Hendrik Antoon Lorentz

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Hendrik Antoon Lorentz
Lorentz 2.jpg
Rođenje 18. srpnja 1853.
Arnheim
Smrt 4. veljače 1928.
Haarlem
Državljanstvo Nizozemska
Polje fizika, elektromagnetizam
Institucija Sveučilište u Leidenu
Alma mater Sveučilište u Leidenu
Akademski mentor Pieter Rijke
Poznat po Lorentzove transformacije, Lorentzov faktor, Lorentzov plin, Lorentzov triplet, Lorentzova sila
Istaknute nagrade 1902. - Nobelova nagrada za fiziku

Hendrik Antoon Lorentz (Arnheim, 18. srpnja 1853. - Haarlem, 4. veljače 1928.), nizozemski fizičar.

Rani život[uredi VE | uredi]

Hendrik Lorentz rođen je u Arnhemu, Gelderland (Nizozemska), kao sin Gerrita Frederika Lorentza (1822.–1893.) i Geertruide van Ginkel (1826.–1861.). Nakon majčine msrti 1862., njegov se otac oženio Lubertom Hupkes. Iako je odgojen kao protestant, Hendrik Lorentz je po religijskom uvjerenju bio slobodni mislioc.[1] Od 1866. do 1869. pohađao je školu "Hogere Burger" u Arnhemu, novi tip škole nedavno ustanovljen od strane Johana Rudolpha Thorbeckeja. Njegovi su rezultati u školi bili izvrsni, a briljirao je u znanstvenim predmetima, engleskom, francuskom i njemačkom. Godine 1870., položio je klasične jezike, koji su bili preduvjet za primanje na sveučilište.[2]

Znnastvena karijera[uredi VE | uredi]

Lorentz je studirao fiziku i matematiku na Sveučilištu u Leidenu, gdje je bio pod jakim utjecajem njegovog profesora astronomije Frederika Kaisera, koji ga je usmjerio na karijeru u fizici. Nakon diplome, vratio se 1871. u Arnhem, gdje je predavao matematiku u školi, no nastavio je i studij u Leidenu. Godine 1875. Lorentz stječe doktorat pod mentorstvom Pietera Rijkea s radom "Over de theorie der terugkaatsing en breking van het licht" (O teoriji o refleksiji i refrakciji svjetlosti), u kojoj je preradio Maxwellovu elektromagnetsku teoriju .[2]

Osim što je bio sveučilišni profesor u Leidenu, bio je i direktor istraživačkog instituta u Haarlemu. Svojim radovima mnogo je pridonio razvoju elektromagnetske teorije i poznavanju strukture materije. Proučavao je pojave kod naelektriziranih tijela u gibanju i postavio osnovu za specijalnu teoriju relativnosti. Prvi je izračunao širenje interferencijskih maksimuma kod difrakcije svjetlosti u kristalima (Lorentzov faktor). Proučavao je binarne plinove u kojih je masa molekula jednog plina mnogo veća od mase od mase molekula drugog plina (Lorentzov plin) i rezultate primjenio na teoriju elektrona u metalu. Godine 1902. dobio je Nobelovu nagradu za fiziku s Pieterom Zeemanom s kojim je otkrio i na osnovi klasične teorije prvi proračunao cijepanje singletnih spektralnih linija u tri komponenete (Lorentzov triplet) u vanjskom magnetskom polju (normalni Zeemanov efekt).

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Russell McCormmach. Lorentz, Hendrik Antoon. Complete Dictionary of Scientific Biography. pristupljeno 25. travnja 2012 “Although he grew up in Protestant circles, he was a freethinker in religious matters; he regularly attended the local French church to improve his French.”
  2. 2,0 2,1 Kox, Anne J. (2011). "Hendrik Antoon Lorentz (in Dutch)". Nederlands Tijdschirft voor Natuurkunde 77 (12).
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Hendrik Antoon Lorentz.