Slavko Cuvaj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slavko pl. Cuvaj od Ivanjske
Slavko Cuvaj
podban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
u službi
5. srpnja 1909. – 8. veljače 1910.
Prethodnik Nikola Czernkovich-Dolski
Nasljednik Levin Chavrak
ban Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije
u službi
19. siječnja 1912. – 21. srpnja 1913.
Zamjenik Dragutin Unkelhäuser
Prethodnik  Nikola Tomašić
Nasljednik Ivan Skerlecz
Rođenje 26. veljače 1851.
Smrt 31. siječnja 1931.
Supruga Anka Cuvaj
Zanimanje pravnik

Slavko pl. Cuvaj od Ivanjske (Bjelovar, 26. veljače 1851.Beč, 31. siječnja 1931.), hrvatski političar. Hrvatski ban te kraljevski komesar (povjerenik) u Hrvatskoj od 1912. do 1913. godine.

Rani život i karijera[uredi VE | uredi]

Otac Juraj bio je gradonačelnik Bjelovara (1871.-1881.), a brat Antun bio je školski pisac i pedagog. Diplomirao je pravo u Beču. Počeo je službu kao pristav (činovnik) kod kraljevske oblasti u Vinkovcima, a kasnije služi kao računarski savjetnik u Rakovcu i Petrinji, u Vojnoj krajini. 1878. godine prilikom zaposjedanja BiH imenovan je vladinim povjerenikom za grad Brod. 1881. godine promaknut je, za nagradu, u razred vladinog perovođe. Od 1885. godine je podžupan u Đakovu, a od 1892. godine u Požegi. Od 1905. do 1906. godine bio je ličko-krbavski veliki župan. Nakon toga je umirovljen na vlastiti zahtjev. Već od 1908. do 1909. godine služi kao vrhovni načelnik u Zagrebu. U razdoblju od 23. srpnja 1909. do 1910. godine predstojnik je Odjela za unutrašnje poslove u Zagrebu te podban za banovanja Pavla Raucha (imenovan 5. srpnja 1909. godine).

Banovanje i komesarijat[uredi VE | uredi]

Banom je imenovan 20. siječnja 1912. godine. Nije mogao slomiti Hrvatsko-srpsku koaliciju. Sabor koji je već bio sazvan za 7. veljače na njegov je prijedlog 27. siječnja 1912. godine raspušten. 4. travnja suspendiran je Ustav, dok je on 5. travnja postavljen za kraljevskog povjerenika. Omladinac Luka Jukić izvršio je na njega 8. lipnja 1912. u Zagrebu neuspio atentat.[1] U to vrijeme jugoslavenska nacionalna revolucionarna omladina bila je u svom punom poletu. Za njegova režima vodio se Balkanski rat. Veliki i nenadani uspjesi Srbije u tom ratu primorali su bečke i peštanske vladajuće krugove da popuste Hrvatskoj. Nakon što je 31. listopada atentat ponovljen, Cuvaj je 22. prosinca "poslan na dopust" i više se nije vraćao na položaj povjerenika. Uprava je bila povjerena dr. Unkelhäuseru, a kad je Cuvaj razriješen službe, imenovan je novim povjerenikom barun Ivan Skerlecz.

Kritika[uredi VE | uredi]

Miroslav Krleža o njemu je napisao: "krvolok i tiranin svog vlastitog naroda, koji je za odlikovanje dosljednog provođenja antislavenske politike i za promicanje tuđinske vlasti dobio barunsku titulu."[2]

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Gordogan: Jukićev atentat 8. lipnja 1912., preuzeto 3. kolovoza 2012.
  2. Krležijana: Cuvaj, Slavko, preuzeto 18. svibnja 2013.
    Wikicitati „Spominjući ga u Bečkim varijacijama (Danas, 1934, knj. I, br. 3), Krleža prema njemu izražava izrazitu antipatiju. Piše da je bio »krvolok i tiranin svog vlastitog naroda« koji je kao odlikovanje za dosljedno provođenje antislavenske politike te za promicanje interesa tuđinske vlasti dobio barunsku titulu.“
    (Krležijana)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]