Mogao špilje

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Mogao špilje

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Mogao špilje
Flag of the People's Republic of China.svg Kina


Mogao špilje na karti Kina
Mogao špilje
Mogao špilje
Lokacija Mogao špilja u Kini
Godina uvrštenja: 1987. (11. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iii, iv, v, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/440 UNESCO

Mogao špilje (kineski 莫|高|窟, Mògāo kū), poznate i kao Špilje Dunhuanga i Qianfodong ("Špilje tisuću Buda"), čine sustav od 492 ćelije i hrama na istočnoj litici planine Mingsha, oaze smještene na religijski i kulturno važnoj lokaciji Puta svile, 25 km jugoistočno od Dunhuanga, u današnjoj kineskoj provinciji Gansu. Špilje sadrže neke od najznamenitijih djela budističke umjetnosti, stvorenih u razdoblju od 1000 godina.[1]

Prilaz Mogao špiljama na planini Mingsha

Povijest[uredi VE | uredi]

Špilja s rukopisima 1908. god.

Povijest Mogao špilja je neodvojivo povezana s prvim kineskim ekspedicijama protiv nomada u mongolskim stepama i središnjoj Aziji na zapadu. Nakon što je ekspedicija Zhang Qiana u drevnu Baktriju za dinastije Han (139.-126. pr. Kr.) gotovo propala, odlučeno je da se izgradi veliki dio Kineskog zida kako bi se zaštitila sjeverna granica. God. 117. pr. Kr. ustanovljene su i mnoge vojne ispostave, između ostalih i Dunhuang odakle se kontrolirao prolaz Hexi i oaze koje su bile na Putu svile. Zbog tog strateškog položaja Dunhuang je bio područje konstantnih razmirica Kineskog Carstva i nomada. Stoga je često znao biti godinama odvojen od Carstva i predstavljao je metropolu u kojoj su se miješali brojni narodi Azije. Mnogi stranci su imali svoje bogomolje u gradu, kako nestorijanci, muslimani, tako i budisti.

Prve špilje su iskopane godine 366. kao mjesta za budističku meditaciju i obrede.[2] No većina ćelija i hramova je izgrađena od 5. do 14. stoljeća, kada je ovo područje počelo da propada. U 7. stoljeću su naslikane brojne freske koje prikazuju doktrine transcenentalnog učenja, u skladu s naukom dinastije Tang koja je u to vrijeme čvrsto gospodarila Putom svile.

Prvi tantrički motivi se javljaju u vrijeme kada su Dunhuangom vladali Tibetanci (790.-851.), a nakon što su Gansu zauzeli Tanguci[3], ovi motivi se umnažaju, a lama sekte se šire Xianom (1036.-1227.).

Odlike[uredi VE | uredi]

Mogao špilje predstavljaju najpoznatije kineske budističke špilje, zajedno sa Longmenskim i Yungang špiljama.

U špiljama je na više razina sačuvano više od 2.000 figura isklesanih u stijenama a potom prekrivene glinom i oslikane, te 45.000 m² zidnih slika od kojih su mnoge remek-djela kineske umjetnosti. Mogao špilje imaju veliku važnost za razumijevanje kineske povijesti, ali i evoluciju budizma u Aziji, osobito kao kronologija budističke umjetnosti, ali i budističkog monaškog života iz 19. stoljeća.

Arheolozi, Mađar Aurel Stein i Francuz Paul Pelliot (slika desno), su početkom 20. stoljeća u oko 400 špilja proučavali i snimali slike koje su, usprkos eroziji od vjetra, relativno dobro sačuvane. Koncem 20. stoljeća, kineski arheolozi su ih snimili, popisali i napravili kopije. Najstarije špilje iz 5. stoljeća su pored zidnih slika sadržavale i šareno obojene skulpture od fine gline, koja je modelirana iznad kostura od drva, sječke i grube gline. Frizovi na slikama, koje najčešće prikazuju prizore iz Budinog života, su podijeljeni dekorativnim i ukošenim gorskim vijencima. Pritom ne pridaju nikakvu vrijednost realizmu u omjeru veličine ljudi i zgrada. Na tim ranim slikama se javljaju i prvi krajolici, a koji će postati jako važni u kineskoj umjetnosti, najprije kao pozadina nekog budističkog prizora[4].

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Mogao špilje
  1. Mogao Caves. UNESCO. pristupljeno 5. VIII 2007.
  2. Zhang Wengin ur., Dunhuang: A Centennial Commemoration of the Discovery of the Cave Library, 2000., Peking: Morning Glory Publishers. ISBN 7-5054-0716-3.
  3. Tada je od Tanguškog napada skriveno 45.000 rukopisa koje je 1900. godine u jednoj od špilja pronašao taoistički monah Wang Yuan-lu (Wang Guolu)
  4. Joachim Hildebrand, Najveće kulture svijeta - Kina, 2005., Extrade d.o.o. Rijeka, str. 81. ISBN 953-240-005-2

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]