Sevastopolj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sevastopolj
Севастополь
Pogled na Sevastopoljsku luku
Pogled na Sevastopoljsku luku
Zastava Sevastopolja
Zastava
Grb Sevastopolja
Grb
Koordinate: 44°36′N 33°31′E / 44.6°N 33.517°E / 44.6; 33.517Koordinate: 44°36′N 33°31′E / 44.6°N 33.517°E / 44.6; 33.517
Država Flag of Ukraine.svg Ukrajina/Zastava Ruske Federacije.svg Ruska Federacija (sporno područje)
Ukrajina
Autonomna Republika Krim
Grad Sevastopolj
Ruska Federacija
Republika Krim
Grad Sevastopolj
Osnivanje 14. lipnja 1783.
Osnivač Grigorij Aleksandrovič Potemkin
Vlast
 - Gradonačelnik Sergej Kunjicin
Površina
 - Ukupna 1079 km
Visina 100
Stanovništvo (2007.)
 - Grad 379.200
 - Gustoća 350
Vremenska zona MSK (UTC+4)
Poštanski broj 299000-299699
Pozivni broj +380-692
Službena stranica sev.gov.ua
Zemljovid
Položaj Sevastopolja na karti Ukrajine

Položaj Sevastopolja na karti Ukrajine

Sevastopolj, Sevastopol [1], u hrvatskim izvorima također i kao Sebastopolje[2][3][4][5] (ukr./rus.: Севастополь, krimski tatarski: Aqyar) je grad na zapadnoj obali poluotoka Krima u središtu Crnog mora. U administrativnom smislu grad Sevastopolj je izdvojen iz Autonomne republike Krim, i pod direktnom je upravom ukrajinske metropole Kijeva i samog predsjednika Ukrajine.

Aktualni spor: Početkom ožujka 2014. na Krim je izvršena ruska invazija, nakon čega se 18. ožujka 2014. poluotok priključio Ruskoj Federaciji. Ovaj čin Ukrajina, EU, SAD i ostale države smatraju nezakonitim jer je prekršeno međunarodno pravo i ustav Ukrajine. Spor poznatiji kao Ukrajinska kriza 2014. je i dalje u tijeku.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Prema popisu stanovnika iz 2007. godine, u Sevastopolju živi 379.200 građana, što ga čini najmnogoljudnijim gradom Krima i 15. po redu u cijeloj Ukrajini. U Sevastopolju većinu stanovnika čine etnički Rusi s oko 71.6%, zatim Ukrajinci s 22.4% i Bjelorusi sa 1.6%, dok ostalih manjina ima manje od 1%.

Službeni jezik u gradu je ukrajinski i njime se koristi uglavnom gradska administracija i slične gradske ustanove, dok je svojom uporabom ruski jezik ostao primarni jezik gotovo svih stanovnika grada.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Sevastopolj predstavlja važno središte za proučavanje pomorske biološke raznolikosti. Posebno je razvijen trening sa morskim životinjama delfinima, koji se ondje uzgajaju u vojne svrhe još od Drugog svjetskog rata. Delfini su nakon rata imali trajne poduke za pomaganje sovjetske vojske u slučaju izbijanja novog svjetskog rata, a danas su aktivni u sklopu ukrajinskih lječilišnih kompleksa.

Grad je također poznat zbog ruske Crnomorske flote koja ondje prema posljednjem Harkivskom sporazumu treba boraviti do 2042. godine.[6]

Porijeklo imena[uredi VE | uredi]

Za Krimskog Kanata na mjestu grada nalazila se mala tatarska tvrđava pod imenom Ahtiarom. Prema turskom i tatarskom jeziku grad Sevastopolj se imenovao kao Akjar (Akyar, Aqyar). Ime Sevastopolj gradu je 1784. nadjenuo ruski carski general Grigorij Potemkin, koji ga je te godine nanovo osnovao.

Riječ Sevastopolj je složenica dviju grčkih riječi: sevastos (σεβαστóς) = car, veličanstvo, svjetlost i polis (πóλις) = grad. Sevastopolj bi dakle bio carski ili veličanstveni grad. Za antičkog Rima, dva naselja nosila su ovo ime; jedno u Maloj Aziji, a drugo u Trakiji.

Zemljopis i klima[uredi VE | uredi]

Pogled na ukrajinski grad Sevastopolj sa Crnoga mora

Sevastopolj se nalazi na jugozapadu poluotoka Krim u sklopu Ukrajine. Veliki zaljev dijeli grad na južni i sjeverni dio. U južnom dijelu nalazi se centar grada, razmješten na više brežuljaka.

Klima u gradu Sevastopolju je mediteranska. Planine štite grad od hladnijih zračnih strujanja sa sjevera. Godišnja količina oborina se kreće između 500 i 700 milimetara. Ljeti se temperature penju do 40 °C, ali uz uvijek prisutan i laki povjetarac sa mora. Zimske temperature kreću se između -2 °C i 7 °C. Mnoge luke u Crnom moru se tijekom zime često zalede, ali sevastopoljska ne.

Povijest grada[uredi VE | uredi]

Priobalje Krima naselili su grčki kolonisti još početkom VII. st. pr. Kr. U blizini današnjeg centra grada, grčki kolonisti iz grada Mileta su sagradili naselje, a od V. st. pr. Kr. doseljenici iz grada Herakleja Pontika pretvorili su tvrđavu Kalamita u najznačajnije naselje na Tauridi (tadašnje ime Krima). Za vrijeme rimske i bizantske dominacije, grad i čitav poluotok Krim bili su naseljeni većinom grčkim ili greciziranim stanovništvom. Nakon najezde Tatara u XIV. st., grad je postao tipično orijentalno naselje pod imenom Ak-Jar.

Godine 1783. grad je nanovo imenovan kao Ahtijar, sve dok Ruski imperij nije ponovno anektirao poluotok Krim i veliki broj novonaseljenih ruskih, ukrajinskih i bjeloruskih stanovnika. Naredbom carice Katarine II., iz 1784., trebalo je podići novu tvrđavu što je povjerila svom miljeniku carskom generalu Grigoriju Potemkinu, koji je podigao novi grad i nazvao ga Sevastopolj. Sevastopolj je uz Kronštat i Gibraltar postao jedna od najznačajnijih pomorskih utvrda u Europi.

Zbog svog izuzetnog vojnog značaja, Sevastopolj je bio glavni cilj borbi za Krimskog rata (1854–1855). Nakon jedanaest mjeseci opsade, grad se predao 8. rujna 1855., napadačima; Britancima, Francuzima, Sardima i Turcima, ali totalno razrušen. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Sevastopolj je doživio sličnu sudbinu. Njemačke jedinice zauzele su ga 1. srpnja 1942. nakon izuzetno teških borbi 1941. i 1942. godine te je tako u cijelom gradu ostalo samo 9 neoštećenih zgrada.

Etnički Rus i sovjetski lider Nikita Hruščov, s ciljem stjecanja veće popularnosti među vlastitim ukrajinskim biračkim tijelom, 1954. godine je vratio rusku Krimsku oblast i luku Sevastopolj u sastav sovjetske Ukrajine pod parolom bratstva između ruskog i ukrajinskog naroda, nerazmišljajući da bi se nacionalno orijantirana Ukrajina jednog dana mogla osamostaliti, što bi važno vojno središte Rusije moglo dovesti u neočekivane probleme.

Do 1991. Sevastopolj je bio uglavnom zatvoreni grad, odredište ruskih vojnih oficira i njihovih obitelji. Ugovorom sa Rusijom, koji vrijedi do 2017., Sevastopolj je određen kao zajednička luka ruske i ukrajinske Crnomorske vojne flote. Grad je danas pod direktnom upravom Ukrajinske vlade, a ne Autonomne republike Krim. U Ukrajini samo još grad Kijev ima ovakav poseban status.

Crnomorska vojna flota[uredi VE | uredi]

Danas u gradu Sevastopolju živi oko 30.000 ruskih časnika i mornara sa članovima porodica, koji žive i rade u sklopu ukrajinsko-ruskog vojnog ugovora s ciljem održavanja ruske Crnomorske vojne flote koja predstavlja jednog od najvećih poslodavaca u gradu. Održavanje ruske vojne flote u luci Sevastopolja puni proračun grada za gotovo 25% i prema sporazumu Rusija uplaćuje dodatnih 97 milijuna američkih dolara za najam ukrajinske luke.

Od 2004. godine, ukrajinska je vlada često kritizira ruske vlasti da je cijena za najam suviše preniska i da ne podmiruje osnovne troškove. Ujedno se vlast Kijeva žalila da se obvezni troškovi grada i osiguranih ne uplaćuju redovito kako to predviđa sporazum. Zbog tih i političkih razloga, u kojma se tvrdi da flota provocira političku nestabilnost u Ukrajini, ukrajinske vlasti do 2010. nisu namjeravale produžiti ukrajinsko-ruski vojni ugovor nakon dogovrene 2017. godine, kada prema sporazumu ruska vojna flota u potpunosti mora napustiti teritorij Ukrajine.

Prema pojedinim istraživanjima, građani Sevastopolja ne žele vojne baze u svome gradu, ali postoji velika bojaznost da će odlaskom ruske vojne flote biti naglo povećan broj nezaposlenih. Na tim je pitanjima od 2004. aktivno radila ukrajinska vlada na čelu s predsjednikom Viktorom Juščenkom koja je na cijeli Krim dovodila strani, uglavnom europski kapital, koji je trebao kroz sljedeći period otvoriti nova radna mjesta i prekvalificirati radnu snagu, uglavnom prema uslužnim (turističkim) djelatnostima.

Do 2010. godine ukrajinske vlasti poluotok Krim vidjele su isključivo kao turističko odredište Europljana i u bližoj budućnosti namjeravale su u potpunosti demilitizirati cijeli Krim. Izmjena takve politike uslijedila je u travnju 2010. kada je novoizabrani ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič na veliko negodovanje ukrajinske populacije[7] sklopio Harkivski sporazum čime je ruskoj crnomorskoj floti dopušten boravak u gradu Sevastopolju sve do 2042. u zamjenu za 30% jeftiniji energent plin.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Enciklopedija: Sevastopol
  2. Ivo Grgurević * 1838 † 2. lipnja 1894, Dom i sviet, 15. veljače 1895., sadržaj dostupan ovdje [1]
    "Kad je god 1835 buknuo krimski rat, pohrli mladi tada kapetan Grgurević u Sebastopolje gdje mu u to doba njegov otac, vitez Grgur Grgurević, postade lučkim podkapetanom Sebastopolja u službi Fraucezke."
  3. Maroje Mihovilović: Ruska armija vraća se na Pacifik i Sredozemlje, Nacional br. 613, 13. kolovoza 2007.
    "Morosin je to objavio na konferenciji za novinare u Sebastopolju, ukrajinskom gradu na poluotoku Krimu, gdje je još uvijek glavna baza ruske Crnomorske flote....Morosin je u Sebastopolju iznio ambiciozne ruske mornaričke planove..."
  4. Ruski pripovjedači (1894.). Lav Tolstoj "zbor ju odpjeva veselo, i za čas bijaše u ustima sve posade sebastopoljske."
  5. Ruski pripovjedači (1894.). Lav Tolstoj: "Veliko umiranje u Sebastopolju poučava pjesnika, kako je ništav život pojedinaca prema cjelini, prema vječnim idejama."
  6. Ukraine extends lease for Russia's Black Sea Fleet
  7. Masovna tučnjava Ukrajinaca zbog sporazuma s Rusijom

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]