Prijeđi na sadržaj

Margareta Ugarska

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Sveta Margareta Ugarska)
Sveta Margareta Ugarska
Sveta Margareta Ugarska
Sveta Margareta Ugarska
Rođena 27. siječnja 1242.
Klis
Preminula 18. siječnja 1270.
Budimpešta
Kanonizirana 19. studenog 1943.
Spomendan 18. siječnja
Simboli dominikanski habit, ljiljan i knjiga
Portal o kršćanstvu

Sveta Margareta Ugarska (Klis, 27. siječnja 1242.Margitin otok, Budimpešta, 18. siječnja 1270.) - svetica, časna sestra, ugarsko-hrvatska princeza, kći ugarskoga kralja Bele IV. i bizantske princeze Marije Laskarine. Proglašena je svetom 1943., a njezin spomendan slavi se 18. siječnja. Ona je nećakinja sv. Elizabete Ugarske i sestra sv. Kinge Poljske i bl. Jolande Poljske.

Margareta je rođena u tvrđavi Klis u Hrvatskoj, kao osma i posljednja kćer (9. od 10 djece) kraljevskog para. Boravili su tamo tijekom mongolske invazije Ugarske (1241.-'42.) U Klisu su preminule dvije malodobne Beline kćeri i Margaretine sestre, princeze Margareta (starija od dvije Margarete) i Katarina, čiji su zemaljski ostaci pohranjeni u maleni sarkofag i postavljeni iznad ulaza u splitsku katedralu, gdje se i danas nalaze. Kralj Bela IV. je povlasticu slobodnoga kraljevskoga grada u Hrvatskoj dodijelio gradovima: Samoboru, Križevcima i Jastrebarskom, i zagrebačkom Gradecu (Zlatna bula Bele IV.)

József Molnár: Preminuće sv. Margarete Ugarske

Margaretini su se roditelji zavjetovali, da će ako Ugarska bude oslobođena od Mongola, Margaretu odgojiti u vjeri, što su i učinili. Kao trogodišnjakinja, povjerena je dominikanskom samostanu u Vesprimu. U dvanaestoj godini položila je redovničke zavjete u Budimu, u samostanu što ga je na otoku Nyulak-szigete (Zečji otok), usred Dunava za nju dao sagraditi njezin otac. Potpuno se posvetila Kristu, asketskom životu, služenju bolesnika i djelima milosrđa.[1] Na glasu kao mističarka, mirotvorka i pokornica, na svakom koraku iskazivala je blagost i skromnost. Isticala se ustrajnom molitvom, strogom pokorom, ljubavlju prema euharistijskom otajstvu i Otkupiteljevoj muci te pobožnošću prema Duhu Svetome i Blaženoj Djevici Mariji.[2] Tijekom godina, Margareta se razvila u snažnu i asketsku osobnost. Odbila se udati za češkoga kralja Otakara II.

Umrla je u Budimpešti u dvadeset i osmoj godini.

Na slikama se sv. Margaretu obično prikazuje u dominikanskom habitu, s bijelim ljiljanom i knjigom u ruci. Poznati most u Budimpešti – Margit híd (hrv. Margaretin most) – dobio je ime upravo po sv. Margareti.[3] Drugi je najstariji most u Budimpešti.

Posvećeno joj je veći broj crkvi u Hrvatskoj, uglavnom u Središnjoj Hrvatskoj, npr. u zagrebačkoj Dubravi, Margečanu (koji je i dobio ime po njoj), Loboru, Subotici Podravskoj, Donjoj Dubravi, Gornjem Dubovcu. U Zagrebu postoji Margaretska ulica u središtu grada, u kojoj je nekada bila crkva sv. Margarete.

Izvori

[uredi | uredi kôd]