Ignacije Antiohijski
Ignacije Antiohijski (umro 107. godine), biskup Antiohije i mučenik. Apostolski otac s kraja prvog i početka drugog stoljeća. Štuje se ne samo u Katoličkoj nego i u Pravoslavnoj Crkvi. Njegov život je jedan kvalitetni primjer kršćanskog života; Kršćanin koji slijedi stopa Krista do smrti, do mučeništva.
Sadržaj |
Život [uredi]
Ne znamo ni mjesto ni datum rođenja, ali sigurno je da se rodio u poganstvu te zbog toga nije imao rimsko građanstvo, ali se kasnije obratio na kršćanstvo. Bio je treći biskup Antiohije u Siriji gdje je Petar bio prvi biskup. Za progonstva u vrijeme cara Trajana je bio osuđen ad bestias. Dok su ga kao sužnja vodili u Rim da bude mučenik, susreo se s nekim crkvama i biskupima i u tom putovanju je napisao 7 poslanica. U poslanici Rimljanima preporučava braći te crkve da mu ne brane smrt i da ga ne liše mučeništva. Na kraju je umro u Rimu mučeničkom smrću oko 107. g. Katolička Crkva slavi njegov spomendan kao biskupa i mučenika 17. listopada, Pravoslavna Crkva 20. prosinca.
Djela [uredi]
Znamo da je Ignacije napisao 7 poslanica na svom putovanju do Rima:
- Efežanima
- Magnežanima
- Tralcima
- Rimljanima
- Filadelfljanima
- Smirnjanima
- Polikarpu
Prve 4 poslanice je napisao iz Smirne i zadnje 3 kad je bio doveden u Troadu. U tim poslanicama Ignacije je poticao braću da služe Bogu u zajednišvu sa biskupima i da mu ne sprečavaju da bude ubijen kao žrtva za Krista. Ovo se vrlo dobro vidi u poslanici koju je napisao zajednici u Rimu. Također ohrabruje braću ovih zajednica da izbjegavaju grijeh, da se čuvaju od gnosticizma i na poseban način da čuvaju jedinstvo Crkve.
Nauk [uredi]
Poznajemo Ignacijev nauk preko njegovih poslanica. Možemo podijeliti njegovo učenje na ovaj način:
Kristologija [uredi]
Ignacije je prvi starokršćanski izvankanonski pisac koji se izričito suočava s herezama. On brani kristološki nauk jednostavnim načinu: slijedeći evanđelje. Napisao je jednu dobru kristološku sintezu u svojoj poslanici Tralcima gdje je sažet pravi nauk o Isusu Kristu: Budite gluhi kad vam netko govori nešto što je izvan Isusa Krista, onoga koji je iz roda Davidova, onoga koji je iz Marije, koji se odistinski rodio, jeo i pio, odista bio progonjen pod Poncijem Pilatom, odistinski bio razapet na križ i umro, predlicem nebesnika i zemnika i podzemnika; koji je također odistinski bio uskrišen od mrtvih, jer ga je uskrisio Otac Njegov, koji će po sličnosti uskrisiti tako i nas koji njemu vjerujemo, Otac njegov, u Kristu Isusu, izvan kojega nemamo istinskog življenja. (Tral. 9, 1-2)
Ekleziologija [uredi]
Ignacije prvi put upotrebljava termin katolička Crkva u smislu jedne opće Crkve (Smir 8,2). Ova opća Crkva nije samo mistično tijelo Kristovo vezano vjerom i ljubavlju s Kristom, nego je i vidljiva organizacija u kojoj rimska Crkva zauzima prvo mjesto. Također nabraja i posebne hijerarhijske stupnjeve Crkve: episkopat, prezbiterat i đakonat.
Teologija [uredi]
Ignacijeva teologija nije individualno spekulativna, nego je sva u službi ekleziologije. Tako je i njegovo poimanje duhovnog života koja je sva u imanentnoj eklezijalnoj mistici. Ignacijeva mistika bitno ide kroz liturgiju, posebno kroz Euharistiju koja je središnji čin Crkve kao zajednice. Nema euharistije bez jedinstva s biskupom. Zbog toga Ignacijeva duhovnost raste kroz ostvarivanje Crkve. Ovaj apostolski otac brani nauk Crkve u teološkim problemima, osobito u Aziji protiv gnostičke sekte doketa. Protiv onih koji su poricali da je Krist uzeo pravo čovječje tijelo, Ignacije uči da je Isus “rođen i nerođeni” od Marije i Boga (Efež 7,2). Što se tiče euharistije, Ignacije naglašava da je ona prava hrana i piće, tijelo trpećeg Isusa Krista “sarx Xristou pathousa”.
Literatura [uredi]
- Pavić – Tenšek, Patrologija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1993.
- Šagi – Bunič, Povijest kršćanske književnosti, Zagreb 1976.
- Jose Vives, Los padres de la Iglesia, ed. Herder, Barcelona 1988.
Vanjske povezice [uredi]
|
|||||||||||||||||
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||