Meri Cetinić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Meri Cetinić

Meri Cetinić, Dalmatinska šansona Šibenik, 25. kolovoza 2005. godine.

Meri Cetinić, Dalmatinska šansona Šibenik, 25. kolovoza 2005. godine.
Rođen/a 15. lipnja 1953.
Žanr/ovi Pop, zabavna glazba
Zanimanje glazbenica, kantautorica
Instrument vokal, glasovir
Djelatno razdoblje 1973.-danas
Producentska kuća Jugoton, Orfej, Croatia Records
Angažman CHE, Delfini, More
Web-stranica Službene stranice
Nagrade
v. Priznanja i nagrade

Meri Cetinić (Split, 15. lipnja 1953.), hrvatska glazbenica. Jedna je od najpopularnijih hrvatskih izvođačica zabavne i pop glazbe, skladateljica, kantautorica.

Zajedno sa Slobodanom Kovačevićem osnovala je skupinu More u kojoj nastupa do kraja 1978. godine, kada počinje svoju uspješnu solo karijeru[1]. 1980. godine objavljuje svoj prvi autorski album Ja sam žena, koji se prodaje u dijamantskoj nakladi i kao takav prvi je u Hrvatskoj pop glazbi. Nastupa na brojnim domaćim festivalima od kojih je najviše uspjeha imala na Splitskom festivalu. Dobitnica je hrvatske diskografske nagrade Porin, koja joj je 2002. godine dodijeljena za najbolji album zabavne glazbe Malo mora na mom dlanu. Uz Porina dobitnica je još brojnih drugih nagrada. Živi u Splitu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Meri Cetinić u ranoj dobi.

Meri Cetinić rođena je u Splitu, a njena obitelj porijeklom je iz Blata na otoku Korčuli. Odrastajući u skromnoj, ali skladnoj obitelji, uz oca električara i majku domaćicu, te dva starija brata, Antu i Borisa, vrlo rano se počeo isticati njezin talent za glazbu, osobito pjevanje. Među prvima je to primijetio njezin otac i Marija Franetović, njezina učiteljica od prvog do četvrtog razreda. Počinje nastupati već kao dijete, a u osnovnoj je školi često dobivala glavne uloge u školskim priredbama. Završila je glazbenu školu "Josip Hatze" u Splitu, Srednju glazbenu školu i Pedagošku akademiju, smjer glazba, u Splitu. Njen brat Ante, 5 godina stariji od Meri, bio je vrlo utjecajan i cijenjen glazbenik u Splitu. U njihovom stanu su se okupljala sva imena iz glazbenog života Splita tog vremena i Meri je još kao djevojčica sve to upijala sa strane. Rano je počela slušati crne pjevače, zavoljela blues i gospel glazbu. Krajem šezdesetih godina njen osebujan vokal primijećen je u kultnoj skupini 'CHE', s kojom je u to vrijeme nastupala po splitskim klubovima. Sa 17 godina odlazi na svoju prvu glazbenu turneju po SSSR-u, gdje kao vokalni solist nastupa sa sastavom Delfini. 1973. godine svoju glazbenu karijeru nastavlja kao solo vokal i klavirist sastava More, s kojima snima nekoliko uspješnih singlova (More, Ja ću plakat sama, Gdje god da pođeš...)i jedan LP pod nazivom More. Nakon zadnjeg velikog hita s grupom More "Samo simpatija", 1978. Meri Cetinić je imala veliku želju napraviti nešto novo, stoga odlazi iz skupine i okreće se svojoj solo karijeri. Odlazi u Nizozemsku kod svoga brata Ante Cetinića, koji joj pomaže u snimanju njezinog prvog solističkog albuma Meri (1979.). Nakon toga slijedi i njen prvi autorski album Ja sam žena (1980.), prodan u dijamantnoj tiraži, te serija albuma snimljenih u Nizozemskoj u suradnji s bratom Antom. Paralelno s njihovim objavljivanjima, godinu za godinom kao vokalni solist ostvaruje uspjehe na Splitskom festivalu sa skladbama "Četri stađuna", "U prolazu" i "Lastavica", kao i kasnije s "Konoba", "Zemlja dide mog" i mnogim drugima. Zapažene uspjehe ostvaruje i na raznim drugim festivalima. Održava brojne solističke koncerte širom zemlje i odlazi na turneje po Kanadi, SAD-u, Australiji i mnogim drugim zemljama. 1976. godine rodila je kćer Ivanu. Kroz svoju dugogodišnju karijeru ostvarila je nekoliko vrlo uspješnih dueta kap što su s Tedijem Spalatom u skladbi "Konoba", Oliverom Dragojevićem "Sunce mog života", s pokojnim kantautorom Tomislavom Ivčićem "Gorka rijeka" i mnoge druge. Također nastupa s Big bandom HRT-a i sa splitskim jazz sastavom Black Coffee.

Dražen Žanko, Meri Cetinić, Krunoslav Cigoj, humanitarni koncert u Sydneyu, Australia, 1992. godine.

Početkom 1990-ih Meri Cetinić odlučila je da neko vrijeme stane s karijerom i posveti se obitelji, međutim u to vrijeme u Hrvatskoj je počeo Domovinski rat. Za vrijeme rata održava brojne humanitarne koncerte van zemlje zajedno sa Tomislavom Ivčićem i Đanijem Maršanom. 1991. godine odlazi s Draženom Žankom na jednomjesečnu turneju po Australiji. Nakon toga nastupa zajedno s Tomislavom Ivčićem u Sydneyu na stadionu 'Kralja Tomislava' gdje pred mnogobrojnom publikom izvode skladbu "Gorka rijeka". U to vrijeme snimaju s 'Croatia Band Aidom' snima kazetu na kojoj se nalazi skladba "To love is to set free", od Šite Čorića. Ubrzo nakon toga se vraća u Split gdje 1993. godine na Melodijama hrvatskog Jadrana izvodi skladbu "Zemlja dide mog". Sredinom devedesetih zbog privatnih problema odlučila je preseliti se u Zagreb gdje joj je kćer Ivana tada studirala. U to vrijeme u Zagrebu nastaju neke njezine uspješnice poput skladbe "Samo tuga ostaje". Nakon sedam godina donosi odluku da se vrati u Split, gdje sa jazz skupinom Black Coffee snima album Tiramola.

Meri Cetinić u svojoj je glazbenoj karijeri objavila veći zlatnih, platinastih i dijamantskih albuma. Surađivala je s najboljim skladateljima i tekstopiscima poput Zdenka Runjića, Jakše Fiamenga, Momčila J. Popadića, Dragutina Britvića i mnogih drugih. Dva puta je bila proglašena najboljom pjevačicom na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Uz brojna priznanja i osvojene festivale, dobitnica je nagrade 'Zlatna ptica' za prodanih milijun snimljenih primjeraka i redovna je članica Hrvatskog društva skladatelja.

Glazbena karijera[uredi VE | uredi]

Rano doba[uredi VE | uredi]

1.nagrada na "Raspjevanom proljeću", Split 1968. godine.

U 14. godini pobijedila je sa pjesmom "Warm and tender love" Percie Sladgea na 'Raspjevanom proljeću' u Splitu[2]. Sa 15 godina postaje članom skupine 'CHE' i to kao orguljašica. Svirala je tada prve Hammond orgulje u gradu. U 17. godini prelazi u skupinu Delfini kao vokalni solist, te odlazi na prvu turneju po SSSR-u. Uglavnom je pjevala repertoar Janis Joplin, Deep Purplea, Led Zeppelina i sličnih skupina i pjevača. Ubrzo prestaje suradnja sa sastavom Delfini, te upisuje Pedagošku akademiju i radi na usavršavanju glasa kod prof. Branke Ristić u Splitu.

Sastav More[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: More (glazbeni sastav)

Godine 1972. sa Slobodanom M. Kovačevićem osniva skupinu More u kojoj Meri pjeva i svira klavir, te je uz Kovačevića skladatelj i aranžer skupine. 1974. godine objavili su svoj prvijenac pod nazivom More. Nakon nekoliko godina rada sa sastavom More i nekoliko objavljenih velikih uspješnica poput "More", "Ti si moj san", "Gdje god da pođeš", "Samo simpatija", "On je moj bol" i drugih, napušta sastav i započinje svoju uspješnu solističku karijeru. Ove skladbe i danas su prisutne u programima Hrvatskog radija. Nakon nekoliko godina Meri Cetinić nanovo surađuje s Slobodanom M. Kovačevićem na svojim solo albumima[3].

Solistička karijera[uredi VE | uredi]

Glavnog suradnika pronalazi u bratu Anti Cetiniću (basist, aranžer, snimatelj, producent) koji već tada živi u Nizozemskoj te s njim snima nekoliko solističkih albuma:

  • Meri (1979.) -zlatni - snimljen u Zagrebu s vodećim studijskim glazbenicima i Zagrebačkim solistima.
  • Ja sam žena (1980.) snimljen u Arnhemu, Nizozemska, prvi je njen kompletan autorski album. Album je postao dijamantni i kao takav prvi u Hrvatskoj pop glazbi. Na albumu sudjeluju i neki nizozemski glazbenici.
  • U prolazu (1981.) -platinasti
  • As (1982.) -platinasti
  • Prašina s puta (1983.) -zlatni - album godine u bivšoj Jugoslaviji

Na svim ovim albumima većinu skladbi je Meri sama skladala, neke na vlastite, a neke na tekstove Jakše Fiamenga, Krste Jurasa, Momčila Popadića, Ivice Flescha i drugih. Paralelno s ovim autorskim albumima u suradnji sa skladateljem Zdenkom Runjićem godinu za godinom kao vokalni solist ostvaruje uspjehe na Splitskom festivalu sa skladbama "Četri stađuna", "U prolazu", "Lastavica", kao i kasnije s "Konoba" (S.M.Kovačević-R.Šunjić), "Zemlja dide mog" (V.Barčot-I.Cetinić), i drugima.

Na festivalu Split 1989. izvodi vlastitu skladbu "Dome moj" i osvaja 3. nagradu publike. Ista skladba doživjela je i stranu verziju. Snimljena je u Belgiji 1990. godine pod nazivom "Veel te mooi" u izvedbi dueta Sanne en Erik van Neygen i postala njihov najveći hit. U to vrijeme održava brojne solističke koncerte širom zemlje, a često odlazi i na turneje po Kanadi, Sjedinjenim Državama, Australiji i mnogim drugima.

U Zagrebu 1998. godine snima autorski album Putovanja sa studijskim glazbenicima sastava Songkillers. Na ovim skladbama sama je radila i aranžmane te produkciju uz suradnju Ante Pecotića, Joška Banova i svoje kćeri Ivane. Za slijedeći uživo album Malo mora na mom dlanu, snimku koncerta iz splitskog HNK-a, dobiva nagradu Porin za najbolji album zabavne glazbe u 2002. godini.

Nekoliko zadnjih godina nastupa na Festivalu dalmatinske šansone u Šibeniku s vlastitim skladbama od kojih su neke "Rijeka bez povratka", "Griža", "Kruh i sol", "U samoći prolazi mi vrime" i druge, te za njih dobiva nekoliko nagrada.

Godine 2005., nakon dugo vremena ponovo nastupa na Splitskom festivalu i to sa svojom jazz skladbom "Sjena tvoga tila" uz pratnju skupine Black Coffee. Početkom iste godine objavljena je u izdanju diskografske kuće Croatia Records Meri Cetinić - Zlatna kolekcija, dvostruki CD sa 40 uspješnica iz Merine karijere.

Najnoviji studijski album Tiramola snimljen je u Splitu u suradnji s jazz sastavom Black coffee, a objavljen je 2006. godine u izdanju Croatia Records.

Priznanja i nagrade[uredi VE | uredi]

  • Na splitskom festivalu 1975.nagrada za najbolju interpretaciju (pjesma -"Gdje god da pođeš")
  • 1.nagrada stručnog žirija na festivalu Split 1979. (pjesma "Čet'ri stađuna")
  • Proglašena je pjevačicom godine 1981. i 1982. za cijeli teritorij bivše države.
  • Album Prašina sa puta proglašen je albumom godine za ženskog izvođača 1983.
  • Dobiva "Zlatnu pticu" za izvanredne diskografske uspjehe te Estradnu nagradu 1988. godine.
  • Od 1978. godine ima status slobodnog umjetnika, a 2005. primljena je u redovno članstvo Hrvatskog društva skladatelja.
  • 2002. godine dobitnica je diskografske nagrade Porin u kategoriji za najbolji zabavni album.
  • 2007. godine dobitnica je nagrade Hrvatske glazbene unije "Status 2007", za sveukupan doprinos hrvatskoj glazbi.

Festivali[uredi VE | uredi]

Popis festivalskih izvedbi

Meri Cetinić ima iza sebe brojne nastupe na domaćim festivalima, a najupečatljiviji trag ostavila je na Splitskom festivalu, na kojem se pojavljuje od 1976. godine. Osim toga, nekoliko nastupa na Opatijskom festivalu, Vašem šlageru sezone i Festivalu dalmatinskih šansona u Šibeniku.

Diskografija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Diskografija Meri Cetinić

   "Dozvoli mi" (MAMISONIC 2014) - zajednički album Meri Cetinić i Ivana Burić

Top ljestvice[uredi VE | uredi]

Grupa More – album:

Godina Naziv Izdavač Stanje na top ljestvicama
1974. "More" Jugoton #22

Meri Cetinić – albumi:

Godina Naziv Izdavač Stanje na top ljestvicama
1979. "Meri" Jugoton #2
1980. "Ja sam žena" Jugoton #1
1981. "U prolazu" Jugoton #1
1982. "As" Jugoton #1
1983. "Prašina sa puta" Jugoton #1
1985. "Meri VI" Jugoton #4
1988. "Potraži me" Jugoton #1
1989. "Zlatni snovi" Jugoton #10
1996. "Zašto te volim" Croatia records #16
1998. "Putovanja" Orfej #36
2006. "Tiramola" Croatia records #74
2009. "Virno srce" Dancing Bear #102

Meri Cetinić – kompilacije:

Godina Naziv Izdavač Stanje na top ljestvicama
1984. "Najveći uspjesi" Jugoton #1
1992. "Najveći uspjesi 2" Croatia records #10
1994. "Sve najbolje" Croatia records #16
2005. "Zlatna kolekcija" Croatia records #43

Grupa More – singlovi:

Godina Naziv Izdavač Stanje na top ljestvicama
1973. "More" Jugoton #3
1974. "Moj muž" Jugoton #8
1974. "Bakalar" Jugoton #14
1975. "Gdje god da pođeš" Jugoton #1
1975. "On je moj bol" Jugoton #18
1978. "Samo simpatija" Jugoton #1

Meri Cetinić – solo:

Godina Naziv Izdavač Stanje na top ljestvicama
1976. "Najljepši san" Suzy #13
1976. "Pjesma moru" Suzy #21
1976. "Moja zvijezda" PGP-RTB #24
1977. "Stari ljubavnici" PGP-RTB #36
1977. "Vjeruj sad" PGP-RTB #16
1979. "Mornareva žena" Jugoton #1
1979. "Četri stađuna" Jugoton #1
1979. "Ti i ja" Jugoton #1
1980. "Lastavica" Jugoton #1
1980. "Ponekad me nazovi" Jugoton #1
1981. "Ti si moj" Jugoton #12
1981. "U prolazu" Jugoton #1
1981. "Ti si moja sudbina" Jugoton #1
1982. "Iluzija" Jugoton #6
1982. "Niko neće u mornare" Jugoton #1
1982. "Donosiš mi ljubav" Jugoton #1
1983. "Prašina sa puta" Jugoton #1
1983. "Živjela ljubav" Jugoton #12
1985. "Noćas umiru princeze" Jugoton #1
1985. "Život zlata vrijedi" Jugoton #20
1986. "Nevista" Jugoton #2
1986. "Konoba" Jugoton #4
1988. "Potraži me" Jugoton #1
1988. "Ako je život pjesma" Jugoton #10
1988. "Ne sudite mi noćas" Jugoton #2
1988. "Kuda idem" Jugoton #3
1988. "Jubav si moja zauvik" Jugoton #1
1989. "Baška voda" Jugoton #33
1989. "Dome moj" Jugoton #14
1990. "Perlo moja" Jugoton #11
1993. "Zemlja dide mog" Croatia records #54
1993. "Zašto te volim" Croatia records #27
1998. "U meni budiš ženu" Orfej #17
1998. "Malo mora na mom dlanu" Orfej #7
1998. "Putovanja" Orfej #6
1998. "Samo tuga ostaje" Orfej #10
2005. "Zauvik ostavi me ti" Croatia records #44
2005. "Sjena tvoga tila" Croatia records #18

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Petar Janjatović, "Ex YU rock enciklopedija", Čigoja štampa, Beograd, 2007. godine, ISBN 978-86-905317-1-4
  2. Hrvatska glazbena unija - Dobitnici nagrada - Meri Cetinić
  3. Koraljko Pisarić, "MALA enciklopedija hrvatske pop i rock glazbe", Nema problema, Rijeka, 1994. godine, ISBN 963-6352-00-1

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]