Hendrik Antoon Lorentz

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hendrik Antoon Lorentz
Lorentz 2.jpg
Rođenje 18. srpnja 1853.
Arnheim
Smrt 4. veljače 1928.
Haarlem
Državljanstvo Nizozemska
Polje fizika, elektromagnetizam
Institucija Sveučilište Leiden
Alma mater Sveučilište Leiden
Akademski mentor Pieter Rijke
Poznat po Lorentzove transformacije, Lorentzov faktor, Lorentzov plin, Lorentzov triplet, Lorentzova sila
Istaknute nagrade 1902. - Nobelova nagrada za fiziku

Hendrik Antoon Lorentz (Arnheim, 18. srpnja 1853. - Haarlem, 4. veljače 1928.), nizozemski fizičar.

Bio je sveučilišni profesor u Leidenu te direktor istraživačkog instituta u Haarlemu. Svojim radovima mnogo je pridonio razvoju elektromagnetske teorije i poznavanju strukture materije. Proučavao je pojave kod naelektriziranih tijela u gibanju i postavio osnovu za specijalnu teoriju relativnosti. Prvi je izračunao širenje interferencijskih maksimuma kod difrakcije svjetlosti u kristalima (Lorentzov faktor). Proučavao je binarne plinove u kojih je masa molekula jednog plina mnogo veća od mase od mase molekula drugog plina (Lorentzov plin) i rezultate primjenio na teoriju elektrona u metalu. Godine 1902. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku s Pieterom Zeemanom s kojim je otkrio i na osnovi klasične teorije prvi proračunao cijepanje singletnih spektralnih linija u tri komponenete (Lorentzov triplet) u vanjskom magnetskom polju (normalni Zeemanov efekt).

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Hendrik Antoon Lorentz.