, u 89. godini života, 71. redovništva u Družbi Isusovoj i 61. svećeništva.

Profil[uredi VE | uredi]

Teološko-filozofski profil[uredi VE | uredi]

R. Brajičić i dr., Dogmatska konstitucija o Crkvi. Komentar s drugim autorima, I. sv. Zagreb, FTI, 1977, II. sv. 1981.

Brajičićev spisateljski rad može se razdijeliti u dva dijela: onaj prije Drugoga vatikanskog sabora i onaj poslije njega. Ako bismo htjeli ukratko istaknuti obilježje toga djelovanja, može se reći sljedeće: Rudolf Brajičić je teolog koji ide tragovima teološke intuicije sa željom da je kategorizira i postavi u polje logike. Budući da to ne ide bez snažne potpore filozofije, moglo se očekivati da će se baviti i filozofskim problemima. Tako je i bilo. On teologiju i filozofiju ne prepričava, nego u njima otkriva nove vidike.

R. Brajičić, Dekret o apostolatu laika. Komentar, Zagreb, FTI, 1990.
R. Brajičić, Bit i suvremenost Crkve. Putevi vjerničke svijesti danas, Zagreb, FTI, 1986.

Prije Koncila izdao je – inspiriran Monsabreom – kratke konferencije o Bogu, Trojstvu, stvaranju i čovjeku. Zanimljivo, u jednoj od tih konferencija iz šezdesetih godina u svezi s atomskom fizikom spominje »vilinski ples atomskih čestica iza vidljivih zidova materije«. Danas pak fizičari govore o »svemirskom plesu« tih istih čestica, zanoseći se holističkim shvaćanjem svemira. U svojoj doktorskoj radnji dokazao je da nebeskom Ocu, prvoj božanskoj Osobi, pripada prednost u milosnom odnosu prema nama, a ne cijelom Presvetom Trojstvu, što se u teologiji inače držalo sigurnim teološkim zaključkom. Koncil mu je dao pravo, posebice u obnovljenoj liturgiji. Pišući o mariološkim problemima u inozemnom časopisu »Marianum«, upozorava da možemo govoriti o dva vidika otkupljenja: ne samo u subjektivnom nego i u objektivnom redu. To je pisanje našlo odjeka u disertaciji Brazilca G. Baraune i u školskim priručnicima Španjolca I. A. de Aldame. Općenito govoreći, Brajičić je posvetio možda svoje najljepše stranice području mariologije. Velika mu je zapreka spisateljskom radu prije Koncila ipak bila praktička nemogućnost objavljivanja radova u Hrvatskoj. Stoga je i pokušavao u nekoliko navrata svoje misli priopćiti preko inozemnih časopisa na latinskom jeziku (Divus Thomas, Marianum, Ecclesiastica Xaveriana). Tek poslije Koncila, kad su komunističke vlasti u nas donekle »odškrinule« vrata Crkvi, mogao je Brajičić slobodnije i obilnije pisati članke i studije o raznim teološkim pitanjima u domaćim časopisima. U »Obnovljenom životu«, čiji je bio glavni pokretač, redovito će pisati o raznim teološkim i filozofskim temama te se osvrtati na mnoge novije pojave u Crkvi i društvu. Budno će paziti na razvoj pokoncilske problematike, o čemu je imao i referat na Biskupskoj konferenciji Jugoslavije. Radi na posuvremenjivanju crkvenog nauka, napose kristologije. Crkveni su se oci iz prvih stoljeća kršćanstva borili za stvarnost Kristova čovještva protiv doketa i za integritet njegove ljudske naravi protiv Apolinara, kasnije monofizita i monoteleta, a Brajičić se u naše vrijeme – složno s nekim novijim teolozima i originalno – zauzimao za integritet Kristove ljudske psihe, sto je vrlo važno za današnjeg čovjeka. Zanimao ga je još više sam način posuvremenjivanja, kako bi mu osigurao sto veću učinkovitost i pravilnost, budući da ono mora biti neprestano, a ne prigodno. Za Brajičića je posuvremenjivanje transcendentalna relacija biti kršćanskih otajstava naspram načina doživljavanja životnih vrednota u pojedinim povijesnim epohama. Dva su termina pritom odlučna: bit i suvremenost. Tim će izrazima označiti možda svoje najzrelije teološko djelo, koje će dobiti visoku ocjenu naših teoloških stručnjaka: »Bit i suvremenost Crkve« s podnaslovom »Putevi vjerničke svijesti danas«. Prvi od njih (bit) zeli naglasiti utemeljenost na tradiciji, a drugi (suvremenost) ističe okrenutost prema »ovdje i sada« pokoncilske Crkve. Gledajući kroz taj svoj prozor »biti i suvremenosti«, Brajičić nas pokušava, napose u svojim komentarima koncilskih dokumenata, staviti na sigurno tlo »aggiornamenta«. Šteta što ovaj vrsni poznavatelj teologije nije sudjelovao kao teološki stručnjak na Drugom vatikanskom saboru, jer bi to olakšalo i obogatilo njegov rad na komentarima koncilskih dokumenata, kojima je posvetio niz mukotrpnih godina. P. Brajičić u svojim teoloskim radovima konceptualno i metodološki slijedi skolastičku misao, ali ulazi i u suvremene teološke pravce. Tako prvi uvodi u hrvatsku teološku literaturu načela tzv. kerigmatske teologije (usp. djelo »Životna toplina kršćanskih misterija. Kerigmatički pogled na dogmu«). Njegov je način govora dijaloški, a ne iskuljučiv. To ne znači da svoje misli i stavove ne iznosi vjernički iskreno i znanstveno-istraživački pošteno. S posebnom zauzetošću godinama je širokom vjerničkom čitateljstvu u »Glasniku Srca Isusova i Marijina« tumačio smisao pobožnosti prema Kristovu Srcu te važnost i teološko značenje Apostolata molitve. Istim duhom čovjeka intuicije i logike Brajičić se uhvatio u koštac s prvakom novovjekovne filozofije – Kantom, baveći se napose problemom njegovih sintetičkih sudova »a priori«. Taj intenzivni dijalog s Kantom iznjedrio je zanimljivu knjigu »Opravdanje čistog uma. U svjetlu transcendentalnih odnosa«. Brajičić je nakon Stjepana Zimmermanna jedini u nas koji je o Kantu pisao na originalan način, te tako obogatio hrvatsku filozofijsku misao. Posljednjih desetak godina spisateljskog djelovanja sve se više okretao filozofskim promišljanjima. Osim spomenutog djela o Kantu objavio je jos tri knjige strogo filozofskog karaktera. Onu s naslovom »Filozofski eksperiment« smatrao je svojim glavnim djelom, koje je doživjelo povoljne ocjene. Brajičić je ponudio svoje rješenje teorije spoznaje, zahtijevao širu tematiku filozofiranja od one u aristotelovsko-tomističkom sustavu te ukazao na nove metodološke putove. Njegova je poruka skolastickoj filozofiji da se uz pomoć modernih filozofa može unijeti mnogo svjetla u filozofiju »perennis«. Općenito se može reći da je značajan njegov doprinos hrvatskoj teološkoj i filozofskoj misli. Za osobite zasluge u znanosti odlikovan je god. 1996. Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

Duhovni profil[uredi VE | uredi]

R. Brajičić, Opravdanje čistoga uma. U svjetlu transcendentalnih odnosa, Zagreb, FTI, 1988.

»Glavno zanimanje mojega života«, zapisao je p. Brajičić u svojemu dnevniku, »kao i života drugih svećeničkih i redovničkih duša bio je Bog«. Tako je sam označio svoj identitet. Bio je bogotražitelj. Susret s Bogom dao je temelj njegovu zivljenju. »Bog ne pali samo svijeću moje egzistencije nego i sunce moje ljubavi prema Njemu. Svijeću moje egzistencije pali stvaralačkim činom, užiže vatru moje ljubavi prema sebi svojom vječnom ljubavi.« U traženju i doživljavanju Boga bio je kao svećenik i isusovac iskreno odan svome Učitelju i Gospodinu – Isusu: »Osjećam se živeći dnevno u dodiru sa stvarima, sa svijetom i svjetskim stvarima kao da hodam po kiši, po pljusku, tražeći gdje da sklonim glavu. Našao sam svoj stan u Tebi, Isuse. U Tebi se, Isuse, osjećam smiren, upokojen, siguran kao ukopan u vječnost.«

Već u osnovnoj školi Rudolf Brajičić se razvio u refleksivnoga i dubokoumnoga mladića. Tako opisuje kako je »kroz osnovnu školu i u nižim razredima gimnazije za ljetnih mjeseci dok bi ujutro na moru bila bonaca znao ustati iz kreveta, nasloniti se laktima na prozor kuće i dugo, dugo povrsinom mirnoga mora preko otoka Brača i Šolte duhom ploviti u beskrajne prostore dalje i iznad mora, a u dušu bi mu se slila sva bonaca mora.« Prisjećao se kako mu je kateheta potresao dušu izjavom da je beskrajni Bog posvuda prisutan, pa i u najmanjem zrncu prašine.

U svojoj refleksivnoj duši p. Brajičić je bio zaljubljenik u svijet i Boga. O tome u dnevniku piše: »Ljepota prirode vuče u sanjarenje. Život na zemlji pun bogatstva vuče u beskraj. Ali izvučem li Boga iz prirode, prirodu doživim kao ruševinu, kao napušteni hram, kao rupu u čeljusti kad se iz nje izvadi zub. Čudan osjećaj. Pustoš usred vreve ljudi, doživljaj pustinje u rascvjetanoj mediteranskoj prirodi. Samo se onda smirujem, kada cvijeće i covjeka hvatam bojom kojom oslikavam Boga.«

Neobičnom intuicijom, zavidnim spekulativnim darom i savjesnom marljivosću Brajičić je stvorio uistinu vrijedan životni opus od dvadesetak knjiga i brošura te preko tristo dvadeset znanstvenih, stručnih i informativnih članaka u brojnim domaćim i inozemnim casopisima i zbornicima. »Po naravi nadaren, po odgoju radin i kao umirovljeni profesor ne miruje. Drži seminare o aktualnim temama, prati zbivanja u svijetu istražujući im uzroke i predviđajući ishod, veseli se slobodi domovine, uživa u filozofsko-teološkim raspravama, piše po raznim časopisima. Nikad nije volio ići utrtim stazama, uvijek originalan, istraživački nastrojen, otvoren prema sve većem i uvijek novome.« (M. Matić) P. Brajičić je bio vrlo duhovna osoba, čovjek molitve i razmatranja. Njegov se život odvijao u osobnom iskustvu Boga. To mu je iskustvo darovano u duhovnim vježbama sv. Ignacija, čiju je karizmu živio u isusovačkom redu. U ignacijevskoj duhovnosti treba doći »u ozračju spasenja do vlastitih dubina odstranjujući sve neuredne sklonosti i želje«, a onda tražiti »svim silama svoga bića Božju volju za cijeli svoj život, tako da u životnoj praksi želimo, biramo i činimo samo ono što nas više vodi k cilju radi kojega smo stvoreni, a to je veća slava Bozja i spas ljudi. U takvom duhovnom ozračju živio je o. Brajičić kao isusovac 71 godinu.« (M. Matić) U njegovoj je duhovnosti važno mjesto zauzimala i Isusova Majka Marija. Prema Gospi gajio je posebnu odanost i pobožnost. Stoga je zelio da Crkva proglasi Blazenu Djevicu Mariju suotkupiteljicom ljudskoga roda i posrednicom svih milosti.

Brajičić se uvijek zanimao za nova pitanja suvremenog čovjeka, reflektirao o njima i pokušavao im dati svoju osobnu misao kao svećenik, teolog i filozof. Pritom je dolazio do izražaja njegov mediteranski temperament inventivnosti i kreativnosti te ignacijevska ozbiljnost i dubina razmišljanja. U redovničkoj se zajednici isticao kao duhovna i misaona osoba, koja je svojom spekulativnom snagom i sposobnošću izražavanja privlačila druge i poticala na plodne diskusije. Otkrivati uvijek iznova sveukupnu stvarnost koja nas okružuje – to je bio imperativ Brajičićeva intelektualnog apostolata. Svojem logičkom i spekulativno-sintetičkom načinu razmišljanja pridodao je s vremenom i toplinu osjećaja, tako da njegov način govora i pisanja nije bio suh i hladan, nego svjež i srdačan. Uza sve to finoća i duhovitost koju je posjedovao stavljala ga je u red onih s kojima su se ljudi rado susretali, jer su osjećali da ih razgovor s njim obogaćuje i oplemenjuje. Profinjenost njegove duše dolazi do izrazaja i u oporuci napisanoj prije nekoliko godina (8. studenog 2000.), koju je kasnije još dva puta potvrdio i obnovio: »Misleći na svoj odlazak u vječnost želim poglavarima i subraći zahvaliti za sve dobro i milosti koje sam preko njih i živeći u zajednici s njima od Boga primio. Ujedno molim za oproštenje sve koje sam na bilo koji način uvrijedio ili svojim ponasanjem sablaznio...« Takav je bio hrvatski svećenik-isusovac p. Rudolf Brajičić, duhovni pisac i učitelj, teolog i filozof.

Djela[uredi VE | uredi]

Knjige i brošure[uredi VE | uredi]

R. Brajičić, Tko ako ne ja? Devet razmatranja za duhovnu obnovu, [cikl.], Zagreb, 1962.
R. Brajičić, Čovjek. Kratke konferencije, [cikl.], Zagreb, 1965.
R. Brajičić, Bog. Kratke konferencije, [cikl.], Zagreb, 1966.
R. Brajičić, Troosobni Bog. Kratke konferencije o presvetom Trojstvu, [cikl.], Zagreb, 1967.
  • Utrum nomine »Pater Noster« secundum Sacram Scripturam prima tantum Persona an tota Trinitas intelligenda sit? [doktorska disertacija, ciklostil], Zagreb, 1956.
  • Tko ako ne ja? Devet razmatranja za duhovnu obnovu [cikl.], Zagreb, 1962.
  • Životna toplina kršćanskih misterija. Kerigmatički pogled na dogmu [cikl.], Zagreb, 1963.
  • Temelji Božje kuće u srcu. Razmatranja, Zagreb, 1965.
  • Čovjek. Kratke konferencije, Zagreb, 1965 (2. izd. 1994).
  • Bog. Kratke konferencije, Zagreb, 1966 (2. izd. 1994).
  • Troosobni Bog. Kratke konferencije o presvetom Trojstvu, Zagreb, 1967 (2. izd. 1996).
  • Vidljivi i nevidljivi svijet. Kratke konferencije o materijalnom svijetu i anđelima, Zagreb, 1969 (2. izd. 1994).
  • Temeljne misli o sakramentima [cikl.], Zagreb, 1970.
  • Bilješke o Euharistiji [cikl.], Zagreb, 1971.
  • Građa za traktat o milosti [cikl.], Zagreb, 1972.
  • Teologija o Bogu [cikl.], Zagreb, 1972.
  • Dogmatska konstitucija o Crkvi. Komentar s drugim autorima, I. sv. Zagreb, 1977, II. sv. 1981.
  • Bog – naš Otac i Stvoritelj, Slavonski Brod, 1985.
  • Bit i suvremenost Crkve. Putevi vjerničke svijesti danas, Zagreb, 1986.
  • Opravdanje čistoga uma. U svjetlu transcendentalnih odnosa, Zagreb, 1988.
  • Dekret o apostolatu laika. Komentar, Zagreb, 1990.
  • Filozofski eksperiment. Signifikantni i egzistentni vidici u filozofiji, Zagreb, 1996.
  • Filozofija i filozofije. Filozofski fragmenti. Dovršavanje-suprotstavljanje-zbližavanje, Zagreb, 1999.
  • Govor o Apsolutu govor je o misteriju. Misterij, kljucni pojam filozofije, Zagreb, 2000.

Članci[uredi VE | uredi]

  • Religiozno-moralne ideje osvajača Istoka, Život 23 (1942) 100-108.
  • Marija među Hrvatima. Marijina svetišta u Hrvatskom narodu, Croatia Sacra, Zagreb 11-12 (1943) 350-369.
  • Immaculata – Corredemptrix, Marianum, Roma 18 (1956) 177-195.
  • Rationes naturam regiae potestatis B. V. Mariae illustrantes, Marianum, Roma 29 (1958) 190-208.
  • Solum Patris Filii, Ecclesiastica Xaveriana, Bogota (Colombia) 11 (1961) 221-287.
  • Pojam kerigmatičke teologije, Bogoslovska smotra, Zagreb 33 (1963) 92-96.
  • De loco, modis et comprobatione satisfactionis in opere redemptionis, Divus Thomas, Fribourg (Helvetia) - Piacenza (Italia) 67 (1964) 79-88.
  • Kateheza - izvor religiozne spoznaje, Bogoslovska smotra, Zagreb 36 (1966) 34-55.
  • Odsutnost i prisutnost kršćana na planetu, Crkva u Svijetu, Split br. 3 (1966) 66-67.
  • Marija u misteriju Krista i Crkve, Crkva u Svijetu, Split br. 4 (1966) 45-47.
  • Antropologija ideje Božjega naroda, Crkva u Svijetu, Split br. 5 (1966) 54-62.
  • Žuti znak i stambeni otkaz, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 57 (1966) 403-405.
  • Privlačnost kršćanske smrti, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 57 (1966) 414-417.
  • Kateheza – izvor religiozne spoznaje, Katehetski tečaj u Splitu 1965, Split 1966, 10-57.
  • Objava i nadnaravna spoznaja Boga, Bogoslovska smotra, Zagreb 37 (1967) 168-170.
  • Moral kao inspiracija, Bogoslovska smotra, Zagreb 37 (1967) 361-374.
  • Spectrum, Crkva u Svijetu, Split br. 3 (1967) 110.
  • Kušnja u obiteljima, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 58 (1967) 89-91.
  • Posuvremenjenje kršćanske svijesti, Crkva u Svijetu, Split br. 4 (1968) 19-30; 5 (1968) 45-56; 6 (1968) 17-25.
  • Pitanje skolastike u današnjoj teologiji, Crkva u Svijetu, Split br. 4 (1969) 128-145.
  • Pravo lice Crkve, Crkva u Svijetu, Split 5 (1970) 209-229; 321-340.
  • Dogmatski temelji Dekreta o apostolatu laika, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 14-26.
  • U dijalogu s marksistima, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 35-39.
  • Kamo idemo?, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 69-72.
  • Koliko je uspjelo izdanje »Dokumenata Drugog vatikanskog koncila«?, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 85-87.
  • Pluralizam profesora Dragutina Jurića, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 140-143.
  • Bilješka o svećeničkom tečaju u Zagrebu, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 173-176.
  • Kršćani u današnjem svijetu, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 214-225.
  • O vjerskoj slobodi, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 252-259.
  • Čvorište svećeničke krize, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 339-348.
  • Tomislav Šagi-Bunić, Svećenik kome da služi, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 392-396.
  • Početak boljega svijeta, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 403-406.
  • Intervent na XI. Međunarodnom kongresu za sociologiju religije, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 584-585.
  • Tomislav Šagi-Bunić, Crkva i domovina, Obnovljeni Život, Zagreb 26 (1971) 596-597.
  • Sancti Gregorii Magni »Hoc ipsum de Spiritu Sancto ex carne irginis concipi e Sancto Spiritu ungeri fuit«  Reg XI, 555 ut fundamentum cultus B. Mariae in luce interpretationis Deiparogenesis, Acta Congressus Mariologica-mariani, vol. III, 101-125.
  • Osnovne linije Sinode, Obnovljeni Život, Zagreb 27 (1972) 1-6.
  • Prisutnost mita u Bibliji, Obnovljeni Život, Zagreb 27 (1972) 158-164.
  • Srce, sabirna točka čovječanstva, Obnovljeni Život, Zagreb 27 (1972) 225-229.
  • Manifest trideset trojice, Obnovljeni Život, Zagreb 27 (1972) 329-339.
  • Ante Škobalj, Obredne gomile, Obnovljeni Život, Zagreb 27 (1972) 431-432.
  • Religija u školi, Obnovljeni Život, Zagreb 27 (1972) 433-437.
  • Ivan Fuček, Osobno doživljeno kršćanstvo, Crkva u Svijetu, Split 7 (1972) 187-188.
  • Što je zapravo bio Koncil?, Obnovljeni Život, Zagreb 28 (1973) 1-11.
  • Odnosi između Crkve i države, Obnovljeni Život, Zagreb 28 (1973) 105-114.
  • Teolozima crveno svjetlo ili ispit savjesti?, Obnovljeni Život, Zagreb 28 (1973) 301-309.
  • O stanju dogmatike poslije Koncila, Obnovljeni Život, Zagreb 28 (1973) 412-439.
  • Ljudskost B. D. Marije, supruge i majke, u: U službi života, Zagreb, 1973, 18-27.
  • Nezabludiva?, Obnovljeni Život, Zagreb 29 (1974) 1-9.
  • Kriza i obnova molitve, Obnovljeni Život, Zagreb 29 (1974) 145-156.
  • Neki problemi evangelizacije, Obnovljeni Život, Zagreb 29 (1974) 205-212.
  • Otkupljenje shvaćeno dinamički, Obnovljeni Život, Zagreb 29 (1974) 405-413.
  • Kršćanin u virovima, Obnovljeni Život, Zagreb 29 (1974) 485-489.
  • Crkva je sakramenat, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 9.
  • Crkva - svjetlo Kristovo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 60.
  • Crkva je od Oca, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 91.
  • Postoji li Crkva od početka svijeta?, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 133.
  • Crkva i Utjelovljenje, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 163.
  • Crkva i njezin izvor, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 209.
  • Crkva i Euharistija, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 266.
  • U Duhu imamo pristup k Ocu, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 297.
  • Duh Sveti daje život, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 337.
  • Duh Sveti stanuje u Crkvi, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 357.
  • Duh svjedoci da smo djeca, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 395.
  • Duh Crkvu vodi u svu istinu, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 450.
  • Crkva je otajstvo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 65 (1974) 536.
  • Od 2. do 2 . svibnja svete godine održat će se u Rimu II. Mariološki i XI. Marijanski Kongres, Obnovljeni Život, Zagreb 30 (1975) 88-89.
  • Ima li razloga da Crkvi okrenemo leđa?, Obnovljeni Život, Zagreb 30 (1975) 201-206.
  • Suvisnost nemira u teologiji, Obnovljeni Život, Zagreb 30 (1975) 305-309.
  • Vjera je slobodan pristanak razuma, Obnovljeni Život, Zagreb 30 (1975) 409-413.
  • Isusova čudesa, Obnovljeni Život, Zagreb 31 (1976) 36-47.
  • Kristovo uskrsnuće, motiv i sadržaj vjere, Obnovljeni Život, Zagreb 31 (1976) 150-164.
  • Problem duša-tijelo, Obnovljeni Život, Zagreb 31 (1976) 222-234.
  • Povijesna uvjetovanost vjere, Obnovljeni Život, Zagreb 31 (1976) 305-309.
  • Što se to danas zbiva oko Marije?, Obnovljeni Život, Zagreb 31 (1976) 402-420.
  • Svetost, zadatak svih, Obnovljeni Život, Zagreb 31 (1976) 547-553.
  • Pravo mjesto susreta s Bogom, Vrelo života, Sarajevo 2 (1976) 6-9.
  • Svetost ostvarena kroz svećeničku službu, Vrelo života, Sarajevo 2 (1976) 211-224.
  • Contemplation while living under communism, Centrum Ignatianum Spiritualitatis, Roma, 25 (1977) 37-48.
  • Prvi Hrvatski marioloski kongres, Obnovljeni Život, Zagreb 32 (1977) 69-73.
  • Vječno čovještvo, Obnovljeni Život, Zagreb 32 (1977) 100-120.
  • Lice kontemplacije u konvivenciji s marksizmom, Obnovljeni Život, Zagreb 32 (1977) 193-200.
  • Podjeljivanje sakramenata i evangelizacija s posebnim naglaskom na potvrdu, Obnovljeni Život, Zagreb 32 (1977) 289-298.
  • Transcendentalni odnošaji – temelj proširene metafizike, Obnovljeni Život, Zagreb 32 (1977) 394-417.
  • Moj rad, Vrelo života, Sarajevo 3 (1977) 235-238
  • Pobjeda koja ne pobjeđuje, Obnovljeni Život, Zagreb 33 (1978) 1-4.
  • Načelo uzročnosti i dokazivanje u proširenoj metafizici, Obnovljeni Život, Zagreb 33 (1978) 5-21.
  • Evropa je bila u Beogradu, Obnovljeni Život, Zagreb 33 (1978) 97-99.
  • Anton Strlč, Skrivenost Boga, Obnovljeni Život, Zagreb 33 (1978) 185-186.
  • Piše li Šetinc o vjeri vjernika?, Obnovljeni Život, Zagreb 33 (1978) 289-292.
  • Dokaz za Božju opstojnost metodom proširene metafizike, Obnovljeni Život, Zagreb 33 (1978) 293-299.
  • Dvije veličine jedna uz drugu, Obnovljeni Život, Zagreb 33 (1978) 385-389.
  • Nedijalektičnost i mir u Hegelovoj dijalektickoj praćeiji, Obnovljeni Život, Zagreb 33 (1978) 390-396.
  • Bezgrešno Začeće. Pred starom zaštitnicom Podstrane, Poljica, List (Godišnjak) Poljičkog dekanata, Gata. 3 (1978) 28-31.
  • Imamo li saborski lik svećenika?, Obnovljeni Život, Zagreb 34 (1979) 1-4.
  • »Radioaktivnost« kršćana - temelj kršćanske egzistencije u svijetu, Obnovljeni Život, Zagreb 34 (1979) 97-101.
  • Za bolje odnose biskupa i redovnika, Obnovljeni Život, Zagreb 34 (1979) 193-196.
  • Konstitucije moga reda, Vrelo života, Sarajevo 5 (1979) 65-69.
  • Temelj, Vrelo života, Sarajevo 5 (1979) 262.
  • Razmišljanje radnika u saobraćaju, Vrelo života, Sarajevo 5 (1979) 298-307.
  • Razmatranje u badnjoj noći, Poljica, List (Godišnjak) Poljičkog dekanata, Gata. 4 (1979) 28-31.
  • Elementa mariologiae apud Petrum Abaelardum et hodierna Mariae theologica imago, u: De cultuu mariano saeculis XII-XV, Acta Congressus Mariologico-mariani internationalis Romae anno 1975 celebrati, Romae 1981, vol. IV, 97-120.
  • Zašto nam nisu rekli?, Obnovljeni Život, Zagreb 35 (1980) 1-4.
  • Korak k većem razumijevanju teologa, Obnovljeni Život, Zagreb 35 (1980) 5-18.
  • Isus Krist da, Bog ne, Obnovljeni Život, Zagreb 35 (1980) 161-165.
  • Küngova kristologija u svjetlu kontemplativne metafizičke spoznaje, Obnovljeni Život, Zagreb 35 (1980) 166-180.
  • Ante Kusić, Filozofski pristupi Bogu, Obnovljeni Život, Zagreb 35 (1980) 321-323.
  • Uz desetu obljetnicu »Obnovljenog Života«, Obnovljeni Život, Zagreb 35 (1980) 337-338.
  • Da li je u Kristu i ljudska osoba?, Obnovljeni Život, Zagreb 35 (1980) 358-370.
  • Razmišljanje obitelji o životu u svagdašnjici, Vrelo života, Sarajevo 16 (1980) 221-230.
  • Predgovor, u: Jeanne Berthe Laur, Moji dnevi u tvojoj ruci, Zagreb 1980.
  • Otkud nerazrješivost?, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 1-4.
  • Vjera ljudi prastarog doba, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 5-24.
  • Sedamdeseta obljetnica smrti Alberta Velikog, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 97-99.
  • Gibanja i smjerovi, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 209-212.
  • U što su vjerovali stari Egipćani, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 213-223.
  • Bitak i bit, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 257-263.
  • Što vjernicima daje krila?, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 369-372.
  • Da li su bogovi stvorili ljude ili ljudi bogove?, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 373-388.
  • Pojam bića u odnosu na svoje subjekte, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 422-430.
  • Euharistija i ateizam, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 465-468.
  • Kršćanstvo - nova vjera rimske države, Obnovljeni Život, Zagreb 36 (1981) 496-480.
  • Zašto je moguće vise pojedinki s istom naravi?, Obnovljeni Život, Zagreb 37 (1982) 39-44.
  • Tko i što se revitalizira, Obnovljeni Život, Zagreb 37 (1982) 301-306.
  • »Propovijedi nadbiskupa Franića« - egzegeza, Obnovljeni Život, Zagreb 37 (1982) 397-401.
  • Narodi u prostoru i vremenu srednjega vijeka, Obnovljeni Život, Zagreb 37 (1982) 402-418.
  • Što da o tome mislimo?, Glas Koncila, Zagreb, 21 (1982) br. 23, 5 i 7.
  • Simpozij o ljudskim pravima, Glas Koncila, Zagreb, 21 (1982) br. 25, 8.
  • Što da o tome mislimo? (2), Glas Koncila, Zagreb, 21 (1982) br. 24, 4.
  • Temeljno načelo mariologije, Bogoslovska smotra, Zagreb 52 (1982) 367-373.
  • Isus Krist – razlomljeni kruh za novi svijet, Vrelo života, Sarajevo 8 (1982) 24-28.
  • Svijećnica, Poljica, List (Godišnjak) Poljičkog dekanata, Gata. 7 (1982) 40-43.
  • Predgovor, u: Louis Charlier, Na sliku svoga Sina, Zagreb 1982.
  • Nadljudsko u ljudskom, Obnovljeni Život, Zagreb 38 (1983) 41-48.
  • Raspeto katoličanstvo uznemiruje, Obnovljeni Život, Zagreb 38 (1983) 1-5.
  • Vrijednosne orijentacije mladih, Obnovljeni Život, Zagreb 38 (1983) 93-98.
  • Znanost pred crkvenim sudom, Obnovljeni Život, Zagreb 38 (1983) 99-112.
  • Pojmovna spoznatljivost Boga, Obnovljeni Život, Zagreb 38 (1983) 126-137.
  • Putovanja ili pastoriziranje?, Obnovljeni Život, Zagreb 38 (1983) 341-342.
  • »Osnovi marksističke filozofije«, Obnovljeni Život, Zagreb 38 (1983) 343-358.
  • Napomena o Heideggerovoj egzistencijalnoj analizi, Obnovljeni Život, Zagreb 38 (1983) 390-395.
  • Izlazak Crkve iz trostrukog geta, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 1, 5.
  • Čovjek nasuprot svojoj stvarnosti, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 1, 5.
  • Što da o tome mislimo? (3), Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) 6.
  • Kodeks i sakrament, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 3, 4.
  • Riječ koje nema na ustima Crkva kao sakrament, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 4, 2.
  • Utjelovio se u narod, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. (5) 500, 6.
  • Biskupi bez privilegija, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 6, 16.
  • Prijetnja ne može biti poruka o spasenju, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 7, 7.
  • Zahvalnost, optimizam, blaženstvo, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 9, 5.
  • Vrijednosne orijentacije mladih u SR Hrvatskoj, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 10, 16.
  • Svakidašnja suradnja svakog vjernika sa Sv. ocem, Glas Koncila, Zagreb, 22 (1983) br. 23, 7.
  • Tko je protiv Koncila?, Obnovljeni Život, Zagreb 39 (1984) 1-2.
  • Teološki elementi u posveti Majci Božjoj, Obnovljeni Život, Zagreb 39 (1984) 374-385.
  • Metafizička bit prvoga bića, Obnovljeni Život, Zagreb 39 (1984) 368-373.
  • Napomena o dokazivanju Božje opstojnosti, Bogoslovska smotra, Zagreb 54 (1984) 84-87.
  • O jednoj stranici Kantove »Kritike čistoga uma«, Filozofska istraživanja, Zagreb, 4 (1984) 243-250.
  • Da li su »pobožnost« i »duhovnost« sinonimi?, Vrelo života, Sarajevo 10 (1984) 8-13.
  • Otkriveno blago, Vrelo života, Sarajevo 10 (1984) 157-158.
  • U susret kongresu, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 14-15.
  • Vjernici i misa, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 50-51.
  • Euharistijsko zajedništvo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 86-87.
  • Euharistijska prisutnost, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 122-123.
  • Euharistijsko poslanje, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 158-159.
  • Euharistija je žrtva saveza, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 194-195.
  • Euharistija je žrtva novoga Saveza, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 230-231.
  • Euharistija je žrtva Nove pashe, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 266-277.
  • Euharistija u životu prve Crkve, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 302-303.
  • Maranatha - Dođi, Gospodine Isuse, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 374-375.
  • Štovanje Boga »u Duhu« i euharistija, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 336-337.
  • Što znači riječ »Euharistija«?, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 75 (1984) 410-411.
  • Razgovor o Međugorju, Crkva na kamenu, Mostar, 5 (1984) 3.
  • Contenu theologique de l'Offrande de l'AP, Prière et servir, Rome, (Octobre-Dćcembre) 1985, N. 4, 327-336.
  • Univerzalni čovjek, Obnovljeni Život, Zagreb 40 (1985) 105-107.
  • O razlici između duše i njezinih moći, Obnovljeni Život, Zagreb 40 (1985) 406-410.
  • Uz članak »Kriticke prosudbe filozofske spoznaje Boga«, Crkva u Svijetu, Split 20 (1985) 176-180.
  • Milost u Starom zavjetu, Vrelo života, Sarajevo 11 (1985) 19-28.
  • Jedino je Bog svet, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 14-15.
  • Svetost i kršćanska ljubav, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 50-51.
  • Svetac moli i radi, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 86-87.
  • Svetac je heroj, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 122-123.
  • Svi smo pozvani na svetost, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 158-159.
  • Sveci i Crkva danas, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 194-195.
  • Svetac je vjernik, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 230-232.
  • Vidjeti svoj dan kako ga Bog vidi, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 266-267.
  • Svi se nadamo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 302-303.
  • Nasljedovati ne znači oponašati, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 374-375.
  • Suvremeni vjernik, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 76 (1985) 410-411.
  • Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeću, Zbornik »Studia Vrhbosnensia« I, Sarajevo 1986, 317-320.
  • Prilog hrvatskih biskupa osmom poglavlju dogmatske konstitucije o Crkvi »Lumen
  • Gentium«, Obnovljeni Život, Zagreb 41 (1986) 58-73.
  • Obitelj - širiteljica mira, Obnovljeni Život, Zagreb 41 (1986) 501-509.
  • Bitna teolosko-eklezijalna nasljeđa, Crkva u Svijetu, Split 21 (1986) 137-152.
  • Milost u Novom Zavjetu, Vrelo života, Sarajevo 12 (1986) 113-133.
  • Božji odgovor čovjeku, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 11.
  • Kraljevstvo Srca Isusova je novi poredak, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 47.
  • Nutarnja preobrazba, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 83.
  • Srce Isusovo oslobađa, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 119.
  • Srce Isusovo, izvor novog ponašanja, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 155.
  • Srce Isusovo uznemiruje nepravedno društvo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 191.
  • Isus, čovjek izvanrednog dobrog ukusa, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 227.
  • Isus ne želi propovijedati novost pod svaku cijenu, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 263.
  • Isus hoće da razumijemo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 299.
  • Isus ne riše svijet drukčijim nego što on jest, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 335.
  • Svi su ljudski osjećaji i u Srcu Isusovu, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 371.
  • Isus hoće da ga zovemo prijateljem, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 77 (1986) 407.
  • Razgovor s o. Rudolfom Brajičićem, Ignacijev put, Zagreb, 1 (1986) 30-31.
  • Teologija Srca Isusova, u: Gle ovo srce, Split 1986, 83-94.
  • Uvod i početak Prvog poglavlja Dekreta o svjetovnim vjernicima (AA 1-2). Zbornik Nadbiskupa Metropolite Dr. Frane Franića, Split 1987, 175-192.
  • Laik i svijet, Obnovljeni Život, Zagreb 42 (1987) 1-4.
  • Postanak Dekreta o apostolatu laika, Obnovljeni Život, Zagreb 42 (1987) 25-45.
  • Teološko-dogmatski vidik uloge Blažene Djevice Marije u ekonomiji spasenja, Obnovljeni život, Zagreb, 42 (1987) 126-135.
  • Marija »hodočasnica u vjeri«, Obnovljeni Život, Zagreb 42 (1987) 193-196.
  • Koncilski nauk o svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi svjetovnjaka, Obnovljeni Život, Zagreb 42 (1987) 197-212.
  • Kakva je teologija o laicima usla u koncilsku dvoranu a kakva je iz nje izišla i koji je temeljni problem u teologiji o laicima danas, Bogoslovska smotra, Zagreb 58 (1987) 153-162.
  • Nauka o milosti istočnih otaca, Vrelo života, Sarajevo 13 (1987) 171-184.
  • Braća - djelatnici vremenitih poslova, Ignacijev put, Zagreb, 3 (1987) 18-19.
  • Sablazan »raskomadanog Krista«, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 11.
  • Otkriće Krista, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 119.
  • Crkva je otajstvo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 155.
  • Prvenstvo ljubavi, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 191.
  • Kršćani pogani i pogani kršćani, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 227.
  • Knjiga Srca Isusova, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 263.
  • Kršćanin i izgradnja društva, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 299.
  • Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 335.
  • Na svetost pozvani su svi, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 371.
  • Misterij Crkve, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1987) 407.
  • Majka i djevica: pralik Crkve djevice i majke - Otačka riječ: Eva - Marija - Crkva, Marija 25 (1987) 251-254.
  • Apostolat molitve, Danica - Hrvatski katolički kalendar 1987, 47-49.
  • Bit Crkve. Crkva danas i sutra. Akti 55. splitske sinode, Split 1988, 47-61.
  • Osnova apostolata svjetovnih vjernika (Komentar AA, b. 3), Obnovljeni Život, Zagreb 43 (1988) 25-38.
  • Ne molim se, brate, samo za te nego ti želim nesto reći, Obnovljeni Život, Zagreb 43 (1988) 545.
  • Druga zapovijed, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 11.
  • Držati Isusa na rukama, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 47.
  • Vjerovati i ljubiti, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 78 (1988) 83.
  • Krist je umro za naše uskrsnuće, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 119.
  • Uzor štovatelja Srca Isusova, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 155.
  • Bog nam je u Kristu rekao sve, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 191.
  • Pred progonstvo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 226.
  • Kršćanin - svjetlo, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 227.
  • Molitva je dizanje srca k Bogu, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 271.
  • Misijska uzajamnost Crkve, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 307.
  • Vjera i sloboda, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 343.
  • Vjera i život, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 79 (1988) 343.
  • L'apostolat de la prière en Croatie, Prière et servir, Rome, 4 (1989) 369-372.
  • Idući tragom za Sinišom: Simeon ili Šimun, Obnovljeni Život, Zagreb 44 (1989) 99.
  • Posvećeni redovnički život - u svjetlu Dogmatske konstitucije o Crkvi »Lumen Gentium« Drugoga vatikanskoga sabora, Obnovljeni Život, Zagreb 44 (1989) 127-140.
  • Sekte i novo doba, Obnovljeni Život, Zagreb 44 (1989) 339-340.
  • Molitvom do Krista u svakom čovjeku, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 11.
  • Slobodno vrijeme i sloboda, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 47.
  • Proslavljen Krist - suvremenik svih ljudi, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 119.
  • Poduzetnost i poslušnost kršćanina, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 155.
  • Kršteni smo u smrt Kristovu, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 191.
  • Moli se Ocu svome u tajnosti, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 226.
  • Abrahamova kušnja, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 227.
  • Marijino mjesto u povijesti spasenja, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 299.
  • Parabola o blagu i biseru, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 299.
  • Moć ujedinjavanja, Glasnik Srca Isusova i Marijina, Zagreb 80 (1989) 371.
  • Što je sv. Misa?, Glas Koncila, Zagreb, 29 (1990) br. 5, 11.
  • 990.
  • Marija kao model žene, Obnovljeni Život, Zagreb 45 (1990) 512-518.
  • Uvod, u: Sveta Margareta Marija, Autobiografija, Split 1990, 5-7.
  • Da li je o. fra Ante Antić bio mistik?, Karizme, lik i djelo o. Ante Antića [Zbornik], Zagreb 1991, 79-98.
  • Razvoj i izazovi apostolata laika u posljednjih dvadeset godina, Obnovljeni Život, Zagreb 46 (1991) 70-79.
  • Sv. Josip - model očeva, Obnovljeni Život, Zagreb 46 (1991) 637-645.
  • Sv. Katarina Sijenska, Dijalog Božanske providnosti, Obnovljeni Život, Zagreb 6 (1992) 617-618.
  • Sv. Teodor Studit, Pisma monahinjama, Obnovljeni Život, Zagreb 6 (1992) 623-624.
  • Evidentiranje sintetičkih apriornih sudova na osnovi ugleda njihove vlastite izjave, Filozofska istraživanja, Zagreb, 12 (1992) 909-925.
  • Evidenz synthetischer Urteile a priori aufgrund des Ansehens ihres eigenen Ausspruchs, Synthesis philosophica, Zagreb, 7 (1992) 393-414.
  • Trinitet u karizmi sv. Ignacija, Obnovljeni Život, Zagreb 2 (1993) 191-200.
  • Pierre de Clorivière, Obnovljeni Život, Zagreb 2 (1993) 233-237.
  • Osoba u dokumentima Drugog vatikanskog koncila, Obnovljeni Život, Zagreb 48 (1993) 503-513.
  • Izvor nužnosti u našim sudovima. Obrada u pluralističkom, dijaloškom i filozofsko- ekumenskom duhu, Vjesnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb, 3-4 (1993) 57-74.
  • Moje iskustvo s filozofijom u teologiji, u: Filozofija i teologija [Zbornik], Zagreb 1993, 63-70.
  • Filozofija i teologija, EM 14 (1993) 236-238.
  • Izvor nuinosti u nasim sudovima, Vjesnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 2 (1993) 1/3, 57-75.
  • Bitni sastojci obiteljske duhovnosti u budućnosti, Obnovljeni Život, Zagreb 49 (1994) 629-636.
  • Etička načela kao egzistentni sudovi i sloboda. U sklopu situacijalizma, Filozofska istraživanja, Zagreb, 14 (1994) 27-32.
  • I ontološki i kozmološki dokaz za Božju opstojnost treba dovesti do kraja, Obnovljeni Život, Zagreb 49 (1994) 407-427.
  • Situating Rahner's trancendentality within a scolastic framework, Synthesis philosophica, Zagreb 9 (1994) 363-378.
  • Sloboda, antropološki vidici, situacijalizam u krsćanskoj etici, Obnovljeni Život, Zagreb 49 (1994) 9-23.
  • Smještanje Rahnerova transcendentaliteta u skolastički okvir, Filozofska istraživanja, Zagreb, 14 (1994) 739-752.
  • Zašto postoji nešto a ne ništa?, Obnovljeni Život, Zagreb 49 (1994) 151-166.
  • Smještanje Rahnerova transcendaliteta u skolastički okvir, Filozofska istraživanja, Zagreb, 15 (1955) 739-752.
  • Pedeset godišta Života - Obnovljenog Života, Obnovljeni Život, Zagreb 50 (1995) 241-249.
  • Metafizički korijeni filozofske tolerancije i njezini nadomjesci, Filozofska istraživanja, Zagreb, 16 (1996) 579-585.
  • Die metaphysischen Wurzeln philosophischer Toleranz und ihre Ersatzformen, Synthesis philosophica, Zagreb 11 (1996) 273-282.
  • Opći pojmovi »slavu Božju kazuju«, Obnovljeni Život, Zagreb 51 (1996) 191-200.
  • Danko Vlašić, vizitacije poljičkih župa u X III. st., Obnovljeni Život, Zagreb 52 (1997) 452-453.
  • Danko Vlašić, Posljednji popi glagoljaši iz Podstrane, Obnovljeni Život, Zagreb 52 (1997) 453.
  • Vlado Vladić, Trenuci. Pjesme, Obnovljeni Život, Zagreb 52 (1997) 554.
  • Zakonik Kanona Istočnih Crkava s izvorima, Obnovljeni Život, Zagreb 52 (1997) 554-555.
  • Ivan Devčić, Pred Bogom blizim i dalekim. Filozofija o religiji, Obnovljeni Život, Zagreb 53 (1998) 238-239.
  • Apsolut je apsolutan naravan misterij, Obnovljeni Život, Zagreb 53 (1998) 247-262.
  • Following Marćchal: brevis consideratio, Disputatio Philosophica, Zagreb 1 (1999) 29-37.
  • Valentin Pozaić, Čuvari života. Radosti i tjeskobe djelatnika u zdravstvu, Obnovljeni Život, Zagreb 54 (1999) 131-134.
  • Ideolog otvorenog društva o skolastici i skolastik o otvorenom društvu, Obnovljeni Život, Zagreb 54 (1999) 303-325.
  • Prinos opisu duhovnog profila popa glagoljaša u Poljičkoj kneževini, Poljica, List (Godišnjak) Poljičkog dekanata, Gata 24 (1999) 101-114.
  • Do prvih načela znanosti ne analizom nego apstrakcijom, ne intuicijom nego kontemplacijom, u: Ljubav prema istini. Zbornik u čast Tome Vereša O. P. Prigodom 70. rođendana i 50 godina redovničkih zavjeta (ur. A. Gavrić), Zagreb 2000, 365-373.
  • Prosirenje filozofije na područje Objave, Obnovljeni Život, Zagreb 55 (2000) 101-105.
  • Stjepan Baloban (uredio), Kršćanin u javnom životu, Obnovljeni Život, Zagreb 55 (2000) 129-130.
  • Marijan Oblak, U ime Oca i Sina i Duha Svetoga prema trećem tisućljeću, Obnovljeni Život, Zagreb 55 (2000) 273.
  • Nikola Stanković, Čovjek pred Bezuvjetnim. Filozofijsko pitanje o Bogu, Obnovljeni Život, Zagreb 55 (2000) 275-278.
  • Tko je majka moja, tko su braća moja? Povlašteno mjesto Isusove samoobjave (Mt 12, 46-48), Obnovljeni Život, Zagreb 55 (2000) 417-418.
  • Donum vitae - Dar Života, Obnovljeni Život, Zagreb 56 (2001) 243-252.
  • Čovjek i Bog kao nastajanje. Povodom članka »Big Bang (veliki prasak) - znanstveni model o postanku svemira, Obnovljeni Život, Zagreb 56 (2001) 271-281.
  • Kršćanstvo i islam, Obnovljeni Život, Zagreb 56 (2001) 527-533.
  • O Mariji i njezinu štovanju u hrvatskoj baštini – Zbornik Kačić u čast fra Pavla Melade, Obnovljeni Život, Zagreb 56 (2001) 111-124.
  • Philosophical Experiment, Disputatio philosophica, Zagreb 1 (2002) 177-180.
  • Upozorenje, Obnovljeni Život, Zagreb 57 (2002) 407.
  • Anto Mišić (ur.), Oci vjere. Zbornik na čast Josipa Ćurića SJ u povodu 75. obljetnice života, Obnovljeni Život, Zagreb 57 (2002) 409-410.
  • Četrdeseta obljetnica Drugog vatikanskog sabora, Obnovljeni Život, Zagreb 57 (2002) 419-420.
  • Rudolf Brajičić: Author's answer to the Questions about the »Philosophical Experiment«. Cf. »Disputatio Philosophica«. No. 2002, Disputatio philosophica 1 (2003) 169-172.
  • Možemo li Duha Svetoga još uže sobom povezati, Bogoslovska smotra, Zagreb 73 (2003) 925-926.
  • Ivan Macan, Socijalna etika i druge studije, Obnovljeni Život, Zagreb 58 (2003) 273.
  • Ustav Europske unije bez Boga?, Obnovljeni Život, Zagreb 58 (2003) 399-402.
  • Enciklika Ivana Pavla II. »Crkva o Euharistiji«, Obnovljeni Život, Zagreb 58 (2003) 503-511.
  • Nikola Dogan, U potrazi za Bogom. Kršćanin u postmodernom vremenu, Đakovo 2003, Obnovljeni Život, Zagreb 58 (2003) 405-406.
  • Predgovor, u: S. Marija od Presvetog Srca (Anka Petricević), Srce svemira i svijeta. Mistika - život ljubavi, Split 2003.
  • Justification of Metaphysics in view of Kant, Disputatio philosophica 1 (2004) 69-71.
  • Ivan Devčić, Bog i filozofija, Obnovljeni Život, Zagreb 59 (2004) 123-124.
  • Opravdanje metafizike s obzirom na Kanta, Obnovljeni Život, Zagreb 59 (2004) 281-283.
  • Odgovor Rudolfa Brajičića Ivanu Macanu: bolje upoznavanje filozofskog eksperimenta, Obnovljeni Život, Zagreb 60 (2005) 117-118.
  • Ivan Koprek, Priđi da možeš čuti. Etika u sjeni globalizacije i postmoderne, Obnovljeni Život, Zagreb 60 (2005) 519.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]