Maksim Ispovijedalac
| Sveti Maksim Ispovijedalac Μάξιμος ὁ Ὁμολογητής | |
|---|---|
| |
| Rođen | oko 580. Carigrad |
| Preminuo | 13. kolovoza 662. Tsageri, Gruzija |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Istočne pravoslavne Crkve Anglikanska Crkva Luteranska Crkva |
| Spomendan | 13. kolovoza |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Maksim Ispovijedalac (grčki: Μάξιμος ὁ Ὁμολογητής), također poznat kao Maksim Teolog i Maksim Carigradski (Carigrad, oko 580. – Tsageri, Gruzija, 13. kolovoza 662.) - bio je kršćanski svetac, redovnik, teolog i učenjak.
U svom ranom životu, Maksim je bio državni službenik i pomoćnik bizantskog cara Heraklija. Odustao je od ovog života u političkoj sferi da bi ušao u redovnički život. Maksim je proučavao razne filozofske škole, a svakako ono što je bilo uobičajeno za njegovo vrijeme: platonske dijaloge, Aristotelova djela i brojne kasnije platonske komentatore Aristotela i Platona, poput Plotina, Porfirija, Jambliha i Prokla. Kada je jedan od njegovih prijatelja počeo zastupati kristološki stav poznat kao monotelitizam, Maksim je bio uvučen u polemiku, u kojoj je podržao tumačenje kalcedonske formule na temelju koje se tvrdilo da je Isus imao i ljudsku i božansku volju. Na kraju je bio proganjan zbog svojih kristoloških pozicija; nakon suđenja, jezik i desna ruka su mu osakaćeni.
Zatim je prognan i umro je 13. kolovoza 662. u Tsageriju u današnjoj Gruziji.[1] Međutim, njegovu je teologiju podržao Treći carigradski sabor i ubrzo nakon smrti bio je čašćen kao svetac.[2] Slavi se 13. kolovoza. Njegova titula "ispovjednik" znači da je patio za kršćansku vjeru, ali nije bio izravno mučenik.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Maksim Ispovjedalac, Asketski spis O Božjem čovjekoljublju, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1994. (49 str.); II. izdanje: 2002., ISBN 9531519269 [3]
- Benedikt XVI., Sv. Maksim Ispovjedalac, kateheza na općoj audijenciji u srijedu 25. lipnja 2008., Tjedni bilten 26/2008., str 33 (elektronička inačica)
- Lars Thunberg, Mikrokosmos i posrednik : teološka antropologija Maksima Ispovednika, Istina, Beograd : Šibenik, 2008. (663 str.), ISBN 9788682555292 (srp.)
- Lars Thunberg, Čovek i Kosmos : vizija svetog Maksima Ispovednika, Istina, Šibenik : Beograd, 2008. (223 str.), ISBN 9788682555339 (srp.)
- Michael Seewald, Sloboda - pomodna riječ u teologiji? : sustavni pokušaji razjašnjavanja, oslanjajući se na Augustina i Maksima Ispovijedaoca, Communio 37/2011.
- Adrian J. Walker, Isusova ljudska volja : o "gnomiji" kod Maksima Ispovjedaoca, Communio 41/2015.
- Bernard Pottier, Dinamika Očenaša : komentar Maksima Ispovjedaoca (oko 580.-662.), Communio 43/2017.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ George C. Berthold (1985), Maximus Confessor: Selected Writings, p. 31. Paulist Press, ISBN 0-8091-2659-1.
- ↑ Herrin, Hans (28 November 2016). "Maximus the Confessor and the Monothelite controversy". In Curta, Florin; Holt, Andrew (eds.). Great Events in Religion: An Encyclopedia of Pivotal Events in Religious History [3 volumes]. ABC-CLIO. p. 352. ISBN 9781610695664.
- ↑ Predrag Belić, Maksim Ispovjedalac, Asketski spis o Božjem čovjekoljublju ..., Obnovljeni Život 5/1995.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mrežna mjesta
| ||||||||||||||||||||