Stjepan Dabiša

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Stjepan Dabiša († 1395.), bosanski kralj (1391.-1395.) i titularni kralj Hrvatske i Dalmacije (1391.-1394.); sin Ninoslava iz dinastije Kotromanića.

Životopis[uredi VE | uredi]

Na prijestolje je došao 1391., poslije smrti svoga nećaka, Tvrtka I, pa su i njega priznale svojim kraljem i Hrvatska i Dalmacija.[1] U prvim godinama svoje vladavine uspio je sačuvati neokrnjene granice bosanske države iz doba Tvrtka I. U proljeće 1392. godine odbio je jednu tursku provalu u Bosnu.

Razdor između Dabiše i bosnanskih velikaša s jedne strane i vođa hrvatskog plemstva s druge strane iskoristio je ugarski kralj Žigmund (1387.-1437.) da ih slomi.

Kada je i Ladislav Napuljski počeo svojatati za se Hrvatsku i Dalmaciju, on je uvidio da ih neće moći uzdržati u svojoj vlasti, pa se prisloni sasvim uz Žigmunda, kojemu je Dabiša đakovačkim ugovorom o miru , negdje o polovini srpnja 1393.. prizna pravo nasljedstva na bosansko prijestolje poslije svoje smrti,[2] a Žigmund ga za to priznade zakonitim bosanskim kraljem. Po tom ugovoru nije Dabiša izgubio Hrvatske i Dalmacije, koje je odstupio Žigmundu tek u kolovozu 1394., a njihovo zauzeće povjerio je Žigmund novoimenovanom banu Nikoli Gorjanskomu, koji je i izvršio svoju zadaću već prije svrhe godine. Premda su tako Hrvatska i Dalmacija došle u vlast Žigmundovu, imali su još i po Hrvatskoj i po Dalmaciji svojih pristaša i Stjepan Dabiša i Ladislav Napuljski, sto je češće prouzrokovalo nereda. [1]

Pošto je Žigmund razorio uporište hrvatskih velikaša, Dobor, 1394. a njih zarobio, ugarskom kralju potčinio se i Dabiša. Tom prilikom odrekao se titule i vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom, primio vazalne odnose i zajedno s vlastelom složio se da poslije njegove smrti prijestolje preuzme Žigmund. Tako su uništene tekovine moćne bosanske države iz perioda Tvrtka I. i njen utjecaj na Balkanu.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Archive.org Ivan Pivčević: Povijest Poljica
  2. Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, pregled povijesti hrvatskog naroda 600. - 1526., prvi dio, str. 224.

Literatura[uredi VE | uredi]