Vesna Pusić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vesna Pusić
Vesna Pusić
ministrica vanjskih i europskih poslova i prva potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske
trajanje službe
23. prosinca 2011. – 22. siječnja 2016.
Prethodnik Gordan Jandroković
Nasljednik Miro Kovač
Rođenje 25. ožujka 1953.
Politička stranka Hrvatska narodna stranka

Vesna Pusić (Zagreb, 25. ožujka 1953.), hrvatska političarka, publicistkinja i predsjednica HNS-a, ministrica vanjskih i europskih poslova i prva potpredsjednica Vlade u dvanaestoj Vladi Republike Hrvatske.

Životopis[uredi VE | uredi]

Vesna Pusić rođena je 25. ožujka 1953. godine u Zagrebu u staroj zagrebačkoj obitelji Pusić. Majka Višnja, rođena Anđelinović, bila je profesorica engleskog jezika, a otac Eugen poznati sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu i bivši časnik sudac za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske[1] i visoki jugoslavenski komunistički dužnosnik. U mladosti je dvije godine svirala klavir te pohađala i satove ritmike. Iako je u školi je bila odlična učenica, znala je dobiti i pokoji ukor te se ne može pohvaliti da je imala strast prema matematici.[2]

1971. godine upisuje studij sociologije i filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomira 1976. godine te potom dvije godine provodi na Institutu za sociologiju u Ljubljani na kojemu radi na istraživanju o industrijskoj demokraciji u 12 europskih zemalja. Na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu radi od 1978. godine, a 1984. doktorira iz područja sociologije kod akademika Josipa Županova. U jednom je mandatu (od 1992. do 1994.) pročelnica Odsjeka, a od 1998. godine je redovni profesor Fakulteta. Predaje Sociologiju politike i Teorije industrijske demokracije.

Od 1989. do 1991. provela je istraživanje o upravljačkim stilovima u 18 najuspješnijih industrijskih organizacija u Hrvatskoj. To je istraživanje poslužilo kao osnova za analizu upravljačke elite kao potencijalne političke elite u tranzicijskom razdoblju u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja objavljeni su u njenoj knjizi «Vladaoci i upravljači» (Novi Liber, 1992.). Bila je i koordinatorica istraživačkog projekta o dominantnim političkim, vjerskim, obiteljskim i radnim vrijednostima u Hrvatskoj, u sklopu globalne ankete o svjetskim vrijednostima pokrenute 1978. godine na Institutu za socijalna istraživanja sveučilišta u Michiganu.

Devedesetih je godina jedna od osnivača te direktorica Erazmus Gilde, nevladinog, nestranačkog projekta za promicanje kulture demokracije. U sklopu projekta izdaje časopis Erasmus, koji se uglavnom fokusirao na različite aspekte tranzicije u Hrvatskoj te ostalim istočnoeuropskim zemljama. Već u prvom broju ovog časopisa ostaje zapažen njen tekst o diktaturi s demokratskim legitimitetom. U okviru Erasmus Gilde, koja je djelovala do 1998. godine, organizirala je veliki broj okruglih stolova i rasprava o kontroverznim pitanjima u regiji, s ciljem poticanja građanske inicijative u razrješavanju sukoba i traženja alternativnih političkih rješenja na ovom području.

Kao sveučilišni profesor boravila je u SAD-u, na The American University, Washington, D.C., Sveučilištu Georgetown, Washington, D.C., Sloan School of Management, Massachussets Institute of Technology, Sveučilištu u Chicagu, Cornell University, Ithaca, New York, The Willson Centre, Washington D.C., The Foreign Service Institut, State Departmentu te drugim akademskim, znanstvenim i srodnim institucijama na kojima je održala niz predavanja.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

Vesna Pusić, Ivo Josipović i Damir Kajin 2010.

Krajem sedamdesetih godina 20. st. (1978.) jedna je od sedam žena koje su inicirale i organizirale prvu feminističku grupu u Jugoslaviji nakon 2. svjetskog rata, pod nazivom Žena i društvo. Zbog aktivnog djelovanja članica, grupa je bila predmet javne kritike tadašnje službene politike.

Na parlamentarnim izborima 2000. godine ulazi u Sabor, a iste je godine u travnju izabrana za predsjednicu HNS-a. Na izborima 2003. godine ponovo ulazi u Sabor te je izabrana za njegovu potpredsjednicu, a godinu kasnije HNS-ovi delegati ponovo je biraju za predsjednicu stranke. Za vrijeme njezinog mandata HNS je postao treća stranka u Hrvatskom saboru i zemlji, povećao broj članova s 5000 na 35 000 te upeterostručio broj zastupnika u Saboru. Pod njezinim je vodstvom HNS uspješno proveo još jedan dotad jedinstven proces u hrvatskoj politici – 2005. u veljači ujedinjuju se HNS i LIBRA, te danas zajedno tvore Hrvatsku narodnu stranku – liberalne demokrate.

2006. godine postala je potpredsjednica Europske liberalne i reformističke stranke (ELDR-a). Ovu je dužnost obavljala do 2012. godine odnosno u 3 mandata.

Na Predsjedničkim izborima održanim 27. prosinca 2009. kao kandidatkinja HNS-a osvojila je 7,25%.

Nakon parlamentarnih izbora 2011., 23. prosinca 2011. imenovana je za ministricu vanjskih i europskih poslova.[3][4]

Nakon parlamentarnih izbora 2015., na kojima je koalicija Hrvatska raste izgubila, 23. siječnja 2016. predala je ministarstvo Miri Kovaču.[5][6][7]

Vesna Pusić se nominirala za glavnu tajnicu UN-a, ali je 4. kolovoza 2016. odustala od daljnje borbe za tu funkciju, jer je zaključila da njene šanse da dobije to mjesto "nisu realne".[8][9]

Djela[uredi VE | uredi]

Autorica je triju knjiga koje služe kao sveučilišna literatura:

  • Demokracije i diktature (Novi Liber, 1998)
  • Vladaoci i upravljači (Novi Liber, 1992)
  • Industrijska demokracija i civilno društvo (Sociološko društvo Hrvatske, 1986.)

Koautorica je Industrial Democracy in Europe i European Industrial Relations (Clarendon Press, Oxford, 1981),

Objavila je i preko pedeset znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim stručnim časopisima.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Vesna Pusić