Karlo II. Drački

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Karlo II. Drački

Karlo II. Drački (Napulj, 1345. - Budim, 24. veljače 1386), poznat kao Karlo Drački, bio je napuljski kralj od 1382. godine, te hrvatsko-ugarski kralj od 1385. pa do svoje smrti 1386. godine. Porijeklom je iz napuljskog ogranka Anžuvinske dinastije.

Životopis[uredi VE | uredi]

Karlo je sin Ludovika Dračkog iz sporedne grane Anžuvinaca. U razdoblju 1369.-1376. godine obnašao je dužnost hrvatskog hercega.[1] Godine 1381. nasljedio je napuljsko prijestolje.

Hrvatsko-ugarski kralj[uredi VE | uredi]

Stalno pozivan od hrvatsko-ugarskih velikaša, Karlo iz Napulja stiže napokon preko Senja i Zagreba u Budim. Nakon smrti Ludovika I. 1382. godine, Karlo traži hrvatsko-ugarsku krunu, kao njegov najbliži muški srodnik, poričući tako pravo njegove kćeri Marije koju je on proglasio svojom nasljednicom. Uz pomoć ugarskog plemstva uspijeva preoteti Mariji krunu, te se za ugarskog kralja pod imenom Karlo II kruni 31. prosinca 1385. godine u Stolnom Biogradu (Székesfehérvár).

Međutim, već 7. veljače 1386. godine Karlo je ubijen. Smatralo se da je njegovo ubojstvo naručila kraljica majka Elizabeta i knez Nikola Gorjanski. Karlove pristaše u dogovoru s bosanskim kraljem Tvrtkom I. proglasile su za njegovog nasljednika malodobnog mu sina Ladislava.[2] Pokušavajuci pridobiti Slavoniju i Hrvatsku, Elizabeta i Marija po savjetu Gorjanskog krenu preko Slavonije prema Zagrebu, ali ih kod Gorjana dočekaše pristaše ubijenoga Karla Dračkog na čelu s Ivanom Paližnom i braćom Ladislavom i Ivanišem Horvatom te Stjepanom Lackovićem. Urotnici ubiju Gorjanskog i Blaža Forgača, ubojicu Dračkoga. Kraljicu majku Elizabetu i kraljicu Mariju odvedu u Novigrad kraj Zadra gdje Paližna dade zadaviti Elizabetu, na očigled kćeri, a nju poštedi. Na to Mađari 31. ožujka 1387. godine okrune za kralja Žigmunda, Marijina muža, koji uz pomoć Venecije te Ivana, krčkoga i senjskoga kneza, prisile Paližnu da im 4. travnja 1387. izruči Mariju.

Bio je oženjen Margaretom Dračkom, svojom prvom rođakinjom, sa kojom je imao dvoje preživjele djece - Ladislava i buduću Ivanu II. Napuljsku.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, str. 170
  2. Šišić, F., str. 223.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Opća i nacionalna enciklopedija u 20 svezaka, sv. X., Zagreb, 2006.
  • Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda, 600.-1526., prvi dio, Zagreb, 2004.