Donji Tavankut
| Donji Tavankut Доњи Таванкут - Alsó-Tavankút | |
|---|---|
| Koordinate: 46°03′N 19°29′E / 46.050°N 19.483°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Sjevernobački okrug |
| Općina | Subotica |
| Površina | |
| - Ukupna | 93,7 km² |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Grad | 2.631 |
| - Gustoća | 43 stan./km² |
| Poštanski broj | 24214 |
| Pozivni broj | 024 |
| Registarska oznaka | SU |
| Zemljovid | |
  Donji Tavankut | |
| Podaci za površinu i gustoću naseljenosti dati su zbirno za katastarsku općinu Tavankut, na kojoj se nalaze dva naselja, Gornji Tavankut i Donji Tavankut | |
Donji Tavankut (srp.: Доњи Таванкут, mađ. Alsó-Tavankút) je selu u Bačkoj, na sjeveru autonomne pokrajine Vojvodine, Srbija.
Zemljopisni uvjeti[uredi | uredi kôd]
Nalazi se jugoistočno od Subotice, na 46° 01′ 60″ sjeverne zemljopisne širine i 19° 28′ 60″ istočne zemljopisne dužine. Nalazi se na pjeskovitu terenu i crnici.[1]
Upravna organizacija[uredi | uredi kôd]
Upravno pripada Sjevernobačkom okrugu AP Vojvodine.
U njemu se nalazi nekooliko manjih krajeva: Čikerija (Čekerija), Sajc (Nemirna ravnica), Vuković Kraj, Marinkić Kraj, Zlatni Kraj, Skenderevo, Dikanovac, Kaponja (Kapunja).
Povijest[uredi | uredi kôd]
Ovdje se kod Kaponje, prema Bajmaku, 5. ožujka 1849. odigrala velika bitka mađarske revolucije, gdje su se sukobile snage Mađara i bunjevačkih Hrvata sa Srbima, uz velike žrtve na objema stranama. Hrvatski su autori ovaj sukob poslije nazvali bratoubilačkim ratom.[2]
Tavankutski Hrvati su mnogo pridonijeli antifašističkoj borbi u Drugom svjetskom ratu. Na Skenderevu se za vrijeme mađarske okupacije nalazila velika partizanska baza.[1]
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Tavankut je nekad bio poznat po vinima, a od nedavno po uzgoju jabuka. Zadnje se vrijeme uzgaja šljive, jagode i breskve.
Promet[uredi | uredi kôd]
U Donjem Tavankutu se nalaze dvije željezničke postaje (Donji Tavankut i Skenderevo) na pruzi koja vodi od Subotice do Sombora, Bezdana, Apatina i Erduta.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
U Donjem Tavankutu prema popisu iz 2002. godine, živi 2631 stanovnik. Većinu čine Hrvati (mahom iz skupine Bunjevaca) i osobe koje su se izjasnile samo kao "Bunjevci". Ukupno čine 76,81%.
Nacionalni sastav[uredi | uredi kôd]
Narodnosni sastav ovog sela prema popisu iz 1991.: 2710 stanovnika se ovako izjasnilo:
- "Bunjevci" (36,49%)
- Hrvati (32,36%)
- "Jugoslaveni" (22,14%)
- Mađari (3,57%)
- Srbi (2,61%)
Narodnosni sastav ovog sela prema popisu iz 2002.:
- Hrvati (46,90%)
- "Bunjevci" (29,91%)
- Srbi (7,22%)
- "Jugoslaveni" (5,21%)
- Mađari (4,45%)
Povijesna naseljenost[uredi | uredi kôd]
- 1981.: 2719
- 1991.: 2710
- 2002.: 2631
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Većina mještana je zaposlena u mjesnom poljodjelskom poduzeću Medoproduktu, tako da je cijeli Tavankut gospodarski dosta vezan uz to poduzeće.[3] Sami Medoprodukt ima sjedište u ovom selu.
Školstvo[uredi | uredi kôd]
Osnovna škola Matija Gubec.
Kultura[uredi | uredi kôd]
U Donjem Tavankutu se održava dio programa žetvene manifestacije bunjevačkih Hrvata, Dužijance.[4]
U ovom selu je sjedište HKPD-a "Matija Gubec".
7. siječnja 2011. godine utemeljena je Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame Tavankut u ovom selu radi očuvanja i prikazivanja javnosti velikog fonda slika i predmeta od slame koji se je do tada nalazio raspršena na mnoštvu lokacija, a koji je nastao višedesetljetnim kulturno-likovnim radom tavankutske Likovne kolonije odnosno kolonije naive u tehnici slame.[5]
Od 2011. svake se godine u listopadu u Tavankutu održava Tavankutski festival voća, na Etnosalašu Balažević, Donji Tavankut. Posvećen je predstavljanju gospodarskih potencijala i proizvoda, autentičnih rukotvorina, kao i proizvoda starih zanata Tavankuta, koji afirmiraju razvoj voćarstva, tradiciju i bogato kulturno nasljeđe. Program sadrži revijalnu izložbu gospodarskih proizvoda i rukotvorina, kulturni program, degustaciju i akcijsku prodaju izložbenih proizvoda. Festival organiziraju Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame, Osnovna škola “Matija Gubec”, Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo „Matija Gubec“ i Voćarska zadruga „Voćko“.[6]
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
- salaš Orluškov, Donji Tavankut 168, spomenik kulture[7]
Šport[uredi | uredi kôd]
- OFK Tavankut, nogometni klub
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
- ↑ a b Blaško H. Vojnić: Subotica juče i danas, 1950., str. 30
- ↑ Matija Poljaković: Pregled povijesti Hrvata Bunjevaca
- ↑ Radio Subotica, program na hrvatskom Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. veljače 2021. (Wayback Machine) ZR/LJD: Radnicima «Medoprodukta» danas isplaćen dio zaostalih zarada, 9. ožujka 2009., preuzeto 20. lipnja 2011.
- ↑ Program Dužijance 2008. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. kolovoza 2008. Pristupljeno 6. kolovoza 2008. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Arhivirana inačica izvorne stranice od 14. kolovoza 2011. (Wayback Machine) Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame Tavankut
- ↑ Hrvatska riječ Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. listopada 2015. (Wayback Machine) Najave događanja: V. Tavankutski festival voća, Subotica, 25. rujna 2015.
- ↑ Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 10. prosinca 2012. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
Vidi još[uredi | uredi kôd]
| |||||||
