Prijeđi na sadržaj

Vodeno plava

Izvor: Wikipedija
Vodeno plava
Kemijska struktura vodeno plave
Kemijska struktura vodeno plave
IUPAC nomenklatura Dinatrijev 2-amino-3-metil-5-
{[4-(4-sulfonatoanilino)fenil]-
[4-(4-sulfofenil)iminocikloheksa-2,5-
dien-1-iliden] metil} benzensulfonat
Ostala imena Vodeno plava
Anilinska plava
Kiselo plava 22
C.I. 42755
Kinesko plava
Identifikacijski brojevi
CAS broj 28631-66-5
EC broj 249-113-9
PubChem broj 137048120, 139030972 135871623, 137048120, 139030972
Osnovna svojstva
Molarna masa 737,72374 g·mol−1
Izgled Tamni plavo-smeđi prah bez mirisa[1]
Topljivost u vodi

Topljiv u vodi, slabo u etanolu[2][3]

Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Vodeno plava (eng. Water blue; njem. Wasser blau), poznata i kao anilinska plava, kiselo plava 22, topljiva plava 3M, morsko plava V ili C.I. 42755, organski je spoj koji se koristi kao bojilo u histologiji. Vodeno plavo bojilo se koristi za bojenje kolagena u presjecima tkiva. Topiv je u vodi i slabo topiv u etanolu. Vodena plava je također dostupna u smjesi s metilnim modrilom, pod imenima anilinska plava WS, anilinska plava, kinesko plava ili topljivo plava.[4][5] Može se koristiti u Malloryjevoj trikromnoj bojilu vezivnog tkiva i Gömörijevoj trikromnom bojilu mišićnog tkiva. Koristi se u diferencijalnom bojenju.[6]

Triarilmetanska bojila

[uredi | uredi kôd]

Triarilmetanska bojila su bojila koja se izvode strukturno od bezbojnog trifenilmetana (C6H5)3CH. Najčešća među njima su trifenilmetanska, a manji dio pripada derivatima difenil-naftilmetana C10H7·CH·(C6H5)2. U para-položaju prema centralnom ugljikovu atomu moraju se u molekuli nalaziti na arilnim grupacijama najmanje dvije auksokromne skupine. Kromofor je ove skupine p-kinonoidna grupacija O=C6H4=O, odnosno 0=C6H4=NH. Prema broju i karakteru auksokromnih grupa dijele se ta bojila na trifenilmetanske derivate s dvije amino-grupe, na iste derivate s tri amino-grupe, na hidroksi-trifenilmetanske derivate, aminohidroksi-derivate i derivate difenilnaftilmetana. U svakoj od ovih grupa nalaze se bojila različitih svojstava bojenja: bazna, kisela, močilna i bojeni lakovi. Ako molekula bojila sadrži grupu —COOH u o-položaju prema grupi —OH, bojilo je močilno. Uvođenjem sulfonskih grupa u molekulu dobivaju se od baznih bojila kisela. Sulfonske grupe koje se nalaze u o-položaju prema centralnom ugljikovom atomu povećavaju postojanost prema alkalijama. Bojeni lakovi nastaju od baznih bojila taloženjem s fosformolibdenskom ili fosforvolframskom kiselinom. Trifenilmetanskim bojilima postižu se neobično živahna, briljantna i čista obojenja crvene, ljubičaste, modre i zelene boje, ali su im postojanosti općenito niske, osobito na svjetlu i prema alkalnoj obradi. Zbog toga im upotreba sve više opada u korist postojanih bojila. Bazni predstavnici se najviše upotrebljavaju za bojenje svile i močenog pamuka, a kiseli i močilni za bojenje vune. Najveće količine ovih bojila troše se izvan tekstilne upotrebe, i to za bojenje papira, drveta, šibica, u proizvodnji grafičkih boja, za tinte, kao boje u kozmetici i prehrambenoj industriji.

Triamino-derivati trifenilmetana

[uredi | uredi kôd]

Triamino-derivati trifenilmetana obuhvaćaju niz proizvoda koji su danas izgubili svoju nekad veliku važnost. Tako je na primjer fuksin, C.I. 42510, koji se dobiva grijanjem smjese anilina i o- i p-toluidina s nitrobenzenom uz željezo i cinkov klorid ili s arsenskom kiselinom, bio jedno od prvih bojila koja su se proizvodila. Ako se na isti način obradi smjesa jednog mola p-toluidina s dva mola anilina, nastaje derivat 4,4/,4//-triaminotrifenilmetana, pararozanilin, C.I. 42500. Važnu ulogu u industriji tinte, grafičkih boja, hektografskih masa i slično ima metil ljubičasta (njem. Methylviolett), C.I. 42535, koji nastaje iz dimetilanilina produhavanjem zraka u prisutnosti vode, kuhinjske soli, bakarnog sulfata i fenola kao katalizatora. Pri tom se jedna metilna grupa oksidira u formaldehid i daje centralni atom ugljika za to bojilo, N-pentametilpararozanilin. Kristalna ljubičasta (njem. Krystallviolett), C.I 42555, upotrebljava se za iste svrhe. Ako se s Michlerovim hidrolom kondenzira N-etil-N-(m-sulfobenzil)-metanilna kiselina, dobije se Echtsaureviolett 10B, C. I. 42571. Patentblau AE, C.I. 42576, nastaje analogno iz N-(m-sulfobenzil)-M-benzilanilina i Michlerova hidrola sulfuriranog u položaju 2. Za tekstilnu upotrebu značajan je Brillantindocyanin 6B, C.I. 42660, koji ima mnogo bolje postojanosti nego druga bojila ove grupe; priprema se kondenzacijom p-klorbenzaldehida s 2 mola N-(m-sulfobenzil)-N-etilanilina oksidacijom i kondenzacijom s p-fenetidinom. Neka praktički važna bojila ove grupe pripremaju se sulfuriranjem drugih manje važnih bojila. Tako na primjer Spritblau T, C.I. 42775, dobiven feniliranjem fuksina anilinom na 180°C, daje nakon sulfuriranja produkte kojima svojstva zavise od stupnja feniliranja i sulfuriranja, a poznati su pod nazivima Alkaliblau (C.I. 42750), vodeno plava ili Wasserblau (C.I. 42755) i metilno modrilo ili Tintenblau (C.I. 42780).[7]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Datenblatt bei OMIKRON GmbH, abgerufen am 27. Dezember 2019.
  2. RömppOnline: "Wasserblau", 25. Juli 2012, ID=RD-23-00285
  3. Electron Microscopy Sciences: Safety Data Sheet Aniline Blue, Certified C.I. 42780Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. rujna 2020. (Wayback Machine), abgerufen am 27. Dezember 2019.
  4. Lillie, R. D. 1969. H. J. Conn's Biological stains : a handbook on the nature and uses of the dyes employed in the biological laboratory. Trove (National Library of Australia). Pristupljeno 8. veljače 2019.
  5. Aniline Blue WS. StainsFile. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. veljače 2019. Pristupljeno 23. studenoga 2020.
  6. Nowicki, Marcin. 15. svibnja 2013. A simple dual stain for detailed investigations of plant-fungal pathogen interactions. Vegetable Crops Research Bulletin. Vegetable Crops Research bulleting, InHort & Versita. str. 61–74. doi:10.2478/v10032-012-0016-z. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 24. svibnja 2013.
  7. "Tehnička enciklopedija" (Bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.