Ávila (grad)

Stari grad Ávila s Extra-Muros crkvama
	Svjetska baština - UNESCO
Godina uvrštenja:	1985. (9. zasjedanje)
Vrst:	Kulturno dobro
Mjerilo:	iii, iv
Ugroženost:	ne
Poveznica:	UNESCO

Ávila; Ávila de los Caballeros; Ávila del Rey; Ávila de los leales
	Ávila unutar zidina
; Zastava	; Grb
	Geslo: Una ciudad para todos...; (španjolski: Jedan grad za sve)
	Koordinate: 40°39′N 4°41′W / 40.65°N 4.683°WKoordinate: 40°39′N 4°41′W / 40.65°N 4.683°W
Država	Španjolska
Autonomna zajednica	Kastilja i León
Pokrajina	Ávila
Obila	5. st. pr. Kr.
Osnivač	Vetonci
Nazvan po	"Visoka planina"
	Vlast
- Gradonačelnik	Miguel Ángel García Nieto (PP)
	Površina
- Ukupna	231,9 km²
Visina	1182 m
	Stanovništvo (2009.)
- Grad	59.272
- Gustoća	226,87 stanovnika/km²
Vremenska zona	Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
- Ljeto (DST)	Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj	05001 - 05006
Pozivni broj	+34 920
Gradovi prijatelji	Vilanuèva d'Olt, Rueil-Malmaison, Teramo
	Službena stranica http://www.avila.es
Karta
	; Položaj Avile u Španjolskoj i autonomnoj zajednici Castilla y León

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži

"Ávila" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, vidi Ávila (razdvojba).

Panorama Ávile

Ávila de los Caballeros, Ávila del Rey ili jednostavno Ávila (latinski: Abila i Óbila) je grad u istoimenoj španjolskoj provinciji Ávili, pokrajina Kastilja i León. Stari dio Ávile nalazi se na UNESCOvom popisu svjetske baštine.

[uredi] Zemljopisni smještaj

Grad se nalazi na 1,182 m iznad morske razine i najviše je središte provincije u Španjolskoj. Izgrađen je ravnom vrhu stjenovitog brda koje se uzdiže iznad ogoljenog krajolika. Krajolik je rezultat ekstremne klime dugih i teških zima i kratkih ljeta.

[uredi] Povijest

Utvrđena polukružna apsida Avilske katedrale

U rimsko doba (5. st. prije Krista) ovo područje je bilo naseljeno Vetoncima, koji su grad, jednu od svojih najjačih utvrda, nazvali Obila ("Visoka planina"). Ávila je možda i drevni grad poznat kao Abula, kojeg spominje Ptolomej u svojoj Geografiji (II. 6., 60) kao grad u iberijskoj regiji Bastetaniji. Abula se spominje kao jedan od prvih gradova u Hispaniji koja je bila pokrštena, i to zahvaljujući sv. Sekundu (San Segundo). No, Abula je možda južniji španjolski grad Abla.

Nakon osvajanja, Rimljani su je prozvali Abili i Abela. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, Ávila je bio uporište Vizigota. U 10. st. osvojili su je Arapi koji je zovu Abili (آبلة). Tijekom konstantnih napada sjevernoiberijskih kršćanskih kraljevstava grad je ostao praktički nenaseljen. Ponovno je naseljen u 11. stoljeću nakon što je definitivno završeno kršćansko osvajanje ovih prostora za vrijeme Rajmunda Burgundskog.

Grad je doživio razdoblje prosperiteta pod katoličkim kraljevima početkom 16. stoljeća, i njihovim nasljednicima, Karlu V. i Filipu II., ali opet propada početkom 18. stoljeća, kada se populacija smanjila na samo 4.000 stanovnika.

[uredi] Znamenitosti

Stare zidine grada, koje dominiraju njegovom panoramom, sagrađene su od smeđeg granita oko 1090. god. Zidine sadrže osamdeset i osam kula i devet ulaza i još se nalaze u odličnom stanju.

U gradu se nalazi i gotička katedrala koja svojim utvrdbenim zidovima i dva masivna tornja više podsjeća na tvrđavu. Iako je prema predaji sagrađena 1107. god., vjerojatno je sagrađena u 13. ili 14. stoljeću. U njoj se nalaze mnoge zanimljive skulpture i slike, te iznimno vrijedan srebrni pyxis iz 1571. god. (Juán de Arfe).

Uz katedralu i maurski dvorac, grad sadrži još mnoštvo zanimljivih povjesnih i kulturnih građevina kao što su romaničke crkve iz 12. st. (San Vicente, San Pedro i San Segundo) i renesansna Don Diego del Águila iz 16. st.

U gotičkom samostanu sv. Tome (Santo Tomás), koji je dala izgraditi kraljica Izabela I. Kastiljska 1482. god., nalazi se iznimno vrijedan nadgrobni spomenik kraljevića Ivana, jedinog njenog sina s kraljem Ferdinandom II., rad firentinskog kipara Domenica Fancellija.

U samostanu bosonogih karmelićanki, živjela je sveta Terezija Avilska, a sada je tamo bivša hrvatska glumica Edita Majić, koja ima redovničko ime Edita Marija od Križa. U samostanu su još i dvije Splićanke Mihaela od Raspete Ljubavi i Gabriela od Svetoga Lica.