Istočnobosanski dijalekt
| Ovaj je članak dio niza o štokavskom narječju hrvatskoga jezika |
|---|
| Hrvatski dijalekti štokavskoga narječja |
| Zapadnoštokavski dijalekti: |
Istočnobosanski dijalekt hrvatskoga jezika jedan je od četiri hrvatska zapadnoštokavska dijalekta štokavskoga narječja uz čakavsko i kajkavsko narječje. Karakterizira ga ijekavski refleks jata, šćakavski govor i nenovoštokavska akcentuacija. Ovim dijalektom govore Hrvati i Bošnjaci na području od gornje Neretve do Save kod Brčkog. Nakon velikoga znanstvenoga istraživanja akademik Dalibor Brozović dokazao je kako područje istočnobosanskog dijalekta od starine ijekavsko, a ne ikavsko kako su mnogi do tada mislili, a šćakavizam tog terena stara je zapadnoštokavska osobina koja ga povezuje sa čakavskim narječjem. Ovaj je ijekavsko-šćakavski dijalekt nužna karika između slavonskog dijalekta i dubrovačkog poddijalekta sa prijelazom preko zapadnoga dijalekta prema čakavskom narječju što doista čini svojevrstan jedinstven zapadnoštokavski dijalektni sustav koji je nekada činio svojevrsno jedinstveno zapadnoštokavsko narječje koje je bilo u tijesnoj svezi sa čakavskim i sa kajkavskim narječjem.
Sadržaj |
[uredi] Rasprostranjenost
Kako se zna, glavnina stare zapadne štokavštine (terena između čakavskoga i kajkavskoga na zapadu te istočnoštokavskoga na istoku) bila je šćakavska, a takvi su i danas mnogi krajevi u Slavoniji, u Bosni i Hercegovini te u Dalmaciji.
Ovim dijalektom govori se na potezu od Konjica na jugu do Brčkog na sjeveru. Među govornicima ovoga dijalekta Hrvati su nazočni od poćetka a govori se u dolinama Fojnice (Kreševo, Kiseljak, Fojnica) i Usore, oko Vareša, Kraljeve Sutjeske, Stupa, te oko Tuzle i Brčkog, osim ovih krajeva govore ga i Hrvati u okolici Virovitice, u Hrvatskoj Kostajnici te južno od Pečuha u Madžarskoj.
[uredi] Osobine
Duljenje u –VRC- nije općeštok. jer se u istočnobosanskom dijalektu (Vareš, Fojnica, Kreševo) uopće nije provelo: sȕnce, stȁrca, pȁlca, nȍvci, zdrȁvje, pȁmtit, tr̀gŏvci, slȁmka itd.
istočnobosanski, čak. (Vrbnik) posavski, južnočakavski sjevslav. (Podrav.), sjevčak. novoštokavski ̏ u –VRC- ̏ ̑ ̃ ( ̑) ̏ -VR# ̏ ̑ ̃ ̏
Osnovno je duljenje u čak. ònō ispred –RC- (R = m, n, nj, r, l, lj, r, v, j kao u štok.) i ispred –R# (u jednosložnim riječima) kojim se dobiva ̃ na sjeveru, a ̑ na jugu: stãrca/stȃrca, divõjka/divȏjka, krãj/krȃj, dĩm/dîm, stãr/stȃr itd. (vidi Ivić 1981). To je duljenje zajedničko većini čak. govora, ali ne svima – na Vrbniku duljenja uopće nema : krȁj, rȁj, sȅnce, pȁlci, stȍl, gȍl (u Drinju ima duljenja samo ispred –RC-, a ispred –R# ne: kȍnj, rȁj, krȁj, jedȁn, jārȁm, ali sũnce). Neki su to govori proširili i općenito na kraj riječi ispred sonanta (dakle ne samo u jednosložicama) kao u Novom: dȉvēr, kabãl, kȁmēn prema Vrg. dȉver, kȁmen, Susak: kabȁl. Daljnjim se širenjem slogovi mogu duljiti i prije zvučnih okluziva, kao na Braču, Hvaru i Visu (Hvar: dîd, prȏg, bȏb itd.), pa sve do duljenja u svim zatvorenim slogovima kao na Dugom Otoku (obẹ̑d, brạ̑t, mladîć, pȗpka itd.) i Visu (obîd, obrȃz) ili duljenja nepostojanoga –a- kao u Biogradu (otãc, kolãc, sudãc, konãc itd.). Ova duljenja idu u korak s ostalim naglasnim promjenama i novinama.
[uredi] Izvori
- Josip Lisac, Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja, Hrvatska dijalektologija 1, Goldenmarketing - Tehnička knjiga, Zagreb, 2003.
[uredi] Vanjske poveznice
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nedovršeni članak Istočnobosanski dijalekt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
