Krimski rat
| Krimski rat (1853.-1856.) | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Sukob: Rusko-turski ratovi | |||||||
Opsada Sevastopolja slika Franza Roubauda iz 1904. |
|||||||
|
|||||||
| Sukobljene strane | |||||||
| Vojne snage | |||||||
| Ukupno: 1,000,000 300,000 Turaka 400,000 Francuza 250,000 Britanaca 30,000 Sarda 4,250 Njemačka brigada 2,200 Švicarska brigada |
700,000[1] Rusa 7,000 Bugara |
||||||
| Gubici | |||||||
| 374,600 ukupno ubijenih Francuza: 100,000 od toga 10,240 ubijenih u borbama 20,000 umrlih od rana, i oko 70,000 umrlo od bolesti Britanaca: 2,755 ubijenih u borbama, 2,019 umrlih od rana 16,323 umrlih od bolesti Sardi: 36 žrtava Talijani: 2,050 ukupnih žrtava Turci: ukupno ubijenih i ranjenih oko 200,000 [2] ukupno ubijenih oko 50,000[3] |
143,000 ukupno ubijenih 25,000 ubijenih u borbama 16,000 umrlih od rana 89,000 umrlih od bolesti[4] |
||||||
Krimski rat 1853. - 1856., vodio se između Ruskog Carstva i alijanse koju su tvorili; Velika Britanija, Drugo Francusko Carstvo, Osmansko carstvo i Kraljevina Sardinija. Rat su karakterizirale katastrofalne odluke zapovijednog kadra Alijanse i loša logistika svih zaraćenih strana (koja je rezultirala u velikim gubitcima nevezanim za ratne operacije).
Sadržaj |
Uzroci[uredi]
Napoleon III. je težio za međunarodnim utjecajem. Došlo je do spora oko prava na čuvanje svetih mjesta u Palestini (crkva Kristova rođenja u Betlehemu itd.) Sultan pod pritiskom popušta Francuzima.
Tijek rata[uredi]
Britanija i Francuska šalju svoju mornaricu u Dardanele, a Rusija za to vrijeme okupira Vlašku i Moldavsku. Pokušaj postignuća dogovora na konferenciji velikih sila u Beču ne uspijeva te Turska objavljuje rat Rusiji i napada njihove snage u Vlaškoj. Rusija se nada podršci Austrije i Pruske, međutim ta pomoć izostaje. Ovaj događaj je definirao kraj Svete Alijanse. Francuzi, britanci i turci se iskrcavaju na Krimu i opsjedaju Sevastopolj. Dolazi do bitaka na Baltiku, Dunavu i u Zakavkazju. U Krimskom ratu dogodila su se velika stradanja vojnika, praćena smrću većinom zbog ranjavanja, bolesti i smrzavanja. Žena zaslužna za brigu o ranjenicima bila je Florence Nightigale, odnosno "The Lady with the Lamp". Rat zapravo završava smrću Nikole I. Ubrzo pada i Sevastopolj. Britanska mornarica blokira Baltik i prijeti Sankt Peterburgu. Austrija prijeti ulaskom u rat te novi ruski car Aleksandar II. pristaje na primirje i pregovore. Mirom u Parizu potvrđena je cjelovitost i nezavisnost Osmanskog Carstva, odlučeno je da na Crnom moru nijedna sila ne smije držati svoju ratnu flotu, ali da su Dunav i tjesnaci otvoreni za sve trgovačke brodove. Vlaška i Moldavska se pod zaštitom velikih sila ujedinjuju i osamostačjuju te nastaje Rumunjska. Značajnije bitke
- 11. studenog 1853. - uništenje otomanske flote kod Sinopa
- 20. rujna 1854. - Bitka kod Alme
- rujan 1854. - rujan 1855. - Opsada Sevastopolja
- 25. listopada 1854. - Bitka kod Balaklave i juriš lake konjice
- 5. studenog 1854. - Bitka kod Inkermana
- 17. veljače 1855. - Bitka kod Eupatorije
- 25. kolovoza 1855. - Bitka na Crnoj rijeci
- 28. studenog 1855. - Opsada Karsa.
Rat je završio pobjedom Alijanse.
Izvori[uredi]
- ↑ Военная Энциклопедия, М., Воениздат 1999, т.4, стр.315
- ↑ Военная Энциклопедия, М., Воениздат 1999, т.4, стр.317
- ↑ Clive Pointing, The Crimean War: The Truth Behind the Myth, Chatto & Windus, London, 2004, ISBN 0-7011-7390-4, p.344
- ↑ Зайончковский А. М. Восточная война 1853—1856. СПб:Полигон, 2002
Vanjske poveznice[uredi]
Nedovršeni članak Krimski rat koji govori o ratovanju ili oružju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
l