Nacrt:9K37 Buk
 Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Argo Navis (razgovor | doprinosi) prije 12 mjeseci. (osvježi) Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.
|
 |
Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć) |
Buk 9K37 (rus. Бук М1, "Bukva") je mobilni sustav vođenih raketa zemlja-zrak srednjeg dometa, razvijen u Sovjetskom Savezu, a danas ga koriste, između ostalih, Oružane snage Rusije. NATO kodni nazivi su SA-11 Gadfly, SA-17 Grizzly i SA-27, ovisno o verziji.
Tehnologija[uredi | uredi kôd]
9K37 Buk dizajniran je za borbu protiv helikoptera, borbenih zrakoplova, bespilotnih letjelica, krstarećih projektila i navođenih projektila zrak-zemlja na malim do srednjim visinama. Počevši od verzije 9K37M1-2 Buk-M1-2, mogu se presresti i balističke rakete kratkog dometa. Služi za protuzračnu obranu bojišnice i zaštitu motoriziranih i mehaniziranih postrojbi. Buk se može koristiti mobilno na terenu i sposoban je za sve vremenske uvjete. Sve komponente se ugrađuju na gusjenična vozila GM-567, GM-569 i GM-579. Dakle, Buk se može kretati po cesti i izvan ceste. Sustav ne zahtijeva nikakve pripremljene pozicije i one se mogu postaviti bilo gdje na terenu. Priprema za borbu traje pet do sedam minuta. Vozila koriste rastezljive antene za prijenos podataka.
Sustav Buk sastoji se od sljedećih komponenti: stanice za upravljanje paljbom, radara za motrenje, lansera vođenih projektila s navođenim projektilima i radara za upravljanje paljbom, vozila za pretovar s dizalicom i drugih komponenti za autonomnu ili kombiniranu uporabu.
Pregled vođenih projektila[uredi | uredi kôd]
| vođeni projektil | 9M38 | 9M38M/M1 | 9M317 | 9M317A | 9M317M |
|---|---|---|---|---|---|
| Buk sustav | 9K37-1, 9K37, 9K37M1, 9K37M1-2 |
9K37, 9K37M1, 9K37M1-2 |
9K37M1-2, 9K317 |
9K37M1-2, 9K317 |
9K317M |
| duljina | 5,55 m | 5,18 m | |||
| promjer trupa | 330/400 mm | 360 mm | |||
| raspon krila | 860 mm | 820 mm | |||
| masa | 690 kg | 715 kg | 720 kg | 581 kg | |
| voziti | 1 stupanj, raketni motor na čvrsto gorivo | Čvrsti dvostruki pulsni motor | |||
| bojeva glava | 70 kg raspadna bojeva glava | 70 kg kontinuirani štap | 62 kg kontinuirani štap | ||
| detonator | Udarni i radarski osigurač blizine | ||||
| brzina | 850 m/s | 1200 m/s | 1550 m/s | ||
| domet | 3,5-28km | 3,5-30KM | 3-45KM | 3-50KM | 2,5-70km |
| operativna visina | 25-18 000 m | 20-20 000 m | 15-25 000 m | 15-35 000 m | |
| upravljački sustav | INS + SARH + HOJ | INS + Aktivno traženje cilja radarom | INS + SARH + HOJ | ||
Varijante[uredi | uredi kôd]
| Buk sustav | 9K37-1 Buk-1 | 9K37 Buk | 9K37M1 Buk-M1 | 9K37M1-2 Buk-M1-2 | 9K317 Buk-M2 | 9K317M Buk-M3 |
|---|---|---|---|---|---|---|
| NATO oznaka | SA-11A Gadfly | SA-11B Gadfly | SA-17 Grizli | SA-27 | ||
| kontrola paljbe | 9S470 | 9S470M1 | 9S470M1-2 | 9S510 | 9S510M | |
| nadzorni radar | 9S18 kupola | 9S18M kupola-M | 9S18M1 Kupola-M1 | 9S18M2 kupola-2 | 9S18M3 kupola-3 | |
| stanica za upravljanje projektilom | 9A38 | 9A310 | 9A310M | 9A310M1-2 | 9A317 | 9A317M |
| opskrbno i lansirno vozilo | 9A39 | 9A39M | 9A39M1 | 9A316 | 9A316M | |
| radar za upravljanje vatrom | 9S35 Oreh | 9S35M | 9S35M1 | 2S35M2 | 9S36 | 9S36M |
| vrsta projektila | 9M38 | 9M38M | 9M38M1 | 9M317 | 9M317M | |
| domet | 3,5-28km | 3,5-30KM | 3,5-35KM | 3-45KM | 3-50KM | 2,5-70km |
| operativna visina | 25-18 000 m | 20-20 000 m | 20-22 000 m | 15-25 000 m | 15-35 000 m | |
Operateri[uredi | uredi kôd]
- Alžir - 1 baterija Buk-M2E.[1]
- Armenija - Nepoznati broj Buk-M1[2]
- Azerbajdžan - Buk-M1 i Buk-MB
- Egipat - 40 Buk-M1-2 i Buk-M2E[1]
- Narodna Republika Kina - Mornarička inačica na brodovima klase Sovremenny, klase 052B i klase 054A, kao i na vozilu HQ-16
- Finska – Dobila je tri baterije 9K37 Buk-M1 (lokalna oznaka “ItO 96”) od Rusije sredinom 1990-ih kao dio podmirenja sovjetskih dugova. Sustav je ukinut 2015[3][4]
- Gruzija - 1-2 Buk baterije. 2 lansirna vozila i 2 transportna vozila navodno su zarobili ruski vojnici tijekom Kavkaskog rata 2008
- Indija - mornarička verzija na brodovima klase Delhi i klase Talwar
- Iran - Nepoznat broj
- Kazahstan - Nepoznati broj Buka i Buka-M2E
- Sjeverna Koreja – Nepoznati broj Buk
- Rusija - Od 16. listopada 2019. u službi je 370 raketa-nosača Buk-M1-2, Buk-M2 i 92 rakete-nosača Buk-M3
- Srbija – Neposredno prije jugoslavenskih ratova, pojedine komponente Buka dopremljene su iz Rusije. U 2018. Srbija je od Bjelorusije dobila dva viška baterije Buk-M1; planirana modernizacija na verziju Buk-MB
- Sirija - Četiri Buk-M1-2E i osam Buk-M2E
- Ukrajina – 60 9K37 Buk[1]
- Venezuela - Nepoznati broj Buk-M2E[1]
- Bjelorusija - 2 brigade s Bukom i Bukom-MB.[1]
- Cipar – 4 Buk-M1-2E (1 baterija).[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f The International Institute for Strategic Studies (IISS). 2018. The Military Balance 2018 1 izdanje. Routledge. ISBN 978-1-85743-955-7
- ↑ The International Institute for Strategic Studies (IISS). 2019. The Military Balance 2019 1 izdanje. Routledge. ISBN 978-1-85743-988-5
- ↑ Analysis: Finland Goes Missile Shopping. newsnowfinland, 25. Januar 2019
- ↑ defenseindustrydaily.com
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Charles C. Boyd: Međunarodni priručnik za elektroničke protumjere, izdanje 2004. Journal of Electronic Defense, Horizon House Publications, 2004, ISBN 1-58053-155-5 .
- Tony Cullen i Christopher F. Foss: Jane's Land-based Air-Defence, izdanje 2000.-2001. Jane's Information Group, Velika Britanija, 2001., ISBN 0-7106-2022-5 .