Paleolitička umjetnost

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Paleolitska umjetnost)
Skoči na: orijentacija, traži
Rasprostiranje Paleolitske umjetnosti u Europi:
·Crveno: zidne slike
·Zeleno: nosive figure
·Cijan linija: dosezi glečera
·Plava linija: obale u ledenom dobu.

Paleolitička umjetnost, ((grč.) palaios - star, lithos - kamen) je umjetnost od prije otprilike 32.000 do 11.000 godina pr. Kr., tijekom kamenog doba. Može se podijeliti na dvije glavne kategorije:

  • nosive komade, male figurice i dekorirane predmete i
  • spiljsku umjetnost.

Pronalazak i podjela[uredi VE | uredi]

Zidna slikarija životinja iz spilje Lascaux u Francuskoj, oko 13.000 pr. Kr.[1]
Rekonstrukcija slikarija iz špilje Chauvet (Ardèche, Francuska) koje se smatraju najstarijim slikama na svijetu, starije od 30,000. pr. Kr.

Paleolitička umjetnost je prvo otkrivena 1860-ih, kada je francuski paleontolog Edouard Lartet našao dekorirane predmete u spiljama i kamenim skloništima u jugozapadnoj Francuskoj. Starost je procijenjena u vrijeme oruđa i kostiju životinja ledenog doba. Otkrića su pokrenula ludilo prekapanja spilja u potrazi za prastarim predmetima, no malo je pažnje bilo posvećivano crtežima na zidu.

Lokalni zemljoposjednici su 1880. otkrili crteže u Španjolskoj spilji Altamira na što su arheolozi bili veoma sumnjičavi. Godine 1895. zidovi prekriveni gravurama otkriveni su u spilji La Mouthe, u Dordonskoj regiji jugozapadne Francuske. Šljunak je najprije zatrpao ulaz u ovu spilju, a paleolitski nanosi na pijesku potvrđuju veliku starost tih nalaza. Godine 1901. gravure su nađene u spilji Les Combarelles, a crteži u susjednom Font de Gaume-u, u istoj regiji kao La Mouthe.

Godine 1902. arheolozi su priznali postojanje spiljske umjetnosti. Od tada su brojna nova mjesta otkrivena, te su se istraživanja nastavila, osobito u Španjolskoj i Francuskoj. Godine 1994. Francuz imenom Jean-Marie Chauvet otkrio je spilju u dolini Adreche također u jugozapadnoj Francuskoj. Spilja Chauvet sadrži slike brojnih životinja koje datiraju 32,000 godina u prošlost, čineći ih najstarijim spiljskim slikama.

Od 1981. arheolozi su otkrili nalazišta na otvorenom prostoru u Španjolskoj, Portugalu, Australiji i južnoj Africi. Godine 1994. u dolini rijeke Coa, u sjeveroistočnome Portugalu, istraživači su našli kamenje s ugraviranim ljudskim figurama, konjima, kozorozima i divljim mačkama. Umjetnici su očito čekićem istočkali konture životinja koje su kasnije spojili urezujući linije. Arheolozi procjenjuju te slike na 20,000 godina starosti te vjeruju da je takvo crtanje bilo veoma često no da su ostaci propali zbog utjecaja erozije vjetra i kiše.

Danas arheolozi nalaze paleolitičke umjetnosti svrstavaju u razdoblja koja su dobila ime po najpoznatijim spiljama:

  • Orinjaško doba (Po spilji Aurignac u Francuskoj) - 30.000 – 25.000 g. pr. Kr.
  • Solitrensko doba (Po spilji Solutre-Polully u Francuskoj) (također spilje: Lespugue, Predmost) - 25.000 – 18.000 g. pr. Kr.
  • Magdalensko doba (Po spilji La Madeleine u Francuskoj) (također spilje: Lascaux, El Castillo, Pechmerl) - 18.000 – 14.000 g. pr. Kr.
  • Kasno magdalensko doba (Spilje: La Madeleine, Altamira, Niaux) - 14.000 – 5.000 g. pr. Kr. 81% nalaza je iz četvrtog razdoblja

Spiljsko slikarstvo[uredi VE | uredi]

Otisak ruke iz spilje Pech Merle u Francuskoj, oko 35.000 pr. Kr.
Takozvani "Kineski konj" iz spilje Lascaux u Francuskoj, oko 14,000 pr. Kr.

Spiljsku umjetnost uglavnom nalazimo na području Španjolske i Francuske, a sastoji se od slika, crteža i gravura (petroglif) na zidovima spilja. Moguća treća kategorija bi bile slike i simboli ugravirani na otvorenom prostoru, no malo je od toga ostalo sačuvano.

Figurativna paleolitička umjetnost se odnosi na prikaz čovjeka ili životinje, a nefigurativna na oblike znakova i simbola. Prikazi pojedinih životinja variraju od mjesta i vremenskog perioda. Najčešće su se u spiljama prikazivali bizoni i konji, a mamuti i jeleni se nalaze samo na nekim područjima. Ribe i ptice su najčešće na nosivim predmetima. Prikazi insekata i biljaka su samo na nekim predmetima i jako su rijetki. Gotovo sve životinje su prikazane u profilu, uglavnom odrasle jedinke prepoznatljive vrste. Mnoge su životinje nedovršene ili dvosmislene, a ima i izmišljenih bića, kao jednorog u spilji Lascaux. Broj figura varira od nekoliko do nekoliko stotina kao u spiljama Lascaux ili Les Trois Freres, Francuska.

Crteži su jakih okvirnih linija (kao meta), a ispunjeni su drugom bojom od pozadine. Čovjek ponekad iskorištava i formu zida, tj. udubljenje i ispupčenja zida za likovno oblikovanje životinja. Životinje su nabacane bez ikakvog reda, nema odnosa između figura, ponekad su čak oslikane jedna preko druge.

Umjetnička kopija bika iz spilje Altamira u Španjolskoj.
Otisci ruku iz spilje kod grada Perito Moreno, Santa Cruz u Argentini, oko 14.000 pr. Kr.
Kopija crteža sa prikazom bitke strijelaca iz spilje Morella la Vella, provincija Castellón u Španjolskoj.

Simboli i znakovi su mnogo češći u spiljskom slikarstvu nego prikazi ljudi ili životinja. U rasponu od jedne točke i linije do velike plohe složeno grupiranih znakova mogu stajati samostalno u spilji, no češće se nalaze uz figurativne slike. Česti su jednostavni simbolični motivi, uključujući i otiske ruke u obojenoj zemlji, a neki znanstvenici smatraju da su složeniji znakovi obilježja etničke grupe iz paleolita.

Znanstvenici su isprva smatrali da je spiljsko slikarstvo bilo čisto iz dekorativnih razloga, bez konkretne važnosti, no nakon daljnjih istraživanja sve figure daju neki smisao toj umjetnosti. Po teoriji popularnoj u ranom 20. st., ljudi iz kamenog doba su slikali životinje iz razloga da će iste susresti u stvarnosti. Tako koplja i druga oružja na slikama mogu kazivati da će imati uspješan lov. Ipak, ta je teorija još na razmatranju. Slijedeća popularna teorija kaže da su spiljske slike služile magiji plodnosti te su po njoj ljudi slikali životinje u nadi da će se iste razmnožiti i osigurati dovoljno hrane u budućnosti. Neki smatraju da će ponovno slikanje životinje po staroj slici osigurati ponovni povratak životinje svako proljeće. Neka istraživanja su pokazala da su najraskošnije slike u spiljama s osobito dobrom akustikom, te smatraju da je glazba imala veliku ulogu u obredu. Također su mnoge ostale teorije na razmatranju, no smatra se da jedinstvena teorija neće biti dovoljna za objašnjenje cijele paleolitičke umjetnosti, koja je trajala 20,000 godina, na širokom području svijeta.

Umjetnost na spiljskim zidovima sastoji se od raznih tehnika. Neki crteži sadrže spojene ostatke mineralnih nakupina stalagmita i stalaktita za prikaz pojedinih dijelova životinje. Drugi dolaze od prstiju utisnutih u glinu koja se nalazila na stjenkama zida. U nekim je spiljama strop bio previše visok za slikanje bez ljestava ili skela. U Lascauxu, spiljski zidovi pokazuju rupe gdje su mogle biti postavljene skele. Veličine spiljskih crteža jako variraju. Slike bikova u spilji Lascaux dugačke su 5.5 m.

U razdoblju srednjeg kamenog doba (mezolitu) zbile su se tri promjene od izuzetne važnosti za likovnu umjetnost. Prvo, teme pećinskog slikarstva su raznovrsnije i, osim životinjskog svijeta, pojavljuju se i ljudski likovi. Drugo – u oblikovanju se napušta naturalizam i zorno prikazivanje prirode, izbacuju se pojedinosti a likove se pojednostavljuje poput znakova (stilizacija). Ti su likovi često jednobojni, plošni i deformirani (izdužene noge trkača). Istodobno s pojavom organizirane grupe i podjele rada u društvenoj zajednici (goniči životinja i lovci u zasjedi), u pećinskom slikarstvu se javlja i kompozicija.

Spiljska skulptura[uredi VE | uredi]

Venera iz Willendorfa, 30,000 – 25,000 pr. Kr, kamen 15 cm visoka, Naturhistorisches Museum, Beč, Austrija.
Model bizona od gline iz špilje Le Tuc d'Audoubert u Francuskoj (Arheološki muzej, Brno).

Rad u glini nađen je samo na prostoru Pirineja, isto tako sadrži i gravure na stropu spilje te reljefi oblikovani u umjetnim nakupinama gline. Spiljski umjetnici su modelirali bizona u reljefu u francuskoj spilji Le Tuc d'Audoubert, dok je u spilji Montespan (Francuska) trodimenzionalna skulptura medvjeda od 700 kg gline. Zidno kiparstvo, u niskom i visokom reljefu, je nađeno samo u središnjim regijama Francuske, gdje se glina mogla oblikovati. Otkriveni su i tragovi crvenog pigmenta na većini zidnih skulptura što znači da su nekad bili obojani.

Nosiva umjetnost su rezbarije od kostiju, rogova, kamena ili modeli u glini. Mnogo je takvih ostataka nađeno u Europi, a isto tako i u sjevernoj Americi i Sibiru.

Ljudski prikazi su rjeđi u spiljskom slikarstvu, a češći na nosivim predmetima. Mali ljudski kipići, poznati kao figure Venere, s uvećanim grudima i trbušnim dijelom su nađeni uglavnom u centralnoj Europi[2]. Venere se svode na magijske prikaze žena koje su trebale da pobude plodnost. Rađene su od kamena nađenog u prirodi, naglašenih bokova i grudi, a zanemarivane su glava i noge. Takozvana Venera iz Willendorfa, Austrija) je jedan od najboljih primjera. Brojne figurice ženskih idola govore u korist teorije povjesničara da je to bilo vrijeme matrijarhata (lat. mater = majka) kad je žena vodila glavnu riječ u društvu[3], nasuprot patrijarhatu (lat. pater = otac) kada su muškarci preuzeli tu ulogu i zadržali je uglavnom do danas.

Paleolitički čovjek nema sposobnost povezanog mišljenja, ne zna što je uzrok a što posljedica, otuda magijsko vjerovanje u istovjetnost naslikane životinje i prave životinje, ili istovjetnost magijskog kipa Venere i plodnosti. Umjetnost se ovdje javlja kao sredstvo kojim se čovjek lakše povezuje sa svijetom koji ga okružuje i kojim uspostavlja vezu s prirodom od koje je odvojen i od koje osjeća samo strah.

Bilješke[uredi VE | uredi]

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Paleolitička umjetnost