Velika pokrajinska loža Hrvatske
| Velika pokrajinska loža Hrvatske
Latomia Libertatis sub Corona Hungariae in Provinciam redacta
| |
|---|---|
 | |
| Moto | ultorem ulciscitur ultor (Osveta uzvraća osvetniku) |
| Utemeljena | 22.–24. lipnja 1775. |
| Mjesto osnivanja | Dvorac Brezovica |
| Prestala postojati | 6. lipnja 1795. |
| Tip | velika loža |
| Lokacija | Habsburška Monarhija |
| Ključni ljudi | grof Ivan VIII. Drašković grof Stjepan Niczky |
Velika pokrajinska loža Hrvatske, izvorno na latinskom Latomia Libertatis sub Corona Hungariae in Provinciam redacta, bila je slobodnozidarska velika loža koja je djelovala od 1775. do 1795. godine u nekoliko Krunskih zemalja tadašnje Habsburške Monarhije. Utemeljio ju je grof Ivan Drašković. Bila je to prva hrvatska velika loža u povijesti.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Osnivanje masonskih loža[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj § Početci u Habsburškoj Monarhiji (1742. – 1775.)Prvi Hrvati stupaju u slobodno zidarstvo u njemačkim zemljama kada su pojedini ugledni Hrvati postajali članovima njemačkih masonskih loža početkom 1740-ih.[1] Prva hrvatska loža, kao i u ovog dijela Europe, osnovana je na prostoru Vojne krajine, u Glini 1759. godine pod nazivom "Ratno prijateljstvo". Glavnu ulogu kod utemeljenja imao je grof Ivan VIII. Drašković, koji je nešto kasnije, 1768. godine, izabran za prvoga poznatog starješinu Lože.[2][3] U Varaždinu je 1772. godine utemeljena Loža "Savršeni savez".[3] Godine 1774. loža je promijenila ime i postala loža "Sloboda", da bi godine 1781. ponovno promijenila ime u "Dobar savjet".[4]
U Zagrebu je 1773. godine utemeljena Loža "Mudrost". Njezin utemeljitelj bio je grof Ivan Drašković uz pomoć berlinske Velike lože "Tri globusa".[5][3] Iste godine u Osijeku je utemeljena Loža "Budnost". Također, iste godine utemeljena je loža i u Križevcima o kojoj nisu sačuvani nikakvi dokumenti a ne zna joj se ni naziv. Druga varaždinska Loža "Sloboda" utemeljena je 1775. godine.[4]
Formiranje Velike lože[uredi | uredi kôd]
U Dvorcu Brezovica kraj Zagreba je od 22.–24. lipnja 1775. godine utemeljena je nova Velika pokrajinska loža Hrvatske. Pod njezinom zaštitom su radile glinska, zagrebačka, varaždinska i križevačka loža. Na konferenciji je usvojena Konstitucija i zajednički rituali po tzv. Draškovićevom sustavu.[2] Prihvaćen je sustav s tri stupnja. Nezavisna hrvatska Velika loža utemeljena je na osovi starih dužnosti i podijeljena na dva orijenta: "Ultra Savam" (Ratni savez; Militärische Union) kojem su pripadali Glina i Zagreb te "Cis Savam" (Slobodni savez; Freie Union) kojem su pripadali Varaždin i Križevci. Na čelu Velike lože stoji Veliki majstor, a na čelu svakog okruga zastupnik Velikog majstora (Comendator).[5][4]
Djelovanje[uredi | uredi kôd]
U Budimu je 1775. godine utemeljena je Loža "Velikodušnost". Utemeljio ju je grof Ivan Drašković i radila je u okviru njegovog sustava. Prema povijesnim podacima u Draškovićev sustav 1776. godine ušla je i bratislavska Loža "Šutljivost". Časnička Loža "Nepobjediva ruka vojske" je osnovana 1777. godine u Otočcu.[4]
Na trećoj Skupštini Velike pokrajinske lože Hrvatske 17. prosinca 1777. godine usvojeni su novi statuti i rituali, tzv. Draškovićeva opservancija. Skupštinu je sazvao zamjenik Velikog majstora grof Stjepan Niczky, koji je umro za vrijeme trajanja skupštine. Tek 1778. godine godine je konstituirana Velika pokrajinska loža Hrvatske. Veliki majstor postao je grof Ivan Drašković,[2] prvi nadzornik bio je Aleksandar pl. Pastori, drugi nadzornik pukovnik Knežević iz glinske lože u kojoj je bio prvi nadzornik, glavni zastupnik Velikog majstora postao je grof Franjo Szplény, a tajnik lože kapetan Paunsenwien iz budimske lože. U toj godini po Draškovićevom je sustavu radilo devet loža: "Sloboda" u Varaždinu, "Mudrost" u Zagrebu, "Ratno prijateljstvo" u Glini, "Nepobjediva ruka vojske" u Otočcu, "Budnost" u Osijeku, "Velikodušnost" u Budimu, "Šutljivost" u Bratislavi, kao Loža "Zeleni lavovi" u Pragu i Loža "Tri bijela ljiljana" u Temišvaru. Druga varaždinska Loža "Prijateljstvo" nije se priključila Draškovićevom sustavu, već je ostala pod zaštitom Velike zemaljske lože u Berlinu.[4]
Grof Ivan Drašković je 28. veljače 1781. godine sazvao slobodnozidarsku Skupštinu u Pešti na kojoj je prihvaćeno utemeljenje sedam velikih pokrajinskih loža. Tako je nastala i Velika pokrajinska loža za Erdelj, Hrvatsku i Dalmaciju sa sjedištem u Sibiu. Pod njezinom zaštitom radilo je radilo 12 loža. Prvi Kongres slobodnih zidara održan je 22. travnja 1784. godine u Beču. Tu su delegati utemeljili veliku Ložu, sastavljenu samo od četiri pokrajinske velike lože. Ugarska pokrajinska loža okupila je lože iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije.[5][4]
U Parizu je od 15. veljače do 26. svibnja 1785. godine radio višemjesečni konvent europskih slobodnih zidara. Na njemu su kao delegati iz austrijskih, ugarskih i hrvatskih loža sudjelovali Dietrichstein, Esterházy, Mátolay, Pállfy, Prevôt i Szápary. Ovaj konvent se po drugi puta sastao od od 8. ožujka do 25. svibnja 1787. godine.[4]
Gašenje Velike lože[uredi | uredi kôd]
Podrobniji članak o temi: Povijest slobodnog zidarstva u Hrvatskoj § Zabrana rada u Habsburškoj Monarhiji (1795.)Vođa ugarske jakobinske urote i slobodni zidar Ignjat Martinović, utemeljitelj "Društva reformatora" i "Društva slobode i jednakosti" s kojima je htio sprovesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku po uzoru na Francusku revoluciju, je unićen 23. srpnja 1794. godine. Osumnjičeni su bili i neki hrvatski slobodni zidari.[5] U Pešti, na Krvavom polju, 20. svibnja iste godine smaknuti su urotnici i slobodni zidari Josip Haynoczy, Hrvat Ivan Lacković, Franjo Szentmariaji, grof Szigraj i Ignjat Martinović.[6] Nakon toga je 6. lipnja 1795. godine carskim dekretom Franje II. zabranjeno je slobodno zidarstvo u čitavoj Habsburškoj Monarhiji, a time i u Hrvatskoj. Sve slobodnozidarske lože u Hrvatskoj tada prestaju s radom.[3][4]
Ustroj[uredi | uredi kôd]
Lože[uredi | uredi kôd]
Pod zaštitom ove velike lože radile su:[4]
- Loža "Ratno prijateljstvo" (fran. Loge L'Amitié de la Guerre; njem. Loge Zur Keigsfreundschaft), Glina
- Loža "Savršeni savez" (fran. Loge Union parfaite), Varaždin – kasnije dva puta mijenja naziv: Loža "Sloboda" (njem. Loge Freiheit) te Loža "Dobar savjet" (njem. Loge Zum gutten Rat)
- Loža "Budnost" (lat. Vigilantia; njem. Loge Zur Wachsamkeit), Osijek
- Loža "Mudrost" (lat. Prudentia; njem. Loge Klugheit), Zagreb
- Loža nepoznatog imena, Križevci
- Loža "Velikodušnost" (lat. Ad magnanimitatem; njem. Loge Zur Grossmut; mađa. Nagyszivüseghez), Budim
- Loža "Šutljivost" (lat. Ad taciturnitatis, njem. Loge Zur Verschwiegenkeit, mađa. Hallgatsághaz), Bratislava
- Loža "Nepobjediva ruka vojske" (fran. Loge L' Invincible aux bras Armés), Otočac
- Loža "Zeleni lavovi", Prag
- Loža "Tri bijela ljiljana", Temišvar
Obredi[uredi | uredi kôd]
Velika loža je upravljala simboličkim stupnjevima plave lože (učenik, pomoćnik i majstor) i radila je po sljedećim obredima:
- Obred strožeg opsluživanja
- Draškovićeva opservancija – obred je uspostavljen oko 1775. godine.
Poznati članovi[uredi | uredi kôd]
Članovi masonskih loža u hrvatskim gradovima bili su:[7]
- Adalbert Adam Barić, pravnik, sveučilišni profesor i spisatelj
- grof Ivan V. Drašković, hrvatski ban
- grof Ivan VIII. Drašković, pukovnik
- Janko Drašković, političar
- grof Josip Kazimir Drašković, austrijski general
- Josip Galjuf, zagrebački biskup
- grof Ignjat Gyulay, austrijski podmaršal, hrvatski ban
- Franjo Jelačić, general i podmaršal austrijske carske vojske
- Ignjat Martinović, znanstvenik, filozof, književnik
- grof Antun Pejačević, vojni časnik, gospodarstvenik i mecena
- Maksimilijan Vrhovac, zagrebački biskup
- Stefan Stratimirović, pravoslavni episkop, karlovački metropolit
- Nikola Škrlec, pravnik, ekonomist i političar
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Marković, Krešimir. 27. rujna 2022. Prvi masoni na području Hrvatske: osnivanje loža bilo je istovremeno s pokretom u cijeloj Europi. blagamisterije.com. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑ a b c Švab, Mladen. 1993. DRAŠKOVIĆ, Ivan VIII. hbl.lzmk.hr. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑ a b c d Rašović, Renata. 17. veljače 2020. Počeci masonerije u Hrvatskoj: Tko su bili poznati Hrvati masoni. vecernji.hr. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑ a b c d e f g h i Povijest hrvatskoj slobodnog zidarstva. vlh-glc.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. lipnja 2000. Pristupljeno 6. studenoga 2023.
- ↑ a b c d Dragičević, Josipa. 18. veljače 2010. Maksimilijan Vrhovac i slobodno zidarstvo u 18. stoljeću. Croatica Christiana periodica (disertacija). 34. Zagreb. str. 49–60CS1 održavanje: datum i godina (link)
- ↑ Marković, Krešimir. 28. prosinca 2022. Prva zabrana masonerije u na Hrvatskim prostorima bila je zbog zalaganja za federalizaciju Habzburške monarhije. blagamisterije.com. Pristupljeno 5. studenoga 2023.
- ↑ Poznati slobodni zidari. freemasonry-croatia.org. Pristupljeno 25. travnja 2023.
| ||||||||||||||||||||||||||||||||