Kulangsu

Koordinate: 24°26′51″N 118°3′45″E / 24.44750°N 118.06250°E / 24.44750; 118.06250
Izvor: Wikipedija
Kulangsu, povijesno međunarodno naselje
Svjetska baština – UNESCO
}}
Država NR Kina
Godina uvrštenja2017. (41. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iv
Ugroženost—
PoveznicaUNESCO:1541
Koordinate24°26′51″N 118°3′45″E / 24.44750°N 118.06250°E / 24.44750; 118.06250
Kulangsu na zemljovidu Kine
Kulangsu
Kulangsu
class=notpageimage|
Lokacija Kulangsua u Kini

Kulangsu (hokkien: Kó͘-lōng-sū, kineski: 鼓浪嶼 / 鼓浪屿, pinyin: Gǔlàng Yǔ, što znači "Otočić bubnjavog vala") je otok ispred obale grada Xiamena u jugoistočnoj kineskoj pokrajini Fujian. Cijeli otok je pješačka zona.

Kulangsu je 2017. godine upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji kao „izvanredano svjedočanstvo spajanja različitih stilskih utjecaja u novom arhitektonskom pokretu, stilu Amoy Deco, koji je sinteza modernog stila ranog 20. stoljeća i art déco-a”.[1]

Kulangsu s pogledom na poslovnu četvrt Xiamena, Siming

Odlike[uredi | uredi kôd]

Međunarodno naselje na Kulangsuu oko 1908.

Kulangsu ima površinu od tek 2 km² i do njega se može doći petominutnom vožnjom trajektom iz središta Xiamena. Upravno pripada distriktu Siming grada Xiamena. Poput Xiamena, i na otoku dominira upotreba hokkien narječja južnog Min jezika. Otočić je poznat po svojim plažama i zavojitim šetnicama s raznolikom arhitekturom. U Kulangsu obitava tek oko 20.000 ljudi, ali je jedno od najposjećenijih turističkih odredišta u Kini koje privlači više od 10 milijuna posjetitelja godišnje.[2] Na otočiću nije samo zabranjen promet automobilima, nego i biciklima, dok su jedina dozvoljena prometala mali električni bagiji i službena uslužna vozila.[2]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Policijske snage Sikha
Kip Zhenga Chenggonga na stijeni Kulangsua
Sunčeva stijena, najviša točka na otoku

Osim Šangaja, Kulangsu je bilo jedino međunarodno naselje na kineskom tlu. Naime, koncem opijumskih ratova mirom u Nanjingu 1842. godine, Xiamen je postao stranom lukom, zbog čega su se stranci počeli doseljavati na otok Kulangsu. Kineska vlada je zemljišnim zakonima legalizirala ovo naselje 1902. godine.[3] Naposljetku je trinaest zemalja (uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Nizozemsku i Japan) uživalo diplomatske privilegije i počele su sudjelovati u općinskom vijeću otoka. Poput međunarodnog naselja u Šangaju, Britanci su odigrali vodeću ulogu u upravi i čak su doveli su policajce Sikhe iz Britanske Indije. Pored kršćanstva, s otoka se pod utjecajem stranaca u Kinu proširila i europska glazba. Mnogi znameniti kineski glazbenici su rođeni u to vrijeme, kao što su: Shu'an Zhou, Junji Lin i Zuohuang Chen.

Japanska okupacija otoka je započela 1942. i potrajala je do kraja Drugog svjetskog rata.

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Kulangsu ima glazbene korijene jer njegovo ime na hokkienu (鼓浪 Kó͘-lōng) znači „bubnjavi val”, po zvuku kojega proizvode valovi koji udaraju na njegovo grebenje. Također, na otoku se nalazi jedini kineski Muzej glasovira, zbog čega je dobio nadimak „Otok glasovira” (鋼琴之鄉) ili „Otok glazbe” (音樂之島). Na otoku se nalazi više od 200 glasovira i koncertna dvorana s 580 mjesta za posjetitelje. Na otoku je rođen i danas živi svjetski poznat klasični violinist, Jing Yang.

No Kulangsu je najpoznatiji po mješavini zapadnjačke i kineske arhitekture. U vrijeme britanske dominacije nastale su brojne viktorijanske građevine kao što su crkve, bolnica, škole, policijska postaja i dr. Na ostalim građevinama prepoznaje se miješanje nekoliko arhitektonskih stilova: tradicionalni stil Fujiana, zapadnjački historicizam i kolonijalni stil s verandama, i novog secesijskog stila koji je postao poznat kao stil Amoy Deco.[4]

Pored toga, na otoku se nalazi muzej posvećen junaku rata protiv Manđurijaca, Zhengu Chenggongu, te Morski svijet Hai-toe Se-kai (海底世界), vrt prekomorskih suptropskih biljaka i Muzej Xiamena u bivšem Tornju osam dijagrama (八卦樓).

Zbog svega toga, Kulangsu od 2007. ima status turističke atrakcije najvišeg ranga (AAAAA krajobrazno područje) kineskog ministarstva turizma.[5]

  • Karta otoka za pješake
    Karta otoka za pješake
  • Kulangsu plaža
    Kulangsu plaža
  • Šetalište na otoku
    Šetalište na otoku
  • Muzej Zhenga Chenggonga
    Muzej Zhenga Chenggonga
  • Bivša japanska ambasada
    Bivša japanska ambasada
  • Staro groblje
    Staro groblje
  • Crkva sv. Trojstva
    Crkva sv. Trojstva
  • Vrt Shuzhuang
    Vrt Shuzhuang
  • Muzej glasovira
    Muzej glasovira
  • Muzej orgulja
    Muzej orgulja
  • Kuća Lin Qiao Zhia
    Kuća Lin Qiao Zhia

Izvori[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Kulangsu
  1. ↑ http://whc.unesco.org/en/news/1688 Sites in Cambodia, China and India added to UNESCO’s World Heritage List], UNESCO, 8. srpnja 2017. (engl.) Preuzeto 23. srpnja 2017.
  2. ↑ a b Kulangsu Island: a world-renowned tourist resort – Kulangsu Island (Gulangyu), kulangsuisland.org (engl.) Preuzeto 23. srpnja 2017.
  3. ↑ William C. Johnstone, International Relations: The Status of Foreign Concessions and Settlements in the Treaty Ports of China, The American Political Science Review, No. 5, listopad 1937., str. 943.
  4. ↑ Kulangsu, a Historic International Settlement, UNESCO (engl.) Preuzeto 23. srpnja 2017.
  5. ↑ AAAAA Scenic Areas  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. travnja 2014. (Wayback Machine), China National Tourism Administration (engl.) Preuzeto 23. srpnja 2017.
v • u
Svjetska baština u Kini
Kulturna dobra (38)
Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.)
Kineska zastava
Prirodna dobra (14)
Mješovita dobra (4)
Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.)
Nematerijalna
svjetska baština (36)
Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Dong (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.)

1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kulangsu&oldid=6856560"