Vrebac
| Vrebac | |
|---|---|
  Vrebac Vrebac na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Ličko-senjska županija |
| Općina/Grad | Gospić |
| Zemljopisne koordinate | 44°31′37″N 15°30′22″E / 44.527°N 15.506°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 19 |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Ukupno | 44[1] |
| Stanovništvo (2021.) | |
| - Ukupno | 46 |
| Broj stanovnika Vrebac (Gospić, Ličko-senjska) [uredi] | |
| 2001. | 19 |
| 2011. | 44 |
| 2021. | 46 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
| Pošta | 53000 Gospić |
| Pozivni broj | +385 053 |
| Autooznaka | GS |
 Panoramska mapa Vrepca
| |
Vrebac je naselje u Hrvatskoj, u Ličko-senjskoj županiji.
Zemljopis[uredi | uredi kôd]
Vrebac se nalazi 13 kilometara jugistočno od grada Gospića kome administrativno i pripada.[2]
Vrebac je smješten u kraškom Ličkom polju podno planine Vrebačka staza[3] i leži na 595 m nadmorske visine. Kroz Vrebac teče rijeka Jadova koja je zbog svojih endemskih vrsta riba zaštićena ekološkom mrežom Natura 2000. Vrebac ima bogato prirodno i kulturno nasljeđe[4]. U njemu se ističu eko-sustav rijeke Jadove, Pećina i potok Rakića, Lukića vrelo i potok Tunjevac, Graovčeva pećina, spomen područje Gradina, Društveni dom, stara škola i njezin park, Most Popovića, ustave i temelji nekadašnjih mlinica, Milošičina i školska šterna, arheološka područja Stražbenica i Vlaško brdo, neolitičko nalazište Đurđeva greda te poučna staza Medak-Vrebac.[5][potreban bolji izvor]
Rijeka Jadova
Korito Jadove na Mostištu
Neolitičko nalazište Đurđeva greda[uredi | uredi kôd]
Đurđeva greda je prvo neolitičko nalazište u Lici. Nalazi iz vremena prijelaza ranoga u srednji neolitik obuhvaćaju jame, ostatke razmjerno trajne suhozidne strukture (najvjerojatnije stambenog karaktera), lončariju te prizmatična sječiva i različite alatke od glačanog kamena. Spomenuti nalazi svjedoče da su inovacije vezane uz neolitički način života dosegle Liku sredinom šestog tisućljeća prije nove ere. Arheološka građa prikupljena s Đurđeve grede izravno utječe na postojeća tumačenja procesa širenja zemljoradnje u kontinentalno zaleđe istočnog Jadrana.[6]
Nalazište je smješteno na neizrazitoj uzvisini nad južnom obalom rijeke Jadove u selu Vrebac. Nalazi se pri sjevernom rubu Ličkog polja, blizu dionice autoceste A1 Lički Osik – Sveti Rok, na nadmorskoj visini od oko 575 m. Široko je dvjestotinjak metara i nadvisuje oštar zavoj korita Jadove. Sa zapada ga omeđuju Mandarića potok i izvor zvan Crno vrelo, dok se prema jugu proteže u dužini od više stotina metara.
Prikupljena građa s nalazišta izložena je u sklopu stalnog postava Muzeja Like u Gospiću. Riječ je o ukupno 35 malih kamenih predmeta: 19 bifacijalnih šiljaka strelica i 13 segmenata prizmatičnih sječiva izrađenih od rožnjaka te jedne cijele i dva ulomka sjekirica od glačanog kamena. Većina šiljaka pripisuje se bakrenom ili ranom brončanom dobu, no barem neki vjerojatno pripadaju neolitiku.[6]
Arheološko područje Stražbenica[uredi | uredi kôd]
Najstariji narod o kome se zna da je živio na području Like i Vrepca bili su Iliri, odnosno njihovo pleme Japodi. Jedno od najpoznatijih njihovih naselja bila je Stražbenica, brdo koje se izdiže iznad Vrepca. Pretpostavlja se da su svoja naselja u Lici gradili od 1000. do 300. godine prije nove ere, tj. do rimskih osvajanja te teritorije. Naselje na Stražbenici bilo je podignuto na osam stepenastih terasa, čiji su tragovi i danas vidljivi. Na podnožju Stražbenice otkriveno je groblje u koje su svoje umrle sahranjivali inhumacijom i kremiranjem. Pepeo su pohranjivali u urne (žare) s nakitom i drugim omiljenim predmetima pokojnika. Japodi su urne izrađivali od keramike s poklopcima i od tanjeg kamena, pa su ih zakopavali i iznad njih stavljali veći sloj zemlje i kamena. Na Lećištu i Orlovom kamenu, u podnožju Stražbenice, otkrivene su japodske grobnice (tumuli) s kamenim grobnim konstrukcijama iz kasnoga brončanog i starijega željeznog doba. Osim ostataka ljudskih kostura u tim tumulusima su nađeni mnogobrojni predmeti, uglavnom brončani nakit i dijelovi nošnje, jantarna zrna s fibulama i ogrlica, jantarni kipić konja te perle od staklene paste.[7][8][9]
I za vrijeme rimske vladavine u Vrepcu je postojalo jedno od većih naselja. Rimljani su mu dali ime Ancus i iz tog perioda je nađeno mnogo predmeta, što se prije svega odnosi na fragmente kamenih urni pronađenih na lokaciji zvanoj Crkvina u podnožju Stražbenice. Tako je jedan dio rimske urne (kamen s natpisom) i danas ugrađen u temelje kuće Miloša Milekića, a poklopac druge kamene urne nađen ispod Stražbenice u ogradi Bože Bogdanovića. Na spomenutom mjestu otkrivena je i jedna nadgrobna ploča. Pripadala je nekom Paulu Priksu, a natpis na njoj je posvećen njemu i njegovoj ženi.[10]
U predtursko doba, na Crkvini je bila sagrađena starohrvatska crkva[11]. U blizini ostataka ove crkve nađeno je staro groblje sa stećcima koje je moglo biti u upotrebi najkasnije u 15. stoljeću. Stećci su vidljivi i danas. Dva stećka se posebno ističu - na jednom je uklesan križ, a na drugom je isklesan četverolist nalik na djetelinu.
Stražbenica
Stećci na Crkvini
Grob na Crkvini
Vrebačka crkva[uredi | uredi kôd]
Vrebačka crkva je stajala na platou pri vrhu Gradine, dominantnog uzvišenja u centru sela. Godine 1694., tj. pet godina nakon oslobođenja Like od Turaka, na tom je mjestu bila sagrađena drvena crkvica, vjerojatno na mjestu gdje je ranije bila turska džamija. Pošto crkvica nije mogla zadovoljiti potrebe naraslog stanovništva, 1791. godine odlučeno je da se sagradi veća, kamena, crkva. Nova crkva završena je 1867. godine i bila je sagrađena u gotičkom stilu. Ikone je naslikao Jakov Šašel (Jacob Schaschel) 1889. godine. Crkva je posvećena Pokrovu Presvete Bogorodice, koji se slavi 14. listopada.[4]
U vihoru Drugog svjetskog rata, crkva je zapaljena 1943. godine. Po završetku rata ostaci crkve potpuno su srušeni 1948. godine, a na njenom mjestu napravljen je slivnik za akumulaciju kišnice za šternu koja se nalazi uz ulaz na Gradinu.[4] U spomen crkvi Pokrova Presvete Bogorodice, mještani su na crkvištu podigli krst 2010. godine[2].
Vrebačka staza[uredi | uredi kôd]
Vrebac leži na pretežno ravničarskom terenu koji se postepeno uzdiže prema Rudinama i pobrđu Vrebačke staze. Vrebačka staza je gorska kosa koja zajedno s Ljubovom, Jelenovcem i Poljanom pripada planinskom lancu Ličko sredogorje koje razdvaja Ličko i Krbavsko polje. Vrebačka staza proteže se iznad Barleta, Vrepca, Zavođa, Pavlovca Vrebačkog i Mogorića s jedne te Srednje gore i Mekinjara s druge strane sve do posljednjeg joj ogranka, gdje se spušta prema Gornjoj ploči u Pločanski klanac i izvoru rijeke Jadove. Značajniji vrhovi su Palež (1239 m), Velika i Mala Lisina (1215 m i 1143 m), Ljutik (1091 m) i Riđan (1006 m). Neposredno iznad Vrepca, Zavođa i Pavlovca uzdižu se Tunjevačka glavica, Vrščić, Zjelazov, Vučijak, Stražbenica, Mali i Veliki Vrščić, Pavlovačka kosa, Trivunski vrh i Opaljenica. Preko Vrebačke staze vodi cesta od Gospića preko Barleta i Vrepca do Podlapače odnosno Udbine.[4][12]
Poučna staza Medak – Vrebac[uredi | uredi kôd]
Poučna staza Medak-Vrebac počinje na glavnoj cesti na zapadnom ulasku u Medak odvojkom preko Ličke pruge i ide starim makadamskim putem pored velike borove šume zvane Medačka plantaža. Ova plantaža ariša i omorike osnovana je 1853. godine kao rezultat pošumljavanja vriština[13]. Staza je dugačka 5.9 kilometara.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
- 1971. – 448 (Srbi – 440, Hrvati – 1, ostali – 7)
- 1981. – 326 (Srbi – 311, Jugoslaveni – 10, ostali – 5)
- 1991. – 223 (Srbi – 209, Jugoslaveni – 2, ostali – 12)
- 2001. – 19
- 2011. – 44[1]
- 2021. – 46
| broj stanovnika | 911 | 1013 | 1007 | 1187 | 1290 | 1145 | 1084 | 1086 | 666 | 598 | 533 | 448 | 326 | 223 | 19 | 44 | 46 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Poznate osobe[uredi | uredi kôd]
- Milan Mandarić, poslovni čovjek
- Dušan Dragosavac, visoki dužnosnik SFRJ
- Nikola Graovac, slikar
- Isika Iso Bogdanović, odvjetnik, političar u Kraljevini SHS
Galerija[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Vrebac |
Centar Vrepca
Školski park
Bućalište
Popovića most
Pećina Rakića
Potok Rakića
Ćelemijski most
Nikola Graovac, Čaršija u Lici, 1970-ih
Društveni dom
Spomen područje Gradina
Milošičina šterna
Lukića vrelo (Tunjevac)
Graovčeva pećina
Put prema Ličkom polju
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011. DZS. Pristupljeno 10. ožujka 2018.
- ↑ a b GRAD GOSPIĆ, MJESNI ODBOR VREBAC
- ↑ Vrebačka staza, geografska karta
- ↑ a b c d Todorić, Sava. 2015. HRONIKA VREBCA, ZAVOĐA I PAVLOVCA
- ↑ Poučna staza Medak-Vrebac
- ↑ a b Forenbaher, Stašo; Vujnović, Nikša. 2013. Đurđeva greda i neolitik Like (Đurđeva greda and the Neolithic of Lika). Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu. 30: 5–26
- ↑ Vrebac | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 24. prosinca 2022.
- ↑ Ružica Drechsler-Bižić, Naselje i grobovi preistorijskih Japoda u Vrepcu, Vjesnik Arheološkog muzeja Zagreb 3/1, str. 35–60. + 14 tabli, 1958.
- ↑ Josip Brunšmid, Grobovi halštatskog doba u Vrepcu kod Gospića, Sitne vijesti, str. 163–164., Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 1897.
- ↑ Dušan Uzelac, Lika i Srbi medačke opštine, str. 179-203.
- ↑ Josip Brunšmid, Arheološke bilješke iz Dalmacije i Panonije II, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, svezak 3, broj 1, 1898.
- ↑ Hirc, Dragutin. 1905. Prirodni zemljopis Hrvatske. Zagreb. str. 494
- ↑ Šumarski list, broj 8, str. 350, Zagreb, 1913. (urednik Bogoslav Kosović)
| |||||||
.gif){kind=small}