Tomislav Karamarko

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tomislav Karamarko
Tomislav Karamarko
prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske
trajanje službe
22. siječnja 2016. – 15. lipnja 2016.[1]
Prethodnik Vesna Pusić
predsjednik HDZ-a
trajanje službe
21. svibnja 2012. – 21. lipnja 2016.[2]
Prethodnik  Jadranka Kosor
ministar unutarnjih poslova
trajanje službe
10. listopada 2008. – 23. prosinca 2011.
Prethodnik  Berislav Rončević
Nasljednik Ranko Ostojić
Rođenje 25. svibnja 1959.

Tomislav Karamarko (Zadar, 25. svibnja 1959.), hrvatski političar, predsjednik HDZ-a od 2012. do 2016. Bivši je šef kabineta predsjednika Vlade i predsjednika Sabora, predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, ravnatelj Protuobavještajne agencije (2004. - 2006.), ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije (2006. - 2008.) i ministar unutarnjih poslova RH (2008. - 2011.) te prvi potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske (2016.).

U lipnju 2016. daje ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade, a potom i na mjesto predsjednika HDZ-a, svega dva mjeseca nakon što je ponovno izabran na tu dužnost od članova stranke, zbog utvrđenog sukoba interesa u pogledu arbitražnog postupka Hrvatske protiv naftne kompanije MOL, nakon što se doznalo kako je tvrtka njegove supruge Ane Karamarko poslovala s tvrtkom koja je u vlasništvu zastupnika i savjetnika MOL-a.[3]

Životopis

Rođen je u Zadru. Rodom je iz Kruševa gdje je i pohađao osnovnu školu. Diplomirao je povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Politička karijera

Tomislav Karamarko jedan je od suosnivača HDZ-a. Godine 1992. postao je šefom Kabineta tadašnjeg predsjednika Vlade Josipa Manolića, zatim i Franje Gregurića. Od 1992. do 1993. bio je šef kabineta predsjednika Hrvatskoga sabora. Nakon toga napustio je HDZ. Od 1993. do 1996. bio je načelnik PU zagrebačke, od 1996. do 1998. obnaša dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova.

Godine 2000. bio je voditelj izbornog stožera tadašnjeg predsjedničkog kandidata Stjepana Mesića te postaje i savjetnikom predsjednika RH za nacionalnu sigurnost. Od 2000. do 2002. bio je predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost, a 2004. do 2006. godine bio je ravnatelj Protuobavještajne agencije. Na mjesto ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA) imenovan je u rujnu 2006., i tu dužnost obnašao je sve do 2008. godine.

U Hrvatskom saboru 10. listopada 2008. glasovanjem je potvrđen za ministra unutarnjih poslova. U rujnu 2011. ponovno pristupa HDZ-u. Na XV. saboru HDZ-a 20. svibnja 2012. u drugom krugu pobjeđuje Milana Kujundžića i postaje četvrti predsjednik HDZ-a.[4]

Bilješke

  1. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_06_57_1456.html Rješenje o razrješenju prvog potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske
  2. http://www.vecernji.hr/hrvatska/tomislav-karamarko-obraca-se-javnosti-u-10-sati-ocekuje-se-da-ce-dati-ostavku-1093697 Tomislav Karamarko: Podnosim ostavku na mjesto predsjednika HDZ-a!, www.vecernji.hr
  3. http://www.vecernji.hr/hrvatska/u-12-sati-povjerenstvo-za-sukob-interesa-odlucuje-o-tomislavu-karamarku-1092326 Povjerenstvo: Karamarko je bio u sukobu interesa. Privatni interesi mogu utjecati na njegovu nepristranost, ne može odlučivati o Ini, www.vecernji.hr
  4. Tomislav Karamarko novi predsjednik HDZ-a

Vanjske poveznice