Jokhang

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi
Flag of the People's Republic of China.svg Kina


Jokhang na karti Kina
Jokhang
Jokhang
Lokacija samostana Jokhang u Kini
Godina uvrštenja: 1994. (18. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, iv, vi
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/707 UNESCO

Jokhang (tibetski: ཇོ་ཁང་, Jo-khang; kineski: 大昭寺, Dàzhāosì, što znači "Budin dom"), ranije poznat i kao Tsuklakang ("Dom vjerske znanosti" ili "Dom mira"), je kompleks građevina samostana nastalog oko istoimenog hrama na trgu Barkhoru u Lhasi (Tibet). Za većinu Tibetanaca on je najsvetiji hram na Tibetu. U neku ruku on je više-sektaški, ali danas ga kontrolira Gelug škola budizma. Njegova arhitektura je mješavina indijskog vihara stila, kineskog stila dinastije Tang i nepalskog dizajna. Zbog toga je samostan Jokhang, zajedno s drugim povijesnim spomenicima Lhase (Palača Potala i palača Norbulingka) upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1994. godine kao "lijepa i originalna arhitektura, velikog povijesnog i vjerskog značaja"[1].

Jokhang 1840-ih
Sarat Chandra Das, Jokhang 1902. god.
Unutrašnjost hrama

Povijest[uredi VE | uredi]

Prema povijesnim zapisima, izgradnja palače Potala započela je u vrijeme Songtsen Gampoa iz dinastije Thubet ili Tubo, u 7. stoljeću. Songtsen Gampo (vladao od oko 609.-649.) odigrao je vrlo važnu ulogu u političkom, gospodarskom i kulturnom razvoju Tibeta, a također je i ohrabrio bliske veze sa središnjom Kinom. Ujedinio je Tibet i, zbog političkih i vojnih razloga, preselio glavni grad iz Lalonga u Lhasu, gdje je sagradio palaču na Crvenoj planini u središtu grada. Oženio je kraljevnu Tritsun (Bhrikuti) iz nepalske kraljevske kuće i princezu Wencheng iz kineske dinastije Tang. Hram je upravo nastao za njih dvije, koje su obje donijele važne budističke skulpture i slike iz Nepala i Kine[2], stoga i toliko arhitektonskih značajki iz njihovih rodnih država. Prema legendi, lokalitet hrama je odabran slučajno kada su kola, koja su nosila skulpturu Bude pod vodstvom kraljice Wen Cheng, zapela u mulju jezera Wotang. Lokalitet je prozvan "Zmajevom palačom" i 647. godine su udareni temelji hrama. Na njegovoj izgradnji djelovalo je i mnogo nepalskih umjetnika. Sedmi Dalaj Lama, koji je bio slabog zdravlja, je često boravio u hramu radi okrijepe.

Tijekom tibetskog razdoblja Bon, hram je nazvan "Dom vjerske znanosti" (Tsulag Khang), gdje je riječ tsuklak označavala znanosti kao što su: geomacija, astrologija i obožavanje, koje su tvorile pred-budističku šamansku vjeru Bon[3].

Hram je obnovljen u 11. stoljeću, a tijekom 13. stoljeća, nakon ujedinjenja Tibeta za dinastije Sakya, hram je nadograđen.

Odlike[uredi VE | uredi]

Pozlaćeni krov Jokhanga
Jokhang iznutra

Samostan Jokhang se nalazi u samom središtu stare Lhase, a sastoji se od ulaznog trijema, dvorišta s Budinom dvoranom koja je sa sve četiri strane okružena zgradama s monaškim ćelijama i skladištima. Sve su građevine izgrađene od kamena i drva.

Na krovu se nalazi legendarna skulptura dva zlatna jelena oko Dharma kotača (Darmačakra, "Kotač zakona"). Unutrašnjost hrama je labirint mračnog ambijenta s kapelama posvećenim različitim bogovima i bodisatvama, osvijetljeni samo votivnim svijećama i gustim dimom tamjana. Od izvornnih indijskih i nepalskih elemenata iz 7. stoljeća sačuvane su drveni okvir vrata i stupovi s kapitelima, što je dokazano datiranjem ugljikom C12[4].

Obnova i dogradnja u 13. stoljeću je izvedena u kineskom stilu i samostanski hram danas ima oko 25.000 m². Hodočasnici kruže oko samostana tijekom svog hodočašća (kora), što je označeno s četiri velika kamena ložišta tamjana na kutovima kompleksa. Nakon kruženja, hodočasnici odlaze u Budinu dvoranu gdje je velika skulptura Bude, Jowo Shakyamuni, najsvetiji spomenik u Tibetu. Brojne ostale skulpture u kapelama su bile jako oštećene u Kulturnoj revoluciji.

Ispred hrama se nalazi drvored panjeva vrba, Jowo Utra ("Kosa Jowoa") koje je prema vjerovanju posadila sama kraljica Wen Cheng.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Jokhang
  1. Povijesni spomenici palače Potala u Lhasi na UNESCO-vim službenim stranicama (engl.) Preuzeto 29. kolovoza 2011.
  2. Vajracharya Surendra Man, Buddhist Heritage of Northern Nepal, 2008., Lotus Research Center, Khway Bahal Lalitpur, Nepal.
  3. Thubten Jigme Norbu i Colin Turnbull, Tibet: Its History Religion and People, 1969., Chatto & Windus. ISBN 0-7011-1354-5. Reprint: 1987., Penguin Books, Engleska.
  4. Jokhang hram (engl.) Preuzeto 30. kolovoza 2011.
  • Hugh E. Richardson, Tibet & Its History, 1984., 1. izdanje 1962., Shambhala Publications, Boston, SAD. ISBN 0-87773-376-7.
  • Ulrich von Schroeder, 108 Buddhist Statues in Tibet, 2008. (212 str., 112 ilustracija u boji) (DVD s 527 digitalnih fotografija), Chicago: Serindia Publications. ISBN 962-7049-08-5.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 29°39′11″N 91°07′53″E / 29.65306°N 91.13139°E / 29.65306; 91.13139